Ljudi se “u nas” potpuno prirodno i više nego opravdano plaše Zapada i njegovih neoimperijalističkih hladnoratovskih eksperimenata, njegovih monstruoznih kreacija koje su isprva služile da destabilizuju prije svega sovjetsku komunističku imperiju, a potom i ostale socijalističke i nacionalne države pokreta Nesvrstanih unoseći potpuni haos u čitave regije.

Vjerski ekstremisti su na razne načine poslužili Zapadu da sruše npr. jednu Socijalističku Narodnu Libijsku Arapsku Republiku, ili Iračku republiku koju je vodila arapska socijalistička partija Baat. Egipat i Sirija su takođe podlegle virusu koji je kreirao Zapad da bi oslabio Arapski nacionalizam i njegovu borbu protiv kolonijalizma u arapskom svijetu.

Jednako kao što je osamdesetih godina iskoristio Papu Vojtilu da Poljake odvoji od komunističkog SSSR-a, “Gospu” da Hrvate pokrene iz komunističke SFRJ, tako je “Zapad” istih godina i za isti groš koristio Mlade Muslimane u BiH i Mudžahedine u Afganistanu u istu svrhu.

Konzervativni “Zapad” (na čelu sa Regan-Tačer administracijama) je shvatio da njegov savez sa konzervativnim fundamentalistima odlično funkcioniše. Prepoznao je “prirodnog neprijatelja” socijalističke i sekularne, panarapske, antikolonijalne i antiimperijalističke ideologije u vjerskom fundamentalizmu konzervativnih arapa i radio na njegovom jačanju u ideološkom i vojnom smislu. Svrha vjerskog fundamentalizma je bila da oslabi vlast i na kraju opravda vojne intervencije u regiji ultimativno omogućujući povratak kolonijalizma kroz primjenu doktrine šoka, a time i bezobzirno pljačkanje prirodnih i državnih resursa Trećeg svijeta.

Fidel Kastro je, u svom govoru u Havani 1979. jasno rekao da:
„Pokret nesvrstanih postoji kako bi čuvao nacionalnu nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i sigurnost nesvrstanih zemalja u njihovoj borbi protiv imperijalizma, kolonijalizma, neokolonijalizma, rasizma i svih oblika strane agresije, okupacije, dominacije, miješanja ili hegemonije, kao i protiv velikih sila i blokovske politike“.
Jedini način da se oslabi nacionalna nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet nesvrstanih zemalja, od kojih su mnoge bogate naftom, bio je ugroziti njihovu sigurnost i stabilnost iznutra insistirajući na sektaškim vjerskim sukobima, finansirajući vjerski fundamentalizam i ekstremizam, čemu smo mogli da svjedočimo od Reganove administracije do danas u svijetu i kod nas.

Zapadni plaćenici se danas obračunavaju sa “zamišljenim neprijateljem” tzv. “ateističke imperije” koristeći retoriku koju su im preporučili i instruirali njihovi nalogodavci onomad. U istu tikvu trube i kršćanski i islamski fundamentalisti ovih dana na prostorima bivše Jugoslavije odajući konačno tako svoju misiju, svoj istorijski zadatak za koji su bili unajmljeni.

Kada se suočimo sa njihovom šturom i svedenom, veoma ideološkom interpretacijom prošlosti, nameće se par logičnih pitanja, a to su: ako je Tito bio toliki “neprijatelj islama”, kako sve češće tvrde neki zvanični i “samozvanični” ideolozi vladajuće partije (i njenih satelita) danas, kako to da je dozvolio Muslimansku nacionalnost jugoslovenskim ustavom iz 1974. i kako to da su sve arapske zemlje bile članice Nesvrstanih koje je on osnovao 1961. skupa sa Naserom i Nehruom?

Odgovor bi mogao biti da su vjerski fundamentalisti koji tada nisu bili na vlasti, a danas jesu i pišu svoju verziju prošlosti, jednostavno strani plaćenici čiji je zadatak bio srušiti suverenitet država u kojima su djelovali i predati prirodne resurse u ruke imperijalizma kojemu danas služe. Barjak “vjerske slobode” pod kojim su se borili nastoje polako i neprimjetno zamijeniti porodičnim barjakom privatizovane patrimonijalne teokratske države nauštrb građanskih i ljudskih prava i sloboda. Oni su se prodali zapadnom imperijalizmu, a zapadni imperijalizam je prodao demokratiju za prosperitet 1% najbogatijih, najmoćnijih i podjednako konzervativnih fundamentalista.

https://en.wikipedia.org/wiki/Non-Aligned_Movement#/media/File:NAM_Members.svg