Kad već rukovodstvo može javno, a ne unutar partije, ili lično sa mnom, razgovarati u medijima o mom isključenju bez mene, reko da se i ja pridružim javnoj raspravi o isključenjima i sankcijama unutar SDP BiH.

Naime, i ja imam nekoliko sugestija i prijedloga, i kao što ćete pročitati u posljednjem poglavlju, javno obraćam, prozivam i najavljujem moje naredne korake, čisto da ne bih ostao dužan, tj. da se ne bi radilo o nekakvom javnom unutarpartijskom medijskom linču moje persone. Pretpostavljam da u reformisanoj i demokratiziranoj SDP i ja imam jednako pravo kao i oni da, ispred svoje baze istomišljenika, jednakom mjerom, slobodno i demokratski odgovorim u javnom prostoru na takve poteze i prakse.

Bio je poprilično nizak udarac zamoliti me da ne izlazim u medije, pa onda moju apstinenciju od TV medija iskoristiti za ličnu promociju, popravku ličnog imidža, a usput i za javni unutarpartijski obračun sa mnom.

No dobro. Drugovi smo da praštamo. Prije svega da se podsjetimo onoga na što svi zijevaju dok im se ne sjetiš glasno matere:

PROGRESIVNA INTERNACIONALNA LJEVICA

Ne postoji nacionalna ljevica. Pogotovo ne etnonacionalna ljevica. Ljevica je internacionalna ili nije ljevica.

Socijalisti ne mogu biti bošnjački, srpski ili hrvatski, a da ne budu nacional-socijalisti. Džabe im i klasni diskurs, džabe im i što su radnici ako nisu internacionalni, ako gledaju samo svoj nacionalni ili etnički interes. To je onda nacional-socijalistička radnička desnica.

Ljevica ne može biti nazadna. Ne smije insistirati na status quo. Ona mora biti progresivna. Revolucionarna. Ona mora biti slobodarska, osloboditeljska za svaku građanku i građanina, za svakog pojedinca. Mora reformisati društvo, formirati slobodno i građansko društvo, a ne konformisati se rodovskom i tradicionalnom.

Progres nije progres ako sebe porobljavamo u procesu. Ni tehnološki progres nije progres ako nas tehnologija porobljava, ako sve napreduje osim slobode. Progres je progres samo ako je progres oslobođenja, prije svega privatnih građana, tj. individue od ropstva: od ropstva zabludama, strahovima, predrasudama; oslobođenje od hegemonije, diktature većine, od autoritarne vlasti, od dogme, tradicije, determinizma, jednoumlja, od rata.

Progres za sve nas je sloboda, jednakost, mir i pomirenje, reintegracija društva.

Sve ostalo je regresija u najdublju tminu.

VOJNA DEMOKRATIJA

Kakva je to liberalna, građanska demokratija, ako građani (civili) u njoj imaju drugorazrednu ulogu naspram generala, boraca koji se prihvataju civilnih institucija kao ratnog plijena, po vojnim i ratnim zaslugama? To nije građanska demokratija. To se u političkoj filozofiji naziva „vojnom demokratijom“.

A kakva je to ljevica, građanska ljevica, civilna ljevica, danas, u dvadeset i prvom vijeku, u novom milenijumu, ako se lideri ljevičarskih partija, rukovodstvo partija biraju i hijerarhijski odnosi unutar partije formiraju po načelima vojne demokratije, po ratnim i vojnim zaslugama, dok su civili, povratnici, „dezerteri“ – članovi drugog reda?

Pa mi imamo ljevicu i lidere na ljevici koji se prosto takmiče u istoj retorici sa desnicom; bore se za primat, za nacionalni ponos, za poziciju šampiona patriotizma i državotvornosti. Ne zna se ko je militantniji od koga.

A civili? A građanstvo ? A društvo? Jednako kao i u ratu: bivaju kolateralna šteta međupartijskih sukoba i borbe za prevlast.

