Ako želim oporaviti i ujediniti ljevicu, ako je želim reformisati, transformisati u savremenu progresivnu društvenopolitičku silu, onda to ne mogu sa svoga kauča, već je najlogičnije pristupiti najstarijoj ljevičarskoj partiji i uraditi u praksi ono o čemu teoretišem na kompjuteru i u virtualnom svijetu.

Nakon duge analize, razgovora i konsultacija sa progresivnim ljudima, kolegama, prijateljima, istomišljenicima u BiH i širom svijeta, došao sam do zaključka da je trend i proces uništavanja i usitnjavanja ljevice doveden do kraja, do apsurda. Neki ljevičari su u međuvremenu napravili tolike kompromise, toliki krug, da su došli desno od desnice, kako to jedan profesor reče.

Jedini logičan i prirodan slijed stvari u ovom trenutku, kada je klatno istorije dostiglo ekstremno desnu poziciju (ne samo kod nas), jeste započinjanje novog poglavlja u istoriji ljevice: svježi početak jednog novog trenda okupljanja, ukrupnjavanja, usložnjavanja, omasovljavanja jedne nove ujedinjene ljevice ne samo u BiH, već u svijetu, u Evropi, u regiji.

Osnivanje novih malih građanskih, liberalnih i progresivnih lijevih partija pripada prošlosti. Nove partije, vidjeli smo, ne donose ništa novo. Samo nastavljaju staro usitnjavanje I konfuziju koja radi u korist desnice.

Pretvaranje građanskih pokreta u partiju pred izbore je takođe stvar prošlih trendova u Grčkoj, Španiji, Hrvatskoj…

Igranje u plićaku i pijesku nevladinih organizacija jeste igranje kako ti drugi svira.

Jedino što je uistinu novo, na šta se već dugo čekalo, i čega se desnica najviše pribojava u ovom momentu jeste reforma i transformacija jedne stare, propale, fosilizirane, raspadnute, poražene lijeve partije u novu, podmlađenu, masovnu, mamutsku mega-partiju od par stotina hiljada novih, inteligentnih, nabrijanih članova iz svih slojeva društva: od progresivne omladine i intelektualaca do poduzetnika, radnika i farmera; njeno pretvaranje u istinski masovni pokret, u politički subjekt, organizaciju koja je u stanju uticati na društvo, pokrenuti i provesti društvene promjene, istinsku društvenu reformu.

Pesimizam, defetizam i apatija su trenutno luksuz koji istinski revolucionari i reformisti sebi ne mogu priuštiti. Mi se ovdje ne borimo protiv depresije već protiv represije; protiv inhibicije i prohibicije slobode uma, zdravog razuma, ljubavi, bratstva i jedinstva; protiv jedne ideološke dogme, jedne kulturne hegemonije. Ako je napredni svijet u BiH prepoznao stanje “zarobljene države” onda moramo prepoznati I stanje zarobljenog društva, zarobljenog uma, mentalno zarobljenog pojedinca.

Ova partija mora osloboditi ljude od stranačke berze rada. Mora zaštititi ljude od stranačke iznude i ucjene.

Nema demokratije niti slobodnih izbora tamo gdje vlada velika bijeda I sirotinja, a tamo gdje vladaju stranački karteli – uglavnom vlada velika bijeda i sirotinja.

Ako su ljudi siromašni, nemoćni, zastrašeni, onda lako prodaju svoje glasove za male pare stranačkim kartelima.

To nije demokratija. To nije sloboda izbora. To je ucjena.

Da bi demokratija funkcionisala – siromaštvo mora biti iskorijenjeno. Ono jednostavno ne smije postojati, a kamoli uticati na glasanje, na demokratiju.

Niko svoj glas ne bi trebao prodavati za paket prehrambenih namirnica ili par desetina eura.

Ljudi moraju biti zbrinuti I živjeti dostojanstveno, moraju biti ekonomski nezavisni i socijalno obezbjeđeni kako bi uopšte bili u stanju slobodno birati.

Zato nema demokratije bez socijal-demokratije.

Borba za humano i pravedno društvo ravnopravnih, za ljudsko dostojanstvo je zapravo borba za slobodu, za demokratiju.

Zato mislim da je jedan od najvažnijih zadataka progresivne inteligencije danas, kao i jedan od mojih najvažnijih zadataka u ovoj partiji, kao I jedan od najvažnijih zadataka ove partije u društvu zapravo reintrodukcija klasnog diskursa na javnu političku scenu.

Klasni diskurs se mora vratiti na velika vrata.

Klasni diskurs mora postati glavni diskurs. On mora u potpunosti preuzeti sav medijski prostor i ja vam garantujem da će nam se svima razbistriti, da će nam svima štošta biti mnogo jasnije.

