Kao što već znate, a da razjasnim i za one koji ne znaju: pitanje retroaktivnog poreza za freelancere u Federaciji se jedino može i mora rješavati u Federalnom parlamentu.
U prepisci sa Damirom Mašićem po ovom pitanju napisao mi je da će se ukidanje retroaktivne naplate pokrenuti na prvoj sjednici federalnog parlamenta koja bude sazvana.
(Oni koje zbilja interesuje ovo pitanje trebali bi pročitati naredne rečenice bez otpuhuvanja jer je važno razumjeti o čemu se radi i na kojem nivou je ova borba.)
Naime, ja lično zajedno sa SDP-om i Našom Strankom, koja je pokazala interesovanje za rješavanje ovog problema u korist freelancera, ne možemo učiniti ništa po tom pitanju u Kantonalnom parlamentu. Zakon o porezima je donesen na nivou Federacije BiH. Ali mi iz Kantona možemo imati uticaj na Federalni parlament tako što možemo delegirati naše delegate iz parlamenta Kantona Sarajevo u Dom Naroda Federalnog parlamenta da oni tamo, skupa sa našim zastupnicima koje ste izabrali u taj parlament, pokrenu i izglasaju promjene zakona i pravilnika i ukinu retroaktivnu zabranu.
Pa zašto to onda i ne uradimo? – zapitaćete se.
E vidite, problem je u odluci CIK-a po kojoj se ti delegati biraju po popisu iz 2013., a ne iz 1991. Mi smo, naime, namjeravali delegirati naše delegate (i Srbe i Hrvate) iz lijevog bloka, no po CIK-ovoj odluci idu uglavnom Bošnjaci, tako da će se neki iz SDA (koji su u prvom redu učestvovali u kreiranju suludog zakona i pravilnika o njegovoj primjeni) opet naći tamo, ponovo zaposjesti Federalni parlament, što znači da ćemo imati velikih problema u procesu promjene tog zakona. Osim ako ih zajedno ne pritisnemo.
Znači, za neobavještene, bitka nije ni izdaleka dobijena, niti je borba gotova, niti ljevica ima parlamentarnu moć i snagu koju bi trebala imati.
Vidim da su neki po inerciji požurili da mene i moje progresivne suborce za građansku demokratiju već proizvedu u nekakvu svemoguću poziciju ne bi li onda izvlačili iz te premise logičke zaključke o našoj nesposobnosti ili pak neodgovornosti, uhljebskoj uljuljkanosti u samom startu, što je preuranjena ejakulacija (na koju oni koji su navikli, naravno, imaju puno pravo dok politički masturbiraju za tastaturom).
No istina je da je građanska ljevica samo stavila stopalo u malkice odškrinuta vrata i da smo i dalje poprilično u opoziciji, naročito ako uračunamo sav klijentelizam i “duboku državu” etnonacionalnih stranaka u Federaciji, a to su svi oni direktori, upravni odbori, agencije, službenici koji rade za “velikog gazdu” njihove stranačke centrale.
Ima nas raznih.
Ima onih koji su kao mali uvijek navijali za prvake. Ima i onih koji su kao mali voljeli lupom da spaljuju bespomoćne mrave. Oni će uvijek biti na strani “jačih”. Oni će nastaviti s mrcvarenjem malih stavljajući građansku ljevicu pod lupu rigoroznog skrutiniziranja, na šta opet imaju potpuno pravo i slobodu bez obzira da li su u pravu ili ne. No imaju i oni koji su oduvijek bili na strani slabijih, navijali za “donje” i koji dobro znaju da ova borba nije ni blizu fer, niti je ni blizu gotova, a koji se bore kao lavovi protiv snažnijeg i većeg neprijatelja.
Nije to “Don Kihotovska borba” jer mi sebi ne umišljamo tri totalitarizma od vjetrenjača. Monstrumi su stvarni, a ne izmišljeni, ili zamišljeni.
Ni Sizif nema nikakve veze s tim jer se mi ne borimo protiv zakona gravitacije, već protiv srednjovjekovnih zakona koji su napisale haračlije ljudskom rukom.
S ovim ima ponajviše veze biblijska borba Davida i Golijata.
Građanska ljevica je sitna, mlada, nova snaga, i naravno da je svjesna da nema puno manevarskog prostora, da ima još ovu priliku, možda posljednju, za jedan jedini hitac. Taj hitac mora ići pravo u glavu. Među oči.
I zato je važno, ako ste na strani Davida u borbi protiv snažnijeg, jačeg i većeg Golijata, pa čak i ako niste, da budete fer publika ovog dvoboja i, ako ništa drugo, barem sačekate da nanišanimo i ispalimo svoj jedan hitac ratnoprofiterskom trotalitarnom frankenštajnovom čudovištu među rogove, pa onda krenite na nas drvljem i kamenjem u ime svekolikog troličnog BH klerofašizma.
Kako god da bude, stoji moj poziv svima koji se osjećaju kao David, da se okupimo u zajedničkoj borbi protiv Golijata svim političkim i cyber-sredstvima podsjećajući vas da njih nema mnogo, ali zato imaju novac da nas nadglasaju: naš novac.