Mislim da moramo prestati posmatrati određene grupe, lidere, pokrete, organizacije, institucije kao neprijatelje pluralističkog, slobodnog, pravednog, naprednog, otvorenog društva, bez obzira što to činimo na osnovu njihovih ideja, ideologija, djela, nedjela, zlodjela, ili izjava koje su otvoreno protiv vrijednosti do kojih mi držimo.
Moramo ih, dakle, prestati smatrati neprijateljima slobode, progresa, pravde, univerzalnih ljudskih vrijednosti, čovječnosti, mira, sloge, naprednih i liberalnih ideja, uvjerenja do kojih mi držimo, a oni ne; stila i načina života kojim mi živimo, a oni ne; kulture ili kontrakulture kojoj pripadamo, a oni ne; identiteta sa kojima se oni ne identifikuju.
Mi moramo prestati isključivo filozofirati i argumentirati svoju ili njihovu političku i filozofsku poziciju i napokon objektivno progledati i vidjeti ih onakvima kakvi oni zaista u prvom redu jesu: našim neprijateljima.
Oni nisu neprijatelji nekih apstraktnih stvari, ideja, koncepta – oni su naši neprijatelji, oni su neprijatelji nama – iz prostog razloga što su neprijateljski raspoloženi prema nama.
Jer ako se neko praktično i kroz konkretne politike, riječi i akcije neprijateljski odnosi prema vama, svemu što vi predstavljate i svemu što predstavlja vas, ako nastoji da vas ocrni, da vas demonizira, predstavi kao bezvrijedni šljam, kriminalca i time opravda javnosti svoje akcije protiv vas ili indiferentnost prema vašim problemima i potrebama, i to sa pozicije vlasti, sa pozicije moći, preko institucije same države – vrijeme je da to počnete shvatati krajnje lično.
Oni VAS protjeruju, progone, pljuju, gaze, ponižavaju, kleveću i najmanje što sebi i zdravom razumu dugujete jeste da shvatite i prihvatite da su oni vaši neprijatelji ili barem to da vam nisu prijatelji, da nemaju prijateljske namjere prema vama. I to ne vašom voljom i vašim izborom, već sopstvenom voljom i sopstvenim izborom. Oni su izabrali da vam ne budu nakloni, da vam ne žele dobro. Ne smeta vama kako oni žive – vi smetate njima. Vi ste tolerantni, ali oni su isključivi. Vi ste za njih otpaci, kopilad, nečisti, a oni su superiorni, čisti, izabrani. Vi ste građani drugog reda. Vaši životi nisu bitni kao njihovi. Bez vas se može: oni će opstati – a vi nećete.
Vrijeme je da to sve što nam čine prestanemo shvatati politički, ideološki, sociološki, filozofski i počnemo shvatati lično. Jer danas je to nečiji David, sutra to može biti moj David.
Shvatimo kriminalnu vlast i kriminalno društvo posve lično i krenimo zajedno u borbu za svoju djecu, za njihovu budućnost, za njihov opstanak.
Ja lično ne želim ostaviti svoje dijete u zvjerinjaku. Želim mu ostaviti bolji svijet. Želim da živi u boljem svijetu, u boljem društvu nego što je ova propast i sramota koju živimo trenutno. Ne smijemo se prepustiti, ne smijemo prepustiti svoju djecu bijesnim i obijesnim. Nemamo pravo na to!
Svako od nas se mora lično uključiti u civilnu borbu za ljudsku civilizaciju, onakvu kakvu je svojoj djeci nastojimo objasniti, predstaviti, prenijeti. I svako ko nam stoji na tom putu – lično nam se zamjerio i smatrajmo ga svojim ličnim neprijateljem.
Ova borba je svakodnevna i ja je već dugo vodim. I znam da nisam sam. Znam da nas ima mnogo koji sve ovo što proživljavamo ovdje u ovom zvjerinjaku – jako lično doživljavaju, bez obzira što sjede na drugom kraju svijeta.
Vrijeme je da krenemo u lični obračun sa onima koji su nama upropastili živote, a sada bi da ga uzmu i našoj djeci. Ne dajmo im svoju djecu!!!
Pravda za Davida!
Stratobosanska KOMUNA 