Koliko sam uspio shvatiti, bivša vlast nije na vrijeme dostavila prijedlog nacrta budžeta da bi kasnije, iz opozicije, na sve načine i pri svakom koraku nastojala odugovlačiti primopredaju i usporiti funkcionisanje nove vlasti.

Pretpostavljam da je to legitimna strategija u politici sa kojom nisam bio previše upoznat, pa sam, moram priznati, bio pomalo zbunjen.

Istina je da ja ne poznajem skupštinske procedure tako dobro kao pravnici i “legalisti” koji na njima toliko insistiraju, pa ne znam ni da li je i to što je bivši premijer KS dva puta povlačio i vraćao svoj prijedlog nacrta budžeta – bilo u skladu sa procedurama, poslovnicima, propisima. Možda jeste, ali meni se, kao laiku, a vjerujem i javnosti, činilo u neskladu sa zdravim razumom.

Pošto sam više nego zbunjen tim pravnim, ili boljerečeno: pravničkim driblingom “na male golove” (iako razumijem da su zastupnici partija koje decenijama vladaju daleko iskusniji i bolje upoznati sa svim malim tajnama velikih majstora procedura i poslovnika), ja bih da podsjetim da je parlament legitimno polje borbe političkih principa, a ne samo populističko i oportunističko odsustvo istih.

U zavisnosti od naših političkih principa – Kanton Sarajevo, kao državni nivo, će biti socijalna država, tj. u službi dobrobiti društva, obične raje, građanstva, ili će pak biti neoliberalna, deregulisana država – u službi kapitala, profita, dobiti, regulisana tako da bude u službi političke i ekonomske elite.

U zavisnosti od naših političkih principa mi u SKS donosimo zakone i budžete. Za to parlamenti služe.
Meni se možda samo čini, ali mi se čini da bi se ovdje moglo raditi o kraju jednog tridesetogodišnjeg režima, barem u Kantonu Sarajevu i Sarajevu kao glavnom gradu Federacije Bosne i Hercegovine i države Bosne i Hercegovine.

Strah i zebnja u Los Rajvosu

Ovo što radi ova “šestorka” me podsjeća na svojevrsnu političku revoluciju. To me raduje, veseli, ali i brine. Jer slične situacije su, kroz istoriju, u pravilu znale biti bolne i prelomne, nerijetko burne i išle su “preko leđa” građana.

Vladajuće totalitarne partije na odlasku se u takvim situacijama često ponašaju poput ranjenih zvjeri i spremne su sa sobom povući sve ostale, skupo koštati zajednicu, te u očajničkom grču ekstremnog fatalizma žrtvovati čitavu državu, mir, stabilnost, sigurnost. To nije ništa novo i nepoznato u istoriji i vrlo lako je predvidjeti sve scenarije koji se u takvim situacijama odvijaju ili forsiraju. Zato i jesam zabrinut.

Brine me to što politička stranka koja nije osvojila skupštinsku većinu u Kantonu Sarajevo počinje djelovati autoritarno sa federalnog nivoa na kojem je trenutno u tehničkom mandatu u cilju disciplinovanja demokratskih snaga u KS. Znam da je to sve “po zakonu”, ali i po udžbenicima istorije, i upravo to me brine.

Autoritarnim partijama je teško aklimatizirati se na višestranačje koje mi nastojimo ostvariti ovdje. One odbijaju da ravnopravno učestvuju u vlasti. One obično naginju totalitarizmu, nastoje okupirati sve pozicije, čitavu državu i društvo podrediti jednoj partiji. Tim više me brine to što autoritarna stranka koja je do ove godine imala prevlast u Sarajevu, na Federalnom i državnom niovu koalira sa drugim autoritarnim partijama, autokratama iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine.

Ako mogu biti iskren, taj “trotalitarni” tzv. “osamnaestonovembarski režim” koji je trideset godina u manje-više istom obliku na vlasti me plaši, i mislim da moj strah nije neopravdan i iracionalan. Zato kao parlamentarac insistiram na jačanju sloboda, demokratije i parlamentarizma u Skupštini Kantona Sarajevo, ali i u Sarajevu kao glavnom gradu Bosne i Hercegovine, slobodarskom Sarajevu kao internacionalnom simbolu građanskog otpora hegemoniji i etničkom autoritarizmu.

Sudijsko vrijeme

Svjedočimo da je trenutna vlada Federacije BiH u tehničkom mandatu, drugim riječima: u sudijskom vremenu. Znamo da se u sudijskom vremenu igra na sudiju, igrači malo foliraju, previjaju se na terenu i gledaju da isprovociraju protivničke igrače da ovi izgube živce, da igraju grubo, da naprave faul, da sudija dosudi penal, najstrožu kaznu. Stoga i apelacija Ustavnom sudu.

No interesantno je da je ta ista Federalna vlada u tehničkom mandatu sama prekršila sve procedure, sve poslovnike, sve zakone, pa i Ustav, tim što su na Federalnom nivou nedavno usvojili budžet bez ikakvog nacrta, po hitnoj proceduri, bez i jedne minute javne rasprave.

“Vide trun u tuđem oku, a ne vide brvno u sopstvenom!”

, neko bi rekao.

