http://balkans.aljazeera.net/blog/poruka-srednjoskolaca-vlastima-marljiv-rad-ali-van-bih

AL JAZEERA blog – nastavak originalnog teksta:

 

– Obećali su da će svoje znanje koje nose pretvoriti u profit!

Kao prvo: kakvo znanje nose ako odlaze zbog zastarjelog sistema školovanja? Kakvo znanje se, inače, ima za ponijeti iz zemlje trećeg svijeta u zemlje razvijenog svijeta? Znanje koje se izgugla na internetu? Pa imaju i oni tamo internet – oni su ga izmislili!

Srednjoškolci bi svoje znanje pretvorili u profit. Ni u šta drugo već u profit. Ne bi ga pretočili u bolji sistem, u bolju regulatornu politiku, u funkcionalnu državu, liberalnu demokratiju, nezavisno sudstvo, bolju legislativu, bolje zakone, jednom rječju: sve ono na osnovu čega i zahvaljujući čemu to tamo kuda žele ići – funkcioniše. Ne, oni bi svoje znanje pretvorili direktno u profit!
Već su naučili osnove neoliberalizma i deregulacija, uostalom kao i oni zbog kojih napuštaju ovu zemlju, koji su tolike godine na vlasti pretvarajući u profit nepismenost i neznanje tj. svekoliku glupost ovdašnjih birača.

-To će znanje svesrdno pokloniti onoj zemlji koja ih primi!

Znači neće samo znanje unovčiti, kapitalizirati, već će i profitirati od znanja, a onda ga i “svesrdno pokloniti”!!! :))) K'o vele: poklonu se u zube ne gleda! Ponudiće “Zapadu” nešto što “Zapad” nikako ne može odbiti. 🙂
Pa priča se već dugo da “Zapad” čeka to znanje da mu ga neko pokloni – k'o ozebli sunce. Ne bi “Zapad” pojma imao o životu da nije tolikog znanja koje pritiče u talasima sa Jugoistoka.
Vapiju na “Zapadu” da nešto nauče od svih tih mladih, neiskusnih i politički nezainteresovanih ljudi koji su prepustili demokratiju u svojim zemljama lokalnim stranačkim kriminalnim kartelima i raznoraznim ekstremistima.
Žudi tamošnja apolitična masa mladih da se stopi sa apolitičnom masom mladih imigranata da skupa nemaju ni posla ni budućnosti, da prave jedni drugima društvo u bojkotovanju izbora i politke jer “nemaju za koga da glasaju” i jer ne žele da se bave tim glupostima.

S druge strane, mnoštvo starih i bolesnih iz staračkih domova s nestrpljenjem i “k'o na iglama” iščekuje da popriča s nekim mladim imigrantom dok im ovaj previja pelene, pošto njihovi unuci nemaju vremena za razgovore od silnih gluposti kao što su protestni marševi, okupljanja, sav taj zaludni, dangubni i neprofitni politički aktivizam na ulicama evropskih gradova, to pusto “ljevičarenje” i progresivističko gubljenje vremena u jalovoj borbi protiv banaka, korporacija, deregulacija, imperijalizma, itd…

– Obećavaju da će se drugi ponositi njima, a neće ih ignorisati.

Naravno. Sve dok budu marljivo učili i radili, bili dobri i poslušni građani, dok ne budu pravili nerede, izlazili na proteste protiv njihovih političara, banaka, korporacija, naravno da će biti ponosni na njih jer će predstavljati poslušnu, režimsku, “rezervnu armiju rada” s kojom mogu ucijeniti sopstvenu omladinu i oboriti im satnice, tj. “nadnice”. Itd, itd…

Ima u zakletvi srednjoškolaca još toga u smislu: e vidjećete, poželjećete vi nas, od blata ćete nas praviti i sl…

Ima vremena. Naučiće mladi, (ako uspiju otići “vani” kao i onoliki radnici propalih firmi iz Tuzle onomad što su zaprijetili da će raditi u EU za više para, bolje penzije i kvalitetnije zdravstveno osiguranje, te se tužni i ogorčeni što ih niko ne zaustavlja i ne svraća s tog njihovog puta u bolju i svjetliju budućnost, makar iz patriotskih razloga, zaputili pjehe prema graničnom prelazu Orašje i to, mnogi, bez pasoša) naučiće mladi vremenom da nikome neće faliti, da su oni od kojih bježe posve sretni i zadovoljni time što im mladi prepuštaju svu vlast i svu zemlju da mogu mirno da je prodaju, da je izdaju, da na njoj naprave strana turistička naselja, ili pak deponije, hidrocentrale, da posijeku šume, isprazne rudnike pa onda u njih deponuju radioaktivne otpade i da tako postanu ne banana, već južnoevropska deponija-država.