Dok se današnja samoprozvana građanska (civilna) ljevica natječe sa desničarskim populizmom u militantnosti i kleronacionalističkim vrijednostima, građansko društvo nestaje pred najezdom rodovskog društva, onog koje je sačuvano u folklornoj tradiciji, ponajviše u pasivnim krajevima, ruralnim dijelovima države, da bi bilo oživljeno u urbanim političkim centrima kao ideal, model, način života, kao društvenopolitički i kulturni projekt ideologije „krvi i tla“ stranaka malograđanske desnice, na svim stranama. To je glavna karakteristika  desničarskog populizma, krajnje desnice na čiji zamah dugo upozoravam. To je slučaj i u razvijenim zemljama poput SAD, Njemačke, Austrije, Mađarske danas – i ne znam zašto je to  tabu u BiH, zašto poričemo tu stvarnost?

Ovdje se ne radi samo o borbi za SDP, niti o borbi za socijaldemokratiju. Ovdje se radi o borbi za demokratiju uopšte, o borbi za slobodno, pluralno, otvoreno, građansko društvo, za slobodu pojedinca. Radi se o borbi za ljevicu.

SDP je trebao biti ta snaga. Ali SDP, izgleda, nema snage za to.

KOALIRANJE = HOMOGENIZIRANJE

Vrh SDP-a je neodlučan, nesiguran, sračunat, prevrtljiv, pa i varljiv. Bez jasnog stava i pravca, bez odlučnosti da se suprotstavi „tRotalitarnom“ režimu etnonacionalnih, tzv. „pučkih“, iliti „narodnjačkih“ partija na vlasti.

Vrh SDP-a nije avangardan. On je ili mediokritetski ili retrogradan, dominiran ličnim interesom koji naziva „realpolitikom“. Ne pokazuje namjeru da se „zamjeri“ kleronacionalistima, neoliberalima, a kamoli da se otvoreno suprotstavi principu „zavadi pa vladaj“ (koji odlično funkcioniše za privatne interese korumpiranih kriminalnih organizacija) u društvu i na političkoj sceni.

Današnji vrh SDP-a izgleda kao da radi za njih. Kao da je podlegao političkoj hegemoniji, sveprisutnoj retorici, izgubio pravac, i tako izdao sve vrijednosti, ideale, principe sopstvene političke filozofije upetljavši se u korupciju zajedno sa etnonacionalnom političkom elitom.

Jedina živa ideologija u opticaju (a ne ona na papiru) kojom raspolaže pored neoliberalnog pragmatizma, jedina „nadgradnja“ povrh materijalnih interesa, jedina retorika jeste ona koju pozajmljuje od drugih etnonacionalističkih stranaka i prilagođava svom populizmu, jer svoju ideju i retoriku niti ima, niti razvija. Na svojoj ne radi. Svoju zaboravlja.

SDP BiH kojim dominira bošnjačka, prilično militantna, nacionalistička retorika, naravno da ne može biti partija civila/građana i građanki, a pogotovo ne povratnika: ni povratnika Srba, ni povratnika Hrvata, ni povratnika Bošnjaka, ni povratnika Ostalih, i to nigdje na teritoriji Federacije BiH! Da ne govorim o ulozi SDP BiH u Republici Srpskoj sa takvom retorikom i ideologijom. SDP BiH se plaši da, ako napusti tu retoriku, da će biti proglašen izdajnikom, da ima mnogo da izgubi, da će ostati bez članstva. Ja mislim da se lideri SDP BiH varaju u tome. Mislim da bi imali daleko više članova i glasača da su odlučni, da ne prave ustupke entnonacionalizmu, u prvom slučaju – bošnjačkom. Mislim da upravo zbog ovakve neodlučne politike i naginju koaliciji sa partijom kojoj naginju.

Dok se god SDP bude vezao, ili dopuštao desničarskim medijima da ga vežu isključivo sa Bošnjačkom komponentom i Armijom BiH, (bilo s razlogom ili bez) ta partija neće biti ono za šta se predstavlja. Takva SDP ili svjesno obmanjuje javnost, ili prosto obmanjuje samu sebe i bolje  je da ne postoji nego da služi za prikupljanje zalutalih ovaca desnici pri utvrđivanju vlasti i homogenizaciji Bošnjaka.

