U dane kada smo započinjali predizbornu kampanju, nakon okupljanja u jednom hotelu iznad Sarajeva dok smo silazili u grad, jedan SDP-ovac, nešto stariji od mene, povjerio mi se kako su mu džematlije zamjerile što sluša jazz!!?! Kao o.k. je što je u SDP-u, to su mu valjda halalili, al’ jazz ne mogu nikako!! Živa istina. Naumpade mi ovih dana.
Ali nije to o čemu sam danas htio pisati.
Ovo je istinita priča o tome kako je ruralna frakcija Tuzlanskog SDP-a (preciznije: Kantonalnog odbora Tuzle) pokušala, uz pomoć Lagumdžije, Lazovića i drugih, prisiliti Sarajevski Kantonalni odbor, a naročito Opštinski odbor Centar SDP-a, da izdamo BH koaliciju i “Sarajevsku šestorku” i predamo Kanton Sarajevo nazad u ruke SDA.
Pakleni plan
Danas sam opet pomalo zbunjen pasivnošću “Inteligencije” i spremnošću ljudi da trpe silnike iskaljujući se hrabro na slabijima i usamljenima, dajući valjda tako sebi nešto kmetskog kolektivističkog oduška pod pritiscima korumpirane političke elite.
Zbilja me razočarava intelektualni kapacitet ponekih iz “Crvene Tuzle” koje i dalje vrijeđa to što sam uputio “masne kritike” na račun one frakcije i politike koja je “ubila brašno” u tuzlanskoj čaršiji i koja je insistirala na tome da SDP ide u koaliciju sa SDA na svim nivoima i u svim kantonima, uključujući i Sarajevski.
Ruralnoj frakciji SDP TK je lijepo bilo rečeno da može, ako insistira, ići u pregovore sa SDA u Tuzlanskom Kantonu, ali su oni, na čelu sa Bijedićem iz Tuzle i uz podršku Zlatka, Lazovića i Pejanovića iz Sarajeva, postavljali ultimatum da se mora glasati za to da se ide u koaliciju sa SDA na svim nivoima i u svim kantonima, što bi značilo raskidanje BH koalicije i Šestorke u Sarajevu i formiranje nove skupštinske većine u Skupštini Kantona Sarajevo.
To je bilo u potpunoj suprotnosti odluke Kongresa kao najvišeg tijela SDPa, a i u suprotnosti sa svim principima BH koalicije i “Šestorke”.
Znate, kada vidite da neko deset sati vaga da li će ili neće u vaše ime prodati i izdati vaše glasače – osjećate se prilično prevarenim, izigranim, nemoćnim, frustriranim, nepovjerljivim.
Nisam ja bio u vrhu liste da bi dugovao partiji svoju skupštinsku klupu i prepuštao im da trguju njom. Ja sam bio daleko ispod svake šanse da uđem, ali sam donio glasove SDP-u i uskočio na drugo mjesto zahvaljujući svojim glasačima.
I onda Bijedići, Lagumdžije, Lazovići i drugi odluče da uzmu te glasove i podaju ih SDA. Naravno da sam, najblaže rečeno – pop*zdio.
Nije bilo teorije da ja dopustim da neko iz “ruralne Tuzle”, koja je očigledno djelovala kao agent pod uticajem SDA (pošto je Gradski odbor SDP Tuzla, zajedno sa drugim gradskim progresivnim intelektualcima, ljevičarima, socijaldemokratama i antifašistima bio protiv) ucijeni Glavni odbor da proda i preda moje glasove SDA.
To oni mogu raditi sa svojim glasovima u Tuzli, ali ne i sa mojim u Sarajevu.
Pritisak na Centar Sarajevo
Zato me ne tjerajte da ponovo zagonim u neku stvar ruralnu (da ne kažem seljačku) i njih, i sve one koji uporno insistiraju na tome da SDP isporuči moje glasove SDA u Sarajevu.
Da sam to htio, izdao bih svoje glasače, uzeo pare i sjedio kraj Čampare koji me je odmah “zvao na kafu”. Ne bih čekao da Lagumdžija, Bijedić i njegovi to naplate umjesto mene, i to “po statutu”; da prave budalama i mene i moje biračko tijelo.