Svi smo mi odnekud odlazili tamo gdje je bolje, gdje je asfaltirano, gdje ima struje, grijanja, posla… Migrirali smo sa sela u gradove. Šljegli sa čobanskih planina u industrijske kotline, tražili sebi mjesta “na gotovom”. Nismo baš bili pioniri pa hrlili u divljine “Novog svijeta” da ih civiliziramo, kultivišemo, pripitomimo, da budemo farmeri. Čak i da smo spremni na tako nešto – nema više “Novog Svijeta” za koloniziranje. Ako mladi baš žele da se okušaju u tome, da provjere svoje znanje, sposobnosti, vještine, svoj genij, energiju, mladalački impuls, kreativnost, da počnu od nule – ne moraju ići daleko. Dovoljno je vratiti se zemlji koju su njihovi preci napustili prije njih, umjesto što je prodaju u bescijenje i idu tamo gdje domicijelno stanovništvo ima manje ili nula dunuma zemlje u svom posjedu za razliku od njih.

Nije ovdje u pitanju ekonomska, već prvenstveno politička nezavisnost građana.

Pitanje te nezavisnosti, te slobode, tog suvereniteta je osnovno pitanje u BiH. Mladi srednjoškolci bi se trebali uključiti u borbu za političku nezavisnost građanskih komuna, opština, gradova, a ne kao i mnogi prije njih tražiti da dođu na gotovo tamo gdje su se drugi izborili za decentralizovanu državu, direktnu demokratiju i lokalnu građansku samoupravu.

Od političke nezavisnosti i građanskog suvereniteta polazi sve. Bez njega nema prosperiteta. O tome mladi ne znaju gotovo ništa “u nas”, i to je nešto čemu definitivno ne mogu nikoga naučiti tamo gdje idu.

Zato neka idu. Dobro je da odu. Neka nauče o čemu se zapravo radi: šta je to liberalna demokratija, šta je to građanska samouprava.

Neka shvate da je budućnost u povratku, u “povratku u budućnost”.

Istinski izazov je, na primjer, u koloniziraju napuštene, nepopularne i depopulizirane teritorije preko osamsto, devetsto, hiljadu metara nadmorske visine, tamo gdje su “greblja” predaka na koje se svi pozivaju; tamo gdje je “starina”, identitet koji svi veličaju, svi koji odlaze, napuštaju, traže fotelje i radna mjesta.

Ne treba ići na Mars – treba ići na zemlju: u brda, u planine. Živjelo se gore hiljadama godina. Neka mladi ne prepuštaju to stranim turistima, investitorima, spletkarima, eksploatatorima, neka sami grade, ali na dobrim zakonskim i političkim temeljima. Neka budu progresivni. Neka se aktivno uključe u politiku i traže svoj udio u svojoj državi: svoju slobodu, svoj građanski suverenitet, svoju građansku politički nezavisnu teritoriju ako treba, svoju budućnost. Neka ne dozvole da ih patronizira ni domaća ni tuđa vlast jer to je jadno. Još jadnije je patronizirati sebe, ponašati se servilno, nuditi sebe drugima na službu i uslugu umjesto boriti se pismeno, znanjem, idejama, mirno, inteligentno i demokratski za ono što ti pripada rođenjem kao slobodnom građaninu ili građanki ove države i svijeta.

Ova borba je svugdje ista. Ona je internacionalna. Nema razloga ići bilo gdje da bi joj se priključili. Naprotiv: nju progresivna omladina mora “dovesti kući”, aktuelizirati ovdje. Promijeniti paradigmu.

To nije lako.

Ko je rekao da je lako? To je teže nego otići vani. To zahtijeva daleko veću žrtvu. Za to se mora biti spreman dati život – čitav jedan život.
Doduše možda ja nisam dobro shvatio srednjoškolce. Ja sam mislio da se oni nešto k'o biva žrtvuju time što odlaze… Znači oni bi da idu iz zemlje zato što je to lakše nego politička borba? A to?! E onda ništa! Do mene je.