Upravo ovih dana je jedna frakcija lokalnih seoskih šerifa i kabadahija koji čine “ruralnu Tuzlu”  definisala do kraja SDP BiH kao nadasve bošnjački, militantni i desničarski. Prozivajući me kao “dezertera” Armije BiH, oni potvrđuju svoju fašističku ideologiju koja moje ime i prezime, moju etničku pripadnost prevodi automatski, bez mogućnosti prigovora, u političku i nacionalističku dužnost i obavezu prema nacionalnom korpusu ili nacionalnoj državi Bošnjaka. Ti i takvi SDP-ovci vjeruju da zbog same činjenice da sam se izjasnio kao Bošnjak, raspolažu mojim životom, da mogu da postrojavaju mene, moje i meni slične onako kako oni to hoće i za ideale koje oni meni nameću kao prioritete, te da me svako moje političko odstupanje od njihovog patriotskog projekta homogeniziranja Bošnjaka i bošnjačkog korporatizma, ideologije “krvi i tla” – čini izdajnikom, dezerterom, neprijateljem naroda, vitalnih nacionalnih interesa. E pa vidite, upravo sve to je fašizam na koji sam upozoravao u redovima SDP-a nazivajući ga “konzervativnom strujom”. On je sada radikaliziran i pokazuje jasne obrise unutar ove partije.

Takav SDP nikada više neće biti građanski, civilni (ne volim izraz: multietnički), progresivni, antiratni i antifašistički, sve dok su ti ljudi u njegovim redovima. Takav SDP je posve nepotreban političkoj sceni BiH, osim da pokupi kusur bošnjačkih glasova koji su politički dezorijetnisani, a samim tim i lako izmanipulisani (jer im se pomiješao BH patriotizam sa bošnjačkim nacionalizmom, Dejtonska, socijalna i nacionalna država sa ZAVNOBiH-om, i štasvejošne) i da te neodlučne glasove pridodaju najvećoj partiji bošnjačke desnice. Takav SDP je “lijevo krilo” bošnjačke desnice i sebi traži mjesto i ulogu koju ima Miloševićev SPS – vječno u vlasti kao partner (da ne kažem “podguzna muha”) glavne nacionalističke struje, a to je trenutno SDA.

SDA je trenutno najjača i najveća nacionalistička partija u državi Bosni i Hercegovini. Ona ne samo da nastoji podrediti sebi sve one teritorije na kojima je uspostavila kulturnu i političku  hegemoniju, ne samo da nastoji mobilizovati i postrojiti najbrojniji narod u BiH pod svoju partijsku zastavu, nego već dugo vremena nastoji podrediti čitavu BiH sebi i svojoj politici, biti partija i politika koja predstavlja čitavu državu, identitet BiH. Njen establišment, njena politička elita je najbrojnija, najbogatija i najjača, najuticajnija u državi.

Bošnjački nacionalizam, korporatizam i homogenizacija koju nastoji izazvati „u Bošnjaka“ je trenutno najmasovniji, najbrojniji, najsnažniji, a tim i najopasniji za Dejtonsku BiH, za BiH uopšte. Ona ima novac i uticaj, medijski, politički i svaki drugi, da u potpunosti razori sve tragove građanske ljevice, osim onih koji igraju po njenom i rade njoj u korist, tj. koji su spremni dijeliti poziciju s njom.

Ako pristane na tu ulogu, ako uđe u koaliciju sa SDA na svim nivoima, SDP BiH će biti najveći gubitnik od svih. Posljedica tako nečega će biti to da će se SDP utopiti u homogenizirani narodnjački/pučki/ etnonacionalni/ konzervativni blok.

I u tome će biti poput Miloševićevih socijalista jer, ne samo da će takva odluka prouzrokovati da se dvije trećine, ili barem polovica članstva i glasača “odlome” od takve, još jedne u nizu “pučkih” konzervativnih partija, i pronađu u nekoj građanskoj, progresivnoj alternativi, adekvatnijoj za progresivnu omladinu i inteligenciju, a odlučnijoj u borbi protiv korupcije i kleptonacionalizma, borbi za mir, pomirenje, zajedništvo, za bratstvo i sestrinstvo svih naroda i narodnosti, građanki i građana, već će takva konzervativna, pučka i ruralna SDP pomoći da sverastući bošnjački nacionalizam učini od BiH ono što je srpski nekoć učinio sa SFRJ.