Jer vidite, ovo društvo mora prihvatiti činjenicu da ono nije samo multikulturalno, multietničko već, nažalost, prije svega – klasno društvo.

Mi jesmo različiti i svako društvo je prepuno razlika, ali najveće razlike među nama u ovom društvu, bosanskohercegovačkom I regionalnom društvu su one koje mi uopšte ne želimo vidjeti, (ili pak neko ne želi da ih vidimo dovoljno jasno I detaljno) a to su klasne razlike.

Današnje društvo je klasno društvo i ni socijalizam ni nacional-socijalizam nisu njegova stvarnost.

Njegova stvarnost je brutalni predatorski kapitalizam i velika ekonomska nejednakost.

SDP se mora pomiriti s činjenicom da postoji i djeluje unutar klasnog društva. Svi njegovi članovi i članice se moraju pomiriti s tom činjenicom da bi uopšte krenuli u mobilizovanje i ujedinjavanje društveno osviještenih građana i građanki u političku organizaciju čiji je primarni zadatak reforma društva.

SDP danas mora buditi i širiti – ne tzv. “klasnu svijest”, već – društvenu svijest. Ne možemo reći da je neko društveno osviješten ako nije prije svega svjestan da živi u klasnom društvu.

Demokratija nije stvar profesionalnih političara. Demokratija je stvar svih nas.

Bavljenje demokratijom, tj. njegovanje i očuvanje demokratije nije samo pravo slobode, već dužnost i obaveza svih građana jedne moderne, sekularne, demokratske države, pogotovo u tzv. “zarobljenim zemljama” u kojima je demokratija dovedena u pitanje, kidnapovana od strane političkih (kompradorskih) elita koji državu vide kao ratni plijen i privatni biznis.

Još ako si ljevičar, ako tvrdiš da si ljevičar, ako se smatraš ljevičarem – onda ništa ne opravdava tvoju političku pasivnost, apatiju, neangažovanost.

SDP prolazi kroz reformu. SDP se demokratizira, reformiše i transformiše u nešto novo, nešto lijepo. SDP zamlađuje, on se podmlađuje. SDP obnavlja sve svoje ćelije, svoje cjelokupno članstvo i postaje jedan novi organizam, jedna nova i drugačija politička organizacija.

Sama činjenica da sam ja danas ovdje to ilustruje.

Ovo više nije partija u kojoj, da bi pristupio, moram prihvatiti hijerarhiju, znati ko je “šef”; ovo više nije „firma“, nije korporacija sa sopstvenom korporativnom kulturom kojoj se moramo konformisati, prilagoditi učeći o unutrašnjim odnosima moći i ponašanja.

To nije više jedna okoštala partija koja zazire od nove krvi, novih i naprednih ideja, od slobodarskh, slobodoumnih, progresivnih intelektualaca sa vizijama, od sanjara, od slobodnih “ludih umjetnika” duga jezika, od političkih filozofa… Da jeste – ja ne bih bio ovdje. Niti bi ja, niti bi takav SDP pristao na kompromis.

Ja nisam konformista. Ja sam, ako riječ “revolucionar” zvuči pre-pretenciozno, onda mi barem dozvolite da kažem da sam reformista, jer sam za reformu, a ova partija trenutno prolazi kroz sopstvenu reformu, kroz transformaciju i ja istinski i iskreno želim aktivno da učestvujem u stvaranju nečeg novog, nečeg lijepog, nečeg što može postati prava društvena sila i pokretač pozitivne društvene promjene i progresa. A to može samo jedna jaka i omasovljena progresivna partija-pokret koja će u sebi okupiti i objediniti širok spektar lijeve misli: od anarhista, zelenih, preko socijaldemokrata do socijal-kapitalista.

To je nova, ujedinjena, objedinjena i politički organizovana ljevica.

Zato pozivam sve koji me prate, koji imaju povjerenja u ono što radim, koji žele zaboraviti svoj ego i poraditi na kosmopolitskom, pluralističkom, inkluzivnom, slobodnom, progresivnom, pravednom društvu ravnopravnih i slobodnih pojedinaca u BiH i regiji da se priključe i da zajedno sprovedemo reformu ove partije, da je transformišemo u nešto veliko i lijepo, da u njoj i kroz nju objedinimo sve progresivne snage i oživimo jednu novu ujedinjenu ljevicu.

Pomozite mi da to uradimo zajedno. Učlanite se! Nema više vremena za apatiju, skepticizam i defetizam.

Ko hoće da se ukrca neka ne čeka previše, jer ovo je zadnji voz koji upravo polazi. Idemo na sve ili ništa. Odmah danas idite do opštinskog odbora SDP-a i pristupite partiji.

Budimo promjena koju želimo vidjeti. Budimo partija za koju želimo glasati.

Damir Nikšić