Za šešir, a protiv fesa!

Dobrodošli u 1925. godinu!

Kalifat je nedavno ukinut od strane moderniste Ataturka koji nosi “kapu sa strehom” i zabranjuje nošenje marame ženama na javnim institucijama sekularne republike. Naravno, u Bosni je ono što se dešava u Turskoj mnogo bliže i važnije nego ono što se dešava u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Umni ljudi i vjerski poglavari tabire Šerijat zabrinuti za identitet bosanskih muslimana. Pored toga što se priča o alternativi: o reformi kalifata, o ponovnom uspostavljanju kalifata, o panislamizmu, o jednoj velikoj islamskoj državi, velike se polemike vode i oko modnih detalja. Naime, Moderna je u punom zamahu. Napredne ideje kao što su Jugoslovenska ideja, ideje sekularne nacije i unifikacije, kolaju tadašnjim svjetovnim intelektualnim krugovima. Ipak, za Ulemu, naročito tzv. tradicionaliste, najveći problemi su zar, feredža i, vjerovali ili ne: šešir.

Šta je još novo?

Kada je reis-ul-ulema Džemaludin Čaušević odobrio nošenje „kapa se strehom“ muslimanima koji su služili austrougarsku vojsku, tvrdeći da islam svojim sljedbenicima ne zabranjuje nošenje ovakvih kapa niti propisuje neku posebnu nošnju za muslimane, dolazi do ogromnih polemika. Najglasniji protivnici ovakvih stavova bili su tradicionalni muslimanski krugovi. Dževad-beg Sulejmanpašić objavio je 6. 10. 1925. godine u Jugoslovenskom listu tekst„Za šešir, a protiv fesa“, kao odgovor izvjesnom O.K., koji ga je dva dana ranije, u istom listu, u tekstu pod naslovom „Protiv šešira“ optužio da se stavio u kampanju uvođenja šešira među bosanskim muslimanima, smatrajući to nedopustivim za vjerska osjećanja. Vidjeti detaljnije u: Adnan Jahić, Hikjmet – riječ tradicionalne uleme u BiH, BZK Preporod, Tuzla, 2004., str. 20.

Iz kataloga izložbe Odjeća kao simbol identiteta

Pitanje simbola tradicionalnog muslimanskog načina života

Posebno oštra i emocionalna bila je rasprava o odbacivanju ili zadržavanju simbola tradicionalnog muslimanskog načina života – fesa, feredže i zara.

Različiti stavovi koji su tom prilikom iznošeni odražavali su, ustvari, različito shvatanje islama i njegove društvene funkcije. Zahtjev svjetovnih modernista za odbacivanjem ovih simbola bio je izraz njihovog nastojanja na potpunoj asimilaciji Bošnjaka u društvenoj sredini u kojoj su živjeli i za prilagođavanje duhu vremena. U toku rasprave o fesu svjetovni modernisti isticali su da je ta nošnja vjerski običaj i samim tim promjenljiva kategorija. Muslimani trebaju napustiti te običaje, kako savjetuje Dž. Sulejmanpašić u tekstu Za šešir a protiv fesa, da bi se prestali razlikovati od njihove nacionalne braće drugih vjera. Ovom tzv. nacionalnom razlogu koji je Dž. Sulejmanpašić naveo E. Bulbulović dodaje i socijalni razlog. Savremena kultura ide za unifikacijom, pa i muslimani se trebaju tome pridružiti. Muslimani, po njegovom mišljenju, trebaju se odreći svog općeg partikularizma i što bolje se uključiti u moderni napredak.

Vjerski modernisti nisu dijelili ove poglede. Ističući u prvi plan prosvjećivanje, moralno izgrađivanje i ekonomski napredak muslimanskog stanovništva, okrivljavali su svjetovnu inteligenciju da je bespotrebno izazvala reakciju mase zahtjevima za napuštanje fesa u korist šešira. Najpoznatiji predstavnici vjerskog modernizma dopustili su nošenje kape s obodom muslimanima kojima to služba zahtijeva.

…

Nošenje šešira

Rasprava o nošenju šešira bila je aktualizirana s kraja XIX i u prvoj polovini XX stoljeća. Takvih rasprava je, osim na bosanskom, bilo i na turskom i arapskom jeziku.