BUDUĆNOST SDP BiH?

Recite mi zašto bi danas iti jedan Hrvat, Srbin, ili Ostali htjeli u tako profiliranu partiju? Mogu li pitati ideologe bošnjačke vojnodemokratske partije SDP-a: šta je sa bivšim borcima, demobiliziranim pripadnicima npr. Vojske RS-a, ili HVO-a (koji su se po logici konzervativnog SDP-a morali odazvati mobilizaciji da ne bi bili “izdajnici” ili “dezerteri”), a hteli bi da reintegrišu društvo, da porade na miru i pomirenju, na građanskom društvu; htjeli bi da se druže, da se ponovo zbliže, što i jeste, na kraju krajeva Ustavna obaveza – šta je sa tim ljudima moje generacije? Oni nisu dobrodošli sa mnom u SDP BiH? Pa gdje treba da idu? S kim treba da idu? Koja je to partija? Ja sam mislio da je to SDP BiH.

Ili šta je, na kraju krajeva, sa “izdajnicima” i “dezerterima” koji su “pobjegli” iz tih vojski i postrojbi, koji se nisu odazvali mobilizaciji? Jesu li i oni nepoželjni kao takvi? Šta je sa civilima, logorašima, izbjeglicama, povratnicima? Šta je sa njihovim građanskim i ljudskim pravima? Šta je sa Aneksom 7 koji ovakvom retorikom svog desnog krila sam SDP, od svih partija, javno krši?

Ja sam pristupio SKJ prije svoje osamnaeste godine. Već drugi put nakon rata pristupam SDP BiH vjerujući da je on ideološki zbijeg, sklonište za ovakvu raju, za raju slobode, ljubavi, bratstva i jedinstva. Izgleda da ću drugi put biti odbijen od te partije radi toga što se u njoj samo radi o državnim pozicijama i javnim tenderima. Nikakvog sluha za kulturu i probleme građanskog društva: odumirućeg srednjeg građanskog sloja.

Drugovi, zapitajte se: zašto bi iko ušao u partiju koja svojom najnovijom retorikom samo predstavlja filijalu SDA, marionetsku partiju kojoj bi neko trebao plaćati članstvo, davati svoj glas? Zašto? Zbog nade da će jednom “izdobriti”, da će se jednom reformisati, promijeniti?

Ja da sam htio ulaziti u stranku bošnjačke desnice  – ne bih pristupao SDP-u u projektu ujedinjene ljevice. Ja sam ušao u SDP da ga reformišemo, da ga očistimo i pročistimo upravo od ove struje. Napravili smo BH blok. Posvetili se jakoj građanskoj i ujedinjenoj ljevici. Zašto namjeravate to uništiti? Zašto ste lagali svima?

Ja nikada ne bi bio u istoj sobi sa onakvim ljudima da nisam postao član SDP-a i da oni nisu pokušali trgovati moje glasove i povjerenje u zamjenu za lične pozicije i druge usluge. Nikada ne bi bio doveden u priliku da ih psujem da nisu doveli moja predizborna obećanja mojoj bazi u pitanje, i to bez pitanja. Nikada ne bi psovao fašiste i kvislinge u zgradi centrale na sjednici GO SDP-u da ih tamo nije bilo. Da ih nisu meni doveli da mi psuju, prijete i nasrću na mene.

Ovo je prilika da se SDP reformiše.

Ovo je prilika da raskrsti sa korumpiranim elementima i ponovo postane jedan veliki SDP, da vrati sve one koji su proteklih godina, upravo zbog ovih istih, napustili SDP, te da uz njih primi i mnoge nove i mlade članove i članice. To bi bio reformisani i progresivni SDP.

A može preuzeti i konzervativna struja kojoj je u interesu status quo u SDP-u, da me disciplinuje i izbaci i ostanu beskičmenjaci u svojim odnosima prema nacionalistima i korupciji.

U svakom slučaju, ja se ne namjeravam prodavati za novac predizborne kampanje kojim ucjenjuju demokratiju i kojim će ucijeniti i mene kako bi im predao svoj poslanički mandat koji sam dobio prebacivanjem stranačkog cenzusa.