I dalje važi, i za njih i sve druge iz rukovodstva SDP-a koji zagovaraju izdaju Kongresa, glasača i članstva:
Odj*bite od mojih glasova zahvaljujući kojima SDP nije imao najgori rezultat ikad u KS i zahvaljujući kojima ima četiri zastupnika i tri resora!
Odj*bite i od OO SDP Centar koji vas je izvukao u KS!
Radite u Tuzli šta želite, ali ne uvlačite nas iz Sarajeva u to, pogotovo ne silom i ucjenom!
Prikazali ste se javnosti žrtvom. Izmanipulisali ste uz pomoć SDA medija javnost da povjeruje da vas neko iz Sarajeva tjera, ucjenjuje, sili na nešto što vi u Tuzli ne želite, eksploatišući tradicionalne animozitete prema Sarajevu, a istina je zapravo ste vi te ” Crne Subote” htjeli prisiliti nas u Sarajevu da raskinemo sve sarajevske koalicije i odemo u zagrljaj SDA, što bi nas uništilo na narednim opštinskim izborima u Sarajevu.
Zato sam nakon 3 mjeseca i 10 sati te “seljačke politike” (da ne kažem ruralne pošto se ne smije) zavrtanja ruke i savijanja kičme “uletio” na GO i “j*bao mater” onima koji forsiraju i nameću koaliciju sa SDA nama u Centru, u Sarajevu, u Kantonu Sarajevo.
To sam učinio ne bi li konačno “otkovali”, tj. “odj*bali” od nas, od BH koalicije i “Sarajevske šestorke”.
Vidjelo se da nas bare, mame, šećerom hrane i da ne namjeravaju odustati “dok ne istjeraju svoje“.
Baš su se bili, i još uvijek su, po direktivi SDA centrale, nameračili da razvale i zgaze BH blok i “Šestorku” kao posljednji građanski otpor “sarajlijica”.
Ne dam! No pasaran!
I nisam jedini.
Hulje i patriotizam
Papak očigledno ne razumije drugi jezik. Sve dok mu fino govoriš – on te jaše, misli da si neki beskičmenjak, uzima te zdravo za gotovo, podrazumijeva te kao da ti ne znaš ni šta bi, ni kako bi, ni gdje bi bez njega. Kao da on najbolje zna kuda i kako, a ti moraš da pratiš i da se hvataš u to narodno kolo iz ljubavi prema svojoj domovini i narodu, valjda? Naravno, tek kada mu glasno i jasno kažeš da odj*be – ono shvati da treba da odj*be od tebe.
Onda, kao i svaki put do sada, počne da kmeči i da te optužuje da si izdajnik roda svoga i naroda, da nisi patriota, samo dokazujući onu Samuel Džonsonovu da je “patriotizam posljednje utočište hulja“.
Tim svojim tender- patriotizmom, tim interesdžijskim klero/klepto/etnonacionalizmom, tom fašističkom pričom o zbijanju redova (homogenizaciji naroda), musolinijevskim korporatizmom (“nacionalni korpus”), javnim bljuvotinama o mojoj izdaji naroda i države – samom tom retorikom koju su izabrali da se obračunaju sa mnom, ove ruralne i malograđanske tender-demokrate iz SDP-a dokazuju da su desničari sa kojima naravno da nemam namjeru koegzistirati u istoj partiji. Pogotovo ne u partiji koja se, sve dok su takvi u njenom Glavnom odboru, lažno predstavlja građanskom ljevicom i time naprosto vara i obmanjuje svoje članstvo i glasače.
Zato im preporučujem da ispune svoja televizijska obećanja i da me po hitnom postupku izbace iz partije prije Kongresa, ako uopšte žele sačuvati svoje partijske knjižice i pozicije. Jer ako to ne učine, obećavam radikalnu reformu.
Obećavam masovni upis novog, mladog članstva i bivših članova koji naprosto žude za obračunom sa farizejima ljevice.
Stratobosanska KOMUNA 