BORCI I OLIGARSI

Etnonacionalne oligarhije i njihovi stranački trabanti nonšalantno su ušetali u izbornu godinu sa predizbornim huškanjem i šuškanjem o ratu. Ali, avaj, desiše im se borci koji su na psihološki rat preko pogače i masovnu hipnozu koja već decenijama dolazi od ratnih i poratnih profitera odgovorili zahtjevima koji i vlast i građane Federacije vratiše u surovu realnost disfunkcionalne države.
 
Borci su ovih dana pokazali da bi se umjesto ratne psihoze (na koju politička elita računa svake izborne godine) mogla desiti stvarna revolucija. Nešto nalik na ono prije četiri godine.
 
Bojim se da je hronična korupcija u kombinaciji sa talasom poskupljenja koju su prouzrokovale akcize rezultirala atmosferom na ulici koja je takva da bi “vladari” mogli završiti “uzazid”, ili “preko grane”, skupa sa njihovim svitama i familijama, ako nastave da zveckaju oružjem.
 
A možda oni i naoružavaju svoje policije zbog toga: ne da bi opet ratovali narodi protiv naroda već da bi ovog puta branili svoju bespravno stečenu imovinu od sopstvenih naroda. Biće da je to mnogo bliže istini koja nikako da nađe mjesta u ovdašnjim medijima kako bi nam “pukla pred očima”.
 
Mediji kao da namjerno, ili po inerciji, interpretiraju naoružavanje policije kroz prizmu etničkog sukoba iz devedesetih. Nije im palo na pamet da se može raditi i o socijalnim nemirima, tj. klasnom sukobu na koji se vladajuće elite pripremaju nakon tranzicijske pljačke. (Ili su dobili direktivu da ne čačkaju na tu temu – pred rudu – ako im je budžet mio).
 
Šteta što ulica nema svoj medij, jer ulica bruji na posve drugoj frekvenciji.