JAVNI PROZIV RUKOVODSTVA SDP-a

Ja stoga prozivam rukovodstvo SDP-a za odstupanje od osnovnih vrijednosti, ideja i principa socijaldemokratije i Socijaldemokratske partije.

Prozivam ih zbog odstupanja od antifašističkih vrijednosti i principa.

Prozivam ih zbog upornog i konstantnog tolerisanja korupcije, kriminala i trgovine uticajem određenih čelnika SDP-a.

Prozivam rukovodstvo SDP-a za tolerisanje određenih izjava članova GO koji predstavljaju  nepoštivanje Aneksa 7 i kršenje prava povratnika javnim pozivom na linč manipulisanjem i obmanjivanjem javnosti mojim statusom “dezertera Armije BiH”.

Zahtjevam od SDP-a javno izvinjenje i javnu osudu ovakve retorike kao protuustavne jer ona predstavlja udar na ustavom zagarantovana prava i slobode civila i povratnika. Tražim da se SDP distancira od Bijedića i njegove retorike, kao i svih struja i članova koji podržavaju ovakvu retoriku unutar SDP-a.

Prozivam Envera Bijedića i njegove saradnike za obmanjivanje GO SDP BiH prikazivanjem lažnog izvještaja o stanju u KO SDP Tuzli i pozivam predsjedništvo partije da ga sankcioniše isključenjem iz partije.

U slučaju da se predsjedništvo partije ne razračuna sa ubačenim agentima SDA, u slučaju da popusti ucjenama i pritiscima SDA centrale i medija, onda prozivam vrh SDP-a za obmanjivanje članstva SDP-a, za izdaju odluka Kongresa, za izdaju i nedosljednost svojim predizbornim obećanjima, dogovorima sa koalicionim partnerima BH bloka i “Sarajevske šestorke”, kao i za obmanjivanje članstva, glasača i kandidata lažima o reformi partije i lažnim obećanjima  obračuna sa korumpiranim krugovima unutar rukovodstva.

U slučaju da se povedu za uticajima SDA lobista unutar partije, moraću ih javno optužiti za podlu prevaru mene i mojih glasača i zahtijevati da podnesu neopozive ostavke na sve partijske funkcije uvjeren da vode u propast partiju, socijaldemokratiju i ljevicu uopšte.

Ako nisu u stanju zaustaviti pučiste koji rade u korist SDA, tj. ako SDP-om izdominira vojna demokratija, ako ga preuzme desna struja neoliberalnih tender-biznismena, ako ne budu u stanju očuvati dosljednost antifašizmu i ljevici, građanskoj demokratiji, onda ću morati pozvati članstvo koje ne želi biti taoci takve politike takve partije, da od progresivnog krila SDP-a formiramo sopstvenu slobodarsku, progresivnu partiju koja će djelovati na teritoriji čitave BiH, pa i regije, i koja će u svoje redove primiti sve progresivne i slobodarski raspoložene građanke i građane, odlučne u civilnoj borbi za slobodno, građansko, integrisano bosanskohercegovačko društvo.

To ću morati učiniti iz čvrstog uvjerenja da GO SDP jednostavno nema mandat da stavi odluku Kongresa SDP-a “ad acta” i da na inicijativu nekih lobista krene u koaliciju sa SDA. Ako to učini – to će značiti puč i mi ćemo na njega morati odgovoriti.

 

Dani koji predstoje su dani u kojima u SDP-u moramo povući jasnu liniju između lijevog progresivnog i desnog konzervativnog krila SDP-a i krenuti u odlučnu unutarstranačku borbu za građansku, civilnu ljevicu protiv militantne desnice i vojne demokratije: protiv hijerarhije bazirane na ratnim i vojnim zaslugama. Ne zbog sebe, već zbog napredne omladine i naprednih intelektualaca koji i dalje, ali ne još zadugo, vide ovu partiju kao jedino utočište od sverastućeg i sveprisutnog fašizma.

Ako partiju preuzme desno krilo neoliberalnih konzervativaca – bojim se da SDP nema budućnost.