No ne budimo naivni. Ne radi se o licemjerju ovdje. Radi se o vrlo mudroj i sračunatoj strategiji.

Ja ne mogu da se otmem utisku da se nas apelacijom izaziva na dvoboj, da se izaziva naša demokratska i višestranačka koalicija da uputi skoro identičnu apelaciju Ustavnom sudu u kojoj će problematizirati način donošenja federalnog budžeta.

Drugim riječima: pored toga što nam već mjesec dana nastoje razvuči pamet otezanjem svih procesa i usporavanjem funkcionisanja ove vlasti, neko nas upućivanjem apelacije Ustavnom sudu navlači u zamku da i mi, revoltirani i frustrirani, odgovorimo istom mjerom, da na isti način na koji se nastoji blokirati Kanton – mi blokiramo Federaciju.

Svi znamo da se to može, da postoje svi zakonski argumenti. Ali isto tako znamo da bi to značilo blokiranje penzija, bacanje ovog društva, ovog dijela države u potpuni haos, u tešku situaciju u kojoj, kako u prirodi – tako i u društvu, obično profitiraju grabljivice.

Svijest o tome našu koaliciju dovodi u nezavidnu poziciju.

Činjenica da imamo savijest koja nam ne dozvoljava da se odlučimo na takav korak, korak koji bi mnogi pravnik i legalista bez razmišljanja napravio, činjenica da smo zbog te savijesti spremni izgubiti izazov – ide u korist našim oponentima.

Naime, suočeni sa takvim izborom, takvim izazovom, mi pristajemo da budemo gubitnici, za razliku od onih koji ne pristaju na poraz čak ni po cijenu blagostanja građana, čak ni po cijenu same države.

Čini mi se da naši politički protivnici to dobro znaju. Oni su 100% uvjereni da nećemo uzvratiti istom mjerom u prvom redu zato što je to protiv naših principa (koje često brkaju sa populizmom).

Zar ne bi bio potez ravan političkom samoubistvu uputiti Ustavnom sudu apelaciju kojom se dovodi ustavnost donošenja budžeta na nivou Kantona Sarajevo u situaciji u kojoj svi tvoji politički protivnici, kao i sama javnost, znaju da si sam prethodno brutalno prekršio zakon donoseći budžet hitnim postupkom na Federaciji i da ti se to može dobrano “obiti o glavu”, osim ako… OSIM AKO si 100% siguran da ti ova koalicija “ne smije”, tj. neće uzvratiti zato što nije spremna učiniti građane federacije kolateralnom štetom svoje borbe protiv autoritarizma?

Mi jednostavno nismo spremni raditi takve stvari svojim sugrađanima, penzionerima i drugima.

Slabost

Neko je zaista detektovao najveću slabost ove koalicije i odlučan je da je eksploatiše u svoju korist do kraja. A najveća slabost ove koalicije je “raja”, obična raja.

Slabi smo na raju. Igramo za raju i zanemarujemo taktiku i završićemo karijeru u nižerazrednom Vratniku. Ako je to naša sudbina – neka bude!

Deblokada

Mi nismo spremni blokirati federaciju. Prepuštamo tu ulogu onima koji to dobro rade, koji su već blokirali Federaciju. Blokiraće i Kanton, ako to Ustavni sud dozvoli ili omogući, ili pak ako centrala najveće autoritarne partije u državi tako odluči. Njima to ne predstavlja nikakav, a ponajmanje moralni problem jer “cilj opravdava sredstvo”.

“Osamnaestonovembarski režim” je uspješno i temeljno blokirao naše živote već tri decenije tako da nije iznenađenje što na tome i dalje insistira.

Međutim mi koji smo na poziciji u Kantonu, ali smo opozicija “osamnaestonovembarskog režima” na drugim nivoima vlasti, mi koji smo građanski zastupnici, ali i članovi progresivnih, soc-liberalnih, soc-demokratskih, demokratskih partija (koja nisu amaterska društva, već su članice nekih internacionala, ozbiljnih evropskih političkih porodica koje se temelje na nekim političkim principima, na nekim političkim filozofijama), mi ovdje predstavljamo, zastupamo i drugačije principe, vrijednosti, ideje, uvjerenja: progresivna, liberalna, reformska, revolucionarna.

Mi predstavljamo promjenu. Mi moramo predstavljati promjenu. Mi moramo biti promjena, inače izbori i demokratija ne bi imali smisla ako bi nastavili sve isto kao i naši predhodnici.

Mi smo obećali promjenu, mi svojim biračima dugujemo promjenu.

Mi imamo demokratsko pravo, mi imamo demokratsku dužnost, mi imamo obavezu ne samo prema našim biračima, već i prema našim političkim uvjerenjima, idejama i principima: antiautoritarne, progresivne, socijalne i liberalne demokratije da se svim demokratskim i parlamentarnim sredstvima borimo protiv svake vrste blokade države i društva, bokade grada, da se borimo protiv korupcije i svakog nagovještaja autoritarnih režima u ovom dijelu Evrope – u ime slobode i demokratije.

Molim sve da shvate i prihvate to kao našu političku dužnost, a ne kao lični obračun.

Nadam se da će razum, parlamentarizam i demokratija pobijediti.