Sejfullah Proho (1859-1932) napisao je na arapskom cjelovitu knjigu Esahhu-l-akdijjetifi lebsi-l-kalensuveti-n-nasranijjeti, i u njoj naveo nekoliko fetvi koje strogo zabranjuju nošenje šešira. Proho više puta ponavlja da čak i sam čin stavljanja šešira na glavu u šali potrebuje obnavljanje imana i braka. Također tvrdi da nije musliman onaj koji bez velike opasnosti (nužde) šešir nosi.

Ovu Prohinu raspravu o šeširu preporučio je za štampu tadašnji reisu-l-ulema Mehmed Džemaludin Čaušević, koji kaže: Pročitao sam ovu raspravu i našao da se slaže s onim što su napisali ispravni prethodnici, Bog im se smilovao!

Međutim, nekoliko godina kasnije reis Čaušević iznio je tvrdnju da je šešir obična kapa kao i svaka druga kapa. Dodao je da šešir može pokazati nevjerstvo samo kod one osobe koja hoće nošenjem šešira pokazati svoje nevjerstvo! Drugim riječima, po njegovom mišljenju, muslimanu koji nosi šešir kao kapu taj njegov čin nimalo ne umanjuje valjanost njegovog vjerovanja i validnost islama.

…

Jedan od najvažnijih zahtjeva u pogledu izmjena u načinu sklapanja braka odnosio se na lično učešće oba supružnika u činu vjenčanja. Tradicionalno, buduća supruga bila je redovno predstavljena putem zastupnika, što je otvaralo različite mogućnosti zloupotreba.

…

Zaključna razmatranja

Analizirajući bošnjačko mišljenje u XX stoljeću, nedvojbeno se primjećuje da su svi muslimanski mislioci u BiH željeli promjene, svojevrsni napredak i neku vrstu transformacije kako bi se iz bh. postojećeg sivila prešlo u nešto izvjesniju i ružičastiju budućnost.

Međutim, jednu vrstu promjena i načina kako do njih doći htjela je ulema, a sasvim drugu svjetovna inteligencija. Čak i među ulemom i hodžama bilo je suprotnih stavova i sasvim oprečnih razmišljanja u pogledu načina preobražaja našega društva.

Tako je u BiH tokom XX stoljeća napisano na desetine rasprava, članaka, brošura i knjiga koje su u sebi sadržavale brigu o nezavidnom stanju u kome se nalaze Bošnjaci i svi su alarmirali, na svoj način, na opasnost takvoga stanja, ali gotovo niko nije se usudio ponuditi rješenje, pokazati siguran put za izlazak iz začaranog labirinta i ponuditi program revitalizacije našeg naroda.

Sve ove rasprave nastale su uglavnom na temelju aktualiziranih pitanja savremenih škola, odijevanja muškaraca – kroz nošnju fesa ili šešira, žena – kroz zar i feredžu ili otkrivanje lica, iseljavanje muslimana u Tursku ili ostanak po svaku cijenu u BiH, ukidanje hilafeta ili njegova reafirmacija i dr.

I dok se inteligencija uglavnom priklanjala evropskom načinu života i zdušno podržavala kemalističke reforme u Turskoj – a jedan njezin dio i komunističke ideje – dotle se ulema uglavnom dijelila na modernističku i tradicionalnu.

Modernisti su pretežno bili okupljeni oko reisu-l-uleme Cauševića i tako slijedili modernističaka strujanja Abduhua, a tradicionalisti su bili okupljeni oko listova Hikjmet i El-Hidaje. Ova dva lista branila su postojeće shvatanje islama i tradicionalne oblike muslimanskog načina života. Tradicionalisti su, istina, pozivali na istinsko preferiranje Kur’ana i sunneta i striktno slijeđenje ova dva šerijatska izvora u svim segmentima ljudskog života, ali u isto vrijeme zagovarali su korištenje svih savremenih pomagala, naučnih dostignuća i evropskog iskustva, što se posebno primjećuje kod autora okupljenih oko časopisa El- Hidaje.

Iz knjige “Bošnjački tradicionalisti i njihova percepcija sunneta”
dr. Šefik Kurdić

http://www.akos.ba/u-fokusu/bosnjacke-rasprave-o-islamu-iz-20-st-sesir-feredza-halifat-vakufi-panislamizam

I tako u krug…

Pročitaj prethodni tekst Hidžab ili VSTV? – pitanje je sad!