Nakon press konferencije i sretnog epiloga političke “drame” u vezi prava građana da koriste “četvrtu opciju” tj. sva tri naziva jezika za naziv predmeta maternjeg jezika u dnevnicima i školskim uvjerenjima, važno je podcrtati:

Od najveće važnosti je da sve građanke i građani Kantona Sarajevo imaju jednaku slobodu izbora i da su u tom izboru svi ravnopravni. Dužnost vlasti u liberalnoj demokratiji je da konstantno podsjeća građane na to, da ih tome uči i podučava.

Dužnost vlasti nije, niti je u opisu posla bilo koga u vladi da bilo kojoj grupi građana uskraćuje, zabranjuje pravo slobode izbora, a kamoli da ih kažnjava zbog toga što su uživali jednako pravo da slobodno odaberu sva tri naziva i standarda jezika kojim govore i kojima, po važećem nastavnom planu i programu, uče njihovu djecu.

U pravnoj državi svi su jednaki pred zakonom i svi uživaju jednaka prava i slobode. Niko nema više ili manje prava i slobode od drugog. Količinu slobode i prava koju garantujemo drugom zadržavamo i za sebe, i obratno: ono što tražimo za sebe – moramo uvažiti i drugom.

Naše društvo je demokratsko. Ono nije hijerarhijsko, etnokratsko društvo u kojem jedna etnija drži institucije vlasti uživajući veća prava i slobode od drugih.

Promocija i insistiranje na građanskom društvu i njegovoj reintegraciji ne bi trebao biti zločin niti politički nekorektan i nepoželjan čin.

Skupština i vlada kantona moraju predstavljati liberalnu demokratiju a ne autoritarnu etničku demokratiju.

Poželjno je da je vlast višestrana, višestranačka, pluralna, kao što je trenutno, a ne jednostrana, jednopartijska, homogena.

Vlast, po ustavu, ne smije ohrabrivati ili instruirati segregaciju naših građana. Naprotiv.

Podsjetimo se da je po Dejtonskom ustavu, iz kojeg je izveden i ustav Federacije i Kantona Sarajevo, vlada dužna promovisati i aktivno provoditi reintegraciju ovdašnjeg društva. To je uslov koji je postavljen državi od međunarodne zajednice da bi uopšte postojala. Svi građani KS moraju biti slobodni i jednaki, potpuno ravnopravni u svom izboru, a naročito onda kada se radi o manjinama.

Institucionalna hegemonija etničke većine ne smije postojati u glavnom gradu BiH. Skupština i vlada KS ne smiju služiti kao instrument jedne partije, jedne etnonacionalne politike i njenog obračuna sa opozicijom i neistomišljenicima, sa drugim, drugačijim slobodnim građanima, a kamoli obespravljivati i tretirati multietničke porodice i njihovu djecu kao nepoželjne, kao “škart”, da se tako grubo izrazim. To je stravično i više nalik na neke totalitarne režime etničkog autoritarizma polovinom prošlog vijeka.

Kada govorimo o državotvornosti, etničke i građanske demokrate govore o dvije različite države, dvije različite demokratije. Za liberalne, građanske demokrate, za socijaldemokrate, ne radi se o etničkoj nacionalnoj državi već o pravnoj i socijalnoj državi. Po tom pitanju smo mi jedni drugima opozicija.

No bez obzira ko činio parlamentarnu većinu i bio u poziciji vlasti, mi uvijek moramo imati na umu da ova država ne smije i ovaj, po ko zna koji put, propustiti da zaštiti i obezbjedi ustavom zagarantovana ljudska i građanska prava manjina. Ako ih, uz to, svojim instrukcijama aktivno negira, krši, ako kažnjava djecu zbog slobode uvjerenja njihovih roditelja; ako se ponovo i nanovo donose presude međunarodnog ili evropskog suda protiv države, ako država konstantno gubi parnice protiv svojih građana – dovodi se u pitanje njena legitimnost, njena državnost, upravo zbog neispunjenih obaveza prema sopstvenim građanima, neispunjenih dejtonskih obaveza, međunarodnih obaveza, tj. zbog nemogućnosti uspostave funkcionalne pravne države.

Jer ako pravna država, ako ljudska i građanska prava ne postoje u glavnom gradu jedne države, onda ta država u očima međunarodne zajednice postoji ali pod velikim upitnikom. (Da ne govorimo o upitniku EU.) Toga mnogi, u svom etnonacionalnom delirijumu, nisu svjesni i vode državu na kursu sudara sa ljudskim pravima svojih građana.

U skladu sa principima socijaldemokratije, a to su sloboda, jednakost i solidarnost ja se solidarišem sa svojin sugrađanima i zalažem za jednaku slobodu svih.

Mišljenja sam da nikom niko, pa ni vlada KS, ne smije uskratiti pravo da u govoru koristi sve standarde jezika i da se izjasni kao poznavalac svih standarda, kao i to da se slobodno i ravnopravno služi svim zvaničnim nazivima, pogotovo ako ih zajedno uči, po nastavnom planu i programu.

Oni koji su bili uvjerenja da će zabranom korištenja sva tri naziva, umjesto isključivo jednog, nešto raščistiti u KS – oni su bili do lakata umiješanj u prljavi posao etničkog čišćenja i sistemskog progona biračkog tijela opozicije iz KS, što je ozbiljna povreda ljudskih prava.

Ovdje se ne radi o tome da će bilo koja većina odlučiti za sve, ovdje se radi o tome da će manjina slobodno, ravnopravna svima drugima, odlučiti za sebe, ko sebi, u svom gradu, svojoj domovini.

Pravo roditelja da jezik svoje djece nazivaju svim nazivima podjednako je njihovo ljudsko i građansko pravo, tim više ako žive u multietničkom braku ili dolaze iz multietničkih familija. Uskratiti im ovo pravo, kažnjavati ih zbog insistiranja na njemu je bio i ostao zločin.

Nakon ovog slučaja bih savjetovao Kantonalnu skupštinu da instruira kantonalnu televiziju da u narednom periodu intenzivno osvještava i obrazuje građane univerzalnim vrijednostima, poveljama i rezolucijama koje je ova država prihvatila i obavezna ispunjavati da bi uopšte bila država, ravnopravna članica Ujedinjenih Naroda.

Očigledno je da vlast mora poraditi na povezivanju ovog zaostalog, zastranjenog, izolovanog i provincijaliziranog društva sa univerzalnim vrijednostima slobodnog i demokratskog svijeta kojem, barem za sada, pripadamo i kojemu tvrdimo da težimo.