Ukratko: kleronacionalni malograđanski ideolozi (sitne “crvene” buržoazije: profesora, doktora, pravnika, državnih i partijskih službenika prošlog sistema) su još devedesetih, na prvim demokratskim izborima, kidnapovali demokratski koncept “vladavine većine” i pretvorili ga u etnokratski koncept “vladavine etničke većine”, tj. većinskog naroda.
Kao mlijeko kada se provari, kao vino kad ukisne – u glavama većine taj koncept se utvrdio i – nema nazad.
Još mnogo će proći dok se ne formira klasna svijest i partija koja će zbilja zastupati interes potlačene i podređene većine osiromašenih i braniti ga od predatorskog kapitalizma u regiji i domaćih kompradorskih elita, od interesa sve bogatije manjine koja se profilirala/profitirala u ratu/na ratu i konzervativnoj revoluciji u regiji.
Novo vino se neće moći sipati u stare mješine. Potrebno je posve reformisati svijest u današnjem klasnom društvu unutar nacionalnih država. Za to je potrebna nova ljevica. Ona mora biti utemeljena na savremenim zbivanjima u teoriji, ideji, uvjerenju, a ne na sentimentima i nostalgiji. Progresivna ljevica mora biti progresivna. Ne može prizivati Status Quo Ante bivše zajedničke države.
Nova ljevica mora osvijestiti jasnu borbu u budućnosti nacionalnih državica regije, a ne samo komemorirati umrla vremena zapostavljajući živu sadašnjost i toliku neartikulisanu mladost.
Stratobosanska KOMUNA 