JAVNA PRITUŽBA I SUGESTIJA MUP-u KS

Poštovani

Vi imate epidemiju uličnog kriminala u Mis Irbinoj, u Musali, u čitavoj zoni oko najvažnijih državnih, opštinskih i kantonalnih institucija. Imate anarhiju na ulicama u samom gradskom jezgru. Meni nije problem to snimati i izlagati se fizičkim prijetnjama i nasrtajima delikvenata, nasilinika, džeparoša i dilera, ali mi je problem živjeti sa porodicom u takvim uslovima.

Oprostićete mi ali meni je jednostavno nezamislivo živjeti u samom centru, a suočavati se sa ovako elementarnim problemom sigurnosti. Ovo nije samo administrativno sjedište države, opštine i grada. Ovo je takođe i rezidentna zona. Ovakav centar ne služi na čast ni opštini, ni gradu, ni kantonu, ni Federaciji BiH, a ni samoj državi. Ako vam ovakav centar predstavlja državu, onda države nema. Barem ne za obične građane.

Naime, svaka od administrativnih zgrada je čuvana od jednog ili više policajaca, uključujući i vašu zgradu kantonalnog MUP-a, ali niti jedna zgrada ili ulica u kojoj nisu smještene vladine institucije nije adekvatno nadzirana i čuvana. Vi ne čuvate građane niti čuvate njihovu privatnu imovinu. Vi dolazite na uviđaje, odazivate se na pozive, ali ništa ne činite na prevenciji kriminala. Fokusirali ste se samo na pola posla, i to onu lakšu polovinu koja dolazi nakon što je kriminalac odradio svoje.

Vjerovatno poznajete svakog kriminalca kojeg naše nesretno pravosuđe vrati na ulicu, ali poražavajuće je što ne poznajete građane koji ovdje žive i čiju bi imovinu i živote trebali čuvati. Ne poznajete svoje komšije koji su porezni obveznici i izdvajaju za vaše plate, između ostalog. To me, vjerujte, žalosti i zabrinjava, jer nekada su građani poznavali pozornika u svojoj ulici i pozdravljali ga, a danas se samo policija i kriminalci pozdravljaju međusobno kao da su kolege u istoj branši, dok građani kao da i ne postoje. Građani su statisti u domaćem krimiću, “slučajni prolaznici” od kojih, usput rečeno, živite i vi i kriminalci. Još koliko dugo – ne znate ni vi ni građani, jer ovo prelazi u prilično nepodnošljivu i nekontrolisanu situaciju u kojoj građanima fale uslovi za rad i život da bi uopšte proizveli višak vrijednosti koji mogu podijeliti na četiri dijela: državi, sitnim kriminalcima, reketarima i svojoj porodici. Prosjake da i ne pominjemo.

Dobro bi bilo da ne forsirate samo i jedino hladan službeni ton (što, usputrečeno, činite u pravilu krajnje nespretno), već da izgradite jedan topliji, ljudski, komšijski odnos sa stanarima. Kažem da je to dobro ne samo iz formalnih, već iz suštinskih razloga. Poznato je da takav odnos između stanara i policije obeshrabruje kriminal i predstavlja bitnu stavku u njegovoj prevenciji. Kriminalac će zaobilaziti susjedstvo u kojemu policija odlično poznaje stanare. Ići će tamo gdje su stanari i policija otuđeni.

Dakle ništa vas dodatno ne košta, a učinkovito je. Pored toga dobro je i za duh samih pozornika – da se osjećaju prihvaćenim i dijelom lokalne zajednice. Asocijalna policija je pola problema dok je prijateljska i komšijska policija pola rješenja. Na vama je da učinite prvi korak. Građani pokušavaju, a sve što dobijaju je iritantni i nimalo utješni hladni službeni ton.

Molim vas opet da obratite pažnju i očistite centar od kriminala. Vaš je posao sigurnost građana, a ne skrutiniziranje građana. Javnost sve više stiče sliku o policiji koja je zapravo uortačena sa kriminalcima. Ja se nadam da je to pogrešna slika i isto tako se nadam da već činite sve da tu sliku popravite. U svakom slučaju moram se složiti sa sugrađanima da nešto ne štima jer preveliki je broj slučajeva u kojima su policajci maltretirali građane koji su ih pozvali, a uljudnije i razumnije se ponašali sa delikventima i to me, iskreno, čini sumnjičavim kao građanina, a sada i kao kandidata za načelnika opštine Centar.

Ja ne znam da li iko, pa čak i novi načelnik može mnogo promijeniti, ali vam kažem da ako policija ne uradi generalno nešto na planu odnosa sa javnošću, kao i odnosa vaših policajaca sa istraumiranim i isfrustriranim građanima, bojim se da će se građani sami organizovati, a to bi predstavljalo najveći poraz države. Ako niste u stanju sačuvati imovinu i sigurnost sugrađana na nivou koji jedan evropski glavni grad zahtijeva – imate dužnost o tome obavijestiti njegove građane. Ne smiju građani to ne znati. Ako se bojite panike koju bi takva informacija prouzrokovala onda vam kažem da je još gore ako kriminalci imaju tu informaciju, a građani još uvijek ne. Gore ne samo po građane, već i po vas, jer vas tajenje te informacije čini saučesnikom u kriminalu koji se u međuvremenu dešava, ako malo razmislite o tome. Morate javnost obavijestiti i informisati o tome – da se građani sami, ili u saradnji s vama, organizuju u odbrani svoje slobode i života dostojnog jednog glavnog i evropskog grada.

Još jednom vas molim: komunicirajte s građanima. Građani su vam nadređeni. Građani, a ne politika.

S poštovanjem

Damir Nikšić

—–

FIZIČKE PRIJETNJE I NASRTAJI ISPRED ZGRADE OPŠTINE CENTAR juče (3. august 2016.) u podne

Ovdje je još jedan svjež primjer od juče. Ako vas interesuju moje primjedbe i detalji postupka dvojice saobraćajaca u ovom slučaju – javite mi, da sada ne pišem uzalud. Ovaj snimak nije javan i imate ga samo vi.

Molim vas da mi garantujete sigurnost od ovih osoba. Pitanje moje sigurnosti i sigurnosti moje porodice, a time i pitanje sigurnosti svih građana i porodica u opštini Centar će biti glavno političko pitanje za vrijeme predizborne kampanje na ovim lokalnim izborima. Ja ću nastojati da ga učinim najvažnijim. Ako mi se bilo šta u međuvremenu desi – zamoliću javnost da vas drži ako ne direktno, a ono barem indirektno odgovornim.