BHS – ravnopravnost

Mnogi sarajevski roditelji su se izjasnili za BHS varijantu u nedavnoj anketi koja je provedena u školama po instrukciji kantonalnog ministarstva obrazovanja. 

Početkom ove sedmice su ponovo dobili listić koji kaže da moraju izabrati samo jedan jezik ili im djeca u suprotnom neće dobiti knjižice koje su od ove školske godine na bijelom papiru i imaju oblik nekadašnjeg svjedočanstva.

Ovi roditelji kažu da ne žele podleći pritisku i popustiti nacionalistima da nas guraju u torove, a udarac preko djeteta je, po njihovom mišljenju, više nego nizak.

(Mogu zamisliti kako je onima koji žive u tzv. miješanom braku i koji se moraju odlučiti za jedan jezik.)

Ja mislim da imam argument po kojem su i zakon i ova instrukcija koja se na njega poziva – neustavni. 

Mislim da ću se u narednom periodu posvetiti ukidanju instrukcije ali i dokazivanju neustavnosti i povlačenju ovog segregacijskog zakona, sa ili bez podrške partije, BH ili šire koalicije.

Podsjetio bih na kantonalnim ustavom zagarantovanu jednakopravnost jezika i usudio bi se reći da je odluka da se nastava izvodi na jednom, a ne na sva tri ravnopravna službena jezika – neustavna. 

Građanstvo ima pravo ravnopravno koristiti sva tri jezika kako u svakodnevnom životu, tako i u procesu nastave. Neki roditelji to nastoje poručiti ministarstvu odabirom sva tri jezika u anketi. Oni žele poručiti da je njihova “trojezičnost” njihovo ustavom zagarantovano građansko pravo kao konstitutivnih građana jednako kao što konstitutivni narodi imaju pravo na po jedan zvanični jezik. 

Građani tako imaju ustavno pravo na sva tri jezika podjednako, jer, za razliku od ustava RS, nigdje u Ustavu kantona ne stoji da su jezici direktno vezani za konstitutivne narode, tj. nigdje ne stoji da se radi o jeziku ovog ili onog naroda. Sve što stoji jesu nazivi tri ravnopravna službena jezika – što znači da ih građani KS m-o-r-a-j-u potpuno ravnopravno učiti i trebaju poznavati. 

Istovremeno to znači da su ti jezici u potpunosti ravnopravno na raspolaganju građanima i da ih mi možemo s-l-o-b-o-d-n-o i po volji koristiti bez obzira kojem narodu pripadali ili ne. To čak znači da ih mi možemo s-l-o-b-o-d-n-o i kombinovati u svojoj “miješanoj” tj. “kombinovanoj” široj ili užoj porodici, komšiluku, kvartu, itd. 

Radi se o Ustavom definisana tri ravnopravna, tri jednaka službena, zvanična jezika što znači da ih mi m-o-r-a-m-o podjednako koristiti, tj. da oni u svim, pa i obrazovnim, institucijama KS m-o-r-a-j-u biti jednako zastupljeni. Gdje je najvažnija ta zastupljenost ako ne u javnim institucijama, a naročito državnim školama?! 

Upravo u tim državnim školama uvedena je prisila korištenja samo jednog od tri ravnopravna jezika. 

Instrukcija ministarstva nastoji da se nametne kao svojevrsni amandman Ustava KS u kojem ne postoji instrukcija upotrebe tri ravnopravna službena jezika. Naime, sve dok ne postoji jasna instrukcija upotrebe ova tri jezika Ustav ne precizira kako ih mi koristimo, što znači da mi imamo pravo slobode da sva tri jezika koristimo kombinovano, čak i u jednoj rečenici.

Advokati etničkog autoritarizma nastoje kroz institucije vlasti i segregirano obrazovanje negirati tu slobodu građanima. Staviti je van zakona i proglasiti neustavnom, što ne samo da krši Član 5a Ustava KS koji tretira službene jezike već i Članove 7. i 8. koji utvrđuju i štite ljudska prava.

Građani u ravnopravnosti, jednakoj zastupljenosti i prisustvu sva tri jezika u svakodnevnom govoru i procesu nastave vide svoju ustavom zagarantovanu slobodu i prava.

Ja ću pozvati novu vladu da ne krši Ustav, već da obezbjedi nastavu u glavnom gradu BiH na sva tri službena jezika što podrazumijeva pravo građana da se opredijele za zastupljenost sva tri jezika u svjedočanstvima. Građani moraju imati ustavno pravo izabrati sva tri jezika, a hoće li ih ministarstvo poslušati – ostaje ministarstvu da odluči i prekrši Ustav. No ministarstvo n-i-p-o-š-t-o ne smije prisiljavati građane da krše Ustav i učestvuju u etničkom čišćenju KS. To je mnogo veći prijestup nego Zakon po kojemu jezik nastave u državnim školama mora biti samo jedan od zvaničnih, a ne sva tri ravnopravno.

Nova vlada već krši Ustav KS radi neravnomjerne zastupljenosti naroda i ostalih prema popisu iz 1991. Dobro bi bilo da ga ispoštuje po pitanju ravnopravnosti službenih jezika u obrazovnom sistemu Kantona Sarajevo i Sarajeva kao glavnog grada BiH i FBiH.

Važno je da uvažimo i napravimo ravnopravnim princip i onih koji ne govore ni bosanskim, ni srpskim, ni hrvatskim već i bosanskim i srpskim i hrvatskim, a koji zapravo potvrđuje i oživljava duh ZAVNOBiH-a. 

Svako negiranje i kriminaliziranje tog antifašističkog principa je zapravo “borba protiv antifašizma”.