Ruku na srce, ljevica u BiH je i prije bila kritikovana i smatrana “bošnjačkom ljevicom” koja krije bošnjačke nacionalne interese iza multietničnosti i priče o građanskom principu. No paradoksalno je to što se sada određeni dio te ljevice koji je “isponove”, “iz druge”, a nadamo se i konačno otvoreno stao uz SDA viziju bošnjačke državne politike krije iza etničke pripadnosti lidera i defanzivnih pitanja potpredsjednika stranke tipa: “šta vi imate protiv Bošnjaka?”

Hajde što nisu ni dobili fotelje, a već su usvojili retoriku svojih političkih tutora, već i što tako brzo žongliraju tezama i mijenjaju im mjesta pa poput “kvarka” stoje s obje strane sopstvenog argumenta tvrdeći i kuneći se da su dosljedni nečemu.

Nije sada pitanje čemu su oni dosljedni: svom ličnom interesu, foteljama, patriotizmu, itd. Pitanje koje su oni izgubili iz vida driblajući svim mogućim motivima, opravdanjima i argumentima unutar bošnjačkog biračkog tijela i uma jeste:

Da li to znači da su kritičari građanske ljevice u BiH svo vrijeme bili u pravu? Tj. da li je istina da se zaista radilo o tzv. “Bošnjačkoj ljevici” tj. o BH ljevici kao kukavičijem jajetu “Bošnjaka”? (Kada se kaže “Bošnjaka” misli se, naravno, na dominantnu SDA politiku “u Bošnjaka”.)

Jer, vidite, nakon formiranja “Baklava koalicije” (SDA i DF) biće pomalkice teško razuvjeriti pomenute kritičare u tačnost njihovih tvrdnji. DF je, naime, potvrdila njihove sumnje u namjere “građanske ljevice” u Sarajevu i gurnula masu, kao prvo Hrvata, a potom i svih drugih, u zagrljaj nacionalnih stranaka.

One koje je bilo teško izmoliti da izađu glasati, sve one apatične, skeptične i apstinente, pa i one istinske, mlade, ostarjele, progresivne, slobodarske, građanske ljevičare koji su i prethodno s prezirom (a sada ispade i s pravom) bojkotovali etnokratske izbore u BiH, ne trebam ni pominjati. Ta populacija je ovim potezom gurnuta u zagrljaj inostranstva i, bojim se, definitivno izgubljena za demokratiju i istinsku građansku ljevicu “unas”.

Poslije ovoga će biti mnogo teže razuvjeriti sve građanski i lijevo nastrojene prije svega Srbe, Hrvate i Ostale da građanska ljevica nije kukavičije jaje “Bošnjaka”, da nije predizborna prevara koja će apsorbovati i isporučiti njihove glasove SDA čiji je očigledni cilj asimilacija manjinskih grupa u “bošnjačko društvo” (društvo bošnjačke hegemonije), a ne reintegracija slobodnog i otvorenog bosanskohercegovačkog građanskog društva (barem na jednom dijelu BH teritorije, npr. u glavnom gradu).

Biće teško vratiti povjerenje u tzv. “BH blok” (koji zapravo treba nazvati “Građanskim blokom”) ako i “miligram” DF-a ostane i bude tolerisan u njemu.

Znam da ima onih koji svim snagama nastoje pronaći argumente i opravdanja stapanja i identifikovanja jednog dijela “građanske ljevice” sa bošnjačkom politikom “zvaničnog Sarajeva” (kojom dominira najveća narodnjačka stranka desnog centra u državi), ali ništa ne opravdava retoriku koja proizvodi nepovjerenje prema čitavim narodima koji su jednako suvereni “suvlasnici” ove zemlje i države.
Nije dobro ako navedena porcija “građanske ljevice” svojom retorikom i vizijom države, koja je “familijarna” sa retorikom i vizijom SDA, otuđi od zajedničke države druge narode kojima tzv. “Dejtonska BiH” podjednako pripada.

Po mom mišljenju, progresivnije, pa i logičnije bi bilo da je “bošnjačka ljevica” (ako je već druga dva naroda percipiraju kao takvu), ušla, čak i kao takva (bošnjačka), u koaliciju sa izabranim predstavnicima druga dva naroda kao predstavnik, hajmo reći, “bošnjačkog građanskog principa”, iliti “sekularnih Bošnjaka”, pa da umjesto SDA (koja je predstavnik bošnjačkog etničkog i kleronacionalnog principa) krene u integraciju BH građanskog društva i ohrabri slične procese i kod drugih naroda i građana, te u tom procesu ujedini građansku ljevicu u BiH u jednu solidnu političku snagu na nivou države, nego što se DF-ova “građanska ljevica” svrstala u bošnjački etnonacionalni blok i što će pokušavati iz džepa SDA, silom zakona ili neznamčega, “primorati” druge narode i njihove predstavnike na nešto, braneći k'o biva državu od njenih “rođenih” konstitutivnih građana i naroda.

Dok sam bio u SDP-u predlagao sam skoro isto ovo što DF danas govori koristeći skoro iste argumente, samo s tom razlikom što bi BH Blok, kao “građanski blok” predstavljao novo “političko Sarajevo” u dijalogu sa Banjom Lukom i Z. Mostarom, tj. predstavljao bi “građansko Sarajevo” u eventualnoj koaliciji sa SNSD i HDZ na federalnom i državnom nivou. Ali to je podrazumijevalo da iz igre, na federalnom i državnom nivou, izbacimo SDA koja predstavlja “bošnjačko Sarajevo”.

Moje uvjerenje je bilo da bi to bio “game changer” koji bi možda ohrabrio i inicirao slične procese u Banjaluci i Z. Mostaru – jedan veći iskorak građanski i lijevo nastrojenih pojedinaca i organizacija.

U razgovoru sa Kojovićem saznao sam da je on protiv bilo kakve koalicije sa bilo kakvim nacionalnim strankama, što je sutradan i usvojeno na sastanku BH Bloka. Ja sam prihvatio takvu poziciju. DF nije. Iako je Komšić na tom sastanku rekao da mu je svejedno s kim će u koaliciju, DF je od početka bio determinisan da ide sa SDA, što se vidi i po načinu glasanja u raznim kantonalnim skupštinama.

Moje mišljenje je da istinskoj građanskoj ljevici ne može biti cilj svrstati se na stranu jednog naroda i “ratovati” protiv druge dvije strane, već pomiriti i reintegrisati sve tri strane, sva tri bratska naroda, sve građanke i građane jedne zajedničke države.

Da smo stupili u tu koaliciju sa SNSD-om i sa HDZ-om, ali kao predstavnici jedne nove klime u Sarajevu, nove paradigme, novog “političkog Sarajeva”, mi zasigurno ne bi stupili hvatajući se “u kolo”, tj. “prigrlivši nacionaliste” kako bi, pretpostavljam, to interpretirali neki stranački mediji, već bi pružili ruke, ponudili zagrljaj da se krene putem pomirenja, integracije, prije svega društva (što je građanskoj ljevici osnovni zadatak i svrha postojanja u BiH, ako mene pitate).

Na jednom sastanku KO u centrali SDP-a sam i objasnio da tako nešto može učiniti samo neko ko je zreo, jak, stabilan i sa dobrom i iskrenom namjerom, a to bi trebala i morala biti građanska ljevica u BiH, konačno, nakon skoro tri decenije. Taj iskorak bi bio istinska promjena paradigme.

Zato razumijem ovo što Komšić i DF misle da rade, ali sam uvjeren, skoro siguran, da to rade na pogrešan način i sa pogrešnim ljudima, iz prostog razloga što to što rade nije ništa novo. To nije nešto što već prethodno nisu uradili, i to sa istim ljudima. To je još jedan “deja vu” u nizu, a biračko tijelo je umorno od repriza.

Kako dani prolaze, sve više shvatam da je moj prijedlog izazivao nervozu kod “građanske ljevice” ne samo radi toga što bi tako išli u koaliciju sa nacionalnim strankama, već što je mnoge od njih (čast hrabrim mladim izuzecima) prosto užasavala sama pomisao na to da se usudimo i odvažimo izbaciti SDA iz biznisa.

Znali su da bi SDA, danas kao danas, prije izazvao manji građanski rat nego pristao da bude potpuno zamijenjen u odnosima “političkog Sarajeva” sa ostatkom zemlje. SDA i njeni mediji bi učinili sve da takvu koaliciju prikažu najvećom i najsramnijom izdajom Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. (Samo oni imaju pravo na to i opravdanje za to, bez obzira koliko ono sumanuto zvučalo 🙂 ) Da ne govorim o otporu “duboke države” SDA kadrova, njenih tajkuna, direktora preduzeća i svih onih klijenata koje su uposlili u državnim preduzećima i institucijama. Učinili bi sve što čine u KS da tu koaliciju proglasi antidržavnom/antibošnjačkom vršeći pritisak “odozdo” dok se ne raspadne.

Zato me brine me što će ova “građanska ljevica” još jednom poslužiti kao turbo dodatak onome što je “zvanično Sarajevo” SDA od početka činilo, a to je da je u dijelovima sa bošnjačkom većinom provodilo agresivnu konzervativnu revoluciju uspostavljajući potpunu kulturnