Konzervativna desnica je odlučila da odgovori na istorijski sud antifašizma protiv rasističke ideologije “krvi i tla” (koja je zaživjela u klerofašističkim režimima Musolinija, Hitlera, Franka i raznih satelitskih državica) time što će insistirati na totalitarizmu i zločinima komunističkih režima i diktatura, i na konto toga zabraniti simbole radničke i seljačke klasne borbe za ravnopravnost u industrijskom društvu i političku zastupljenost u buržoaskim nacionalnim državama.

Pored antifašističkog pozdrava “smrt fašizmu – sloboda narodu”, konzervativna desnica nastoji demonizirati i zabraniti jednu posve legitimnu i demokratsku ideju vladavine većine, vladavine potlačenih, iskorištenih, marginaliziranih, pauperiziranih. Uradiće to u stilu kompradorske elite neoliberalnih režima Južne Amerike gdje su, nakon poraza u Drugom ratu, u međuvremenu praktikovali svoje ideologije.

Sve tekovine internacionalne borbe za rodnu i klasnu ravnopravnost prefarbane su danas simbolima nacional-komunističkog totalitarizma u desničarskoj propagandi. Rezultat je taj da bilo ko se danas lati ravnopravnosti: klasne, rodne, rasne – biva demoniziran i etiketiran kao neprijatelj nacije, demokratije, kao “komunjara” (izgleda da zaboravljaju da je upravo “crvena buržoazija”, tj. bivši partijski funkcioneri i bivši generali – “komunjare” – stvarali njihove današnje nacionalne državice).

Samo se nadam da u tom antiljevičarskom zanosu i “crnom talasu” konzervativna desnica neće zabraniti i 8. mart.

Radi toga je bitno podsjetiti sve pravdoljubive, slobodoljubive, i napredne građanke i građane koji su za ekonomsku, političku i socijalnu ravnopravnost, za napredno i pravedno društvo, za jednu progresivnu vladu, (kao i sve deklarativne ljevičare svih ovih naših zemalja koji su zaboravili kud su pošli), da je predstojeći praznik 8. mart, međunarodni Dan žena, zapravo nastao na inicijativu žena socijalistkinja i komunistkinja i da, pored Prvog maja, predstavlja jedan važan datum u istoriji internacionalne borbe progresivne ljevice za ekonomsku, političku i socijalnu ravnopravnost kako u naprednim, tako i u ovim našim retardiranim, konzervativnim, patrijarhalnim, malograđanskim, skorojevićkim, rodovsko-tranzicijskim društvima.