“Zavadi pa vladaj” narodima neke provincije ili kolonije je u odsustvu stranog okupatora i neokolonizatora “unas” preraslo u: zavadi pa vladaj svako svojim narodom, ili, pošto se radi o kleptokratiji: zavadi pa kradi – svako svoga. 

Samo ne znam u koju kategoriju spadaju svi oni koji su se zavadili sa svima onima koji zavađaju da bi vladali i koja bi njihova parola bila. Možda: “Zavladaj pa razvadi”. Ali džaba, ne može ni to dok se prethodno ne zavadiš sa svima onima koji zavađaju i zagađuju.

Zapravo ne moraš ti ni da se zavadiš s njima, dovoljno je da im se zamjeriš time što razvađaš i to oni broje kao da ste se zavadili. Otprilike ovako ide ta ostrašćena seljačka politika:

oni i ti ste u zavadi zbog tvojih razvađačkih ideoloških uvjerenja koja su protivna njihovim zavađačkim i to si, valjda, trebao od početka znati: da ćeš im se zamjeriti i da ćete se prije ili kasnije zbog toga zavaditi. Morao si to znati kada si počinjao sa svojom razvađačkom misijom.

Ako si znao, onda nisi ni trebao počinjati, već se autocenzurisati. Jer, ako si znao i pored toga započinjao – onda si prvi započeo. Što znači da si ih svjesno provocirao, a time i vrijeđao. E to se ne prašta!

Nakon “Filozofije palanke”: “Seljačka politika”

Ono, dakle, sebe i svoj stav i uvjerenje u potpunosti podrazumijeva. I ne samo to: ono sebe vidi i vodi kao jednu datost, kao standard, kao normu kojoj se svako normalan treba i mora prilagoditi, konformirati.

Ono svoju poziciju podrazumijeva kao prirodnu, kao normativ. Sve drugo odstupa, “zastranjuje”, i predstavlja prijetnju po monolitnost, snagu, silu te prevladavajuće pozicije. To je ta supremacija koja prevladava, autoritarno vladana svojoj teritoriji, a kojoj se ti usuđuješ oponirati, protiviti, izazivati i vrijeđati svojim različitim mišljenjem. (Pa ako je toliko silna i monolitna, čemu strah od drugačijih ideja i stavova, od pluralizma ideja i slobode mišljenja?)

Njegova pozicija i stav su neupitni, a ti si taj koji unosiš nemir i nestabilnost drugačijim mišljenjem i politikom. On je tu, na kraju krajeva, bio prije tebe. Šta ti ima da dolaziš i izlaziš naknadno sa nekim novim idejama, promjenama i ljuljaš njegovo jednoumlje i režim, status quo?

E to je seljačka politika koja isto kao i svaki drugi autoritarni režim teži da ne prepoznaje pluralizam.

No ono što je interesantno jeste da istovremeno tvrdi da je taj sistem odvajkada, da je utemeljen u iskonu, tradiciji, i da je postojao prije tebe. Postavlja se pitanje: ako je bio prije tebe, onda to znači da je on prvi počeo, a ne ti. On je prvi uvrijedio tebe, tvoju inteligenciju, a ne ti njegove osjećaje.  On je prvi počeo zavađati ljude, pa ti sada moraš miriti i razvađati.

Jer nije tačno da smo mi oduvijek bili zavađeni i posvađani i da je to stanje mržnje, zaraćenosti i zavađenosti prirodno, a da su sloga, ljubav, bratstvo, jedinstvo, prijateljstvo i zajedništvo, tolerancija, integracija – neprirodni (iz čega ono hoće da izvuče zaključak da ono zastupa prirodne, biološke, životne, istorijske činjenice, nekakvu “realnost”, ljudsku prirodu, “zemljački princip”, a da ti zastupaš neki ideal: nebeski, nedostižni, vještački, dakle posve neprirodni).

Takvo stajalište i uvjerenje o ljudskom rodu i društvu, koliko ja znam, zastupa “opadač”.  Tako govori “princ tame”. On o ljudima nema baš visoko mišljenje, sumnja da mogu bolje i aktivno sije mržnju i zlo u ljudskom rodu.

Nedozvoljeno posjedovanje mišljenja

Ono misli: samim tim što insistiraš na svojim uvjerenjima ti si zapravo jedan drznik koji se drznuo napraviti prvi provokativni korak na putu zavade s njim na šta ono ima pravo odgovoriti automatskim ozvaničenjem vaše zavade tako što će te napasti ili privesti radi nedozvoljenog posjedovanja sopstvenog ili različitog mišljenja. 

Ono tvoje slobodno, lično i različito mišljenje doživljava veoma lično, prima k srcu i shvata kao kao lični, direktni napad i uvredu. Ne znam zašto, ali to je jedna od glavnih karakteristika “seljačke politike”.

Biće da razmišlja ovako: mora da ti namjerno misliš drugačije od njega.

Ne bi ti drugačije ni razmišljao da nije njega. Ne bi ništa ni mislio. Ovako ti namjerno ideš njemu “uz nos” svojim idealima, i stavovima i mišljenjima, a namjerna uvreda je dovoljan razlog da ti zamjeri i da se zavadite.

Tako valjda ono razmišlja zato što ono tebi to čitavo vrijeme čini: ne misli, ne razmišlja, već ti samo uinat kontrira – ‘nako. Jer nema i ne zna ništa bolje i pametnije.

E zato njega vrijeđa kada mu ti proturječiš. Misli da mu namjerno kontriraš. Zato se ti njemu zamjeraš time što bi da razvađaš, a on bi da zavađa.

Jer razvađanjem samo razvodnjavaš nacionalne korpuse koje ono zavađanjem nastoji zbiti.

Razvađanje je njegova propast jednako kao što je zavađanje njegov glavni adut.

Zato i jesi nepoželjan.

Zato i jesi glavni neprijatelj njegovog zavađenog društva i svakog režima koji počiva na “zavadi pa vladaj”.

Zaključak

Ono u suštini zna da ne napada tebe lično, već da preko tebe napada jednu ideju, jednu vrijednost, jedan princip kojeg se plaši i koji želi da zatre i kompromituje zatirući i kompromitujući tebe. Napada te svim sredstvima da pokaže svima šta čeka one koji se usude imati drugačije, a pogotovo suprotno mišljenje njegovom, koji se usude razvađati, miriti i ujedinjavati bratske narode i građane u jedno zajedničko, demilitarizovano, civilizovano civilno/građansko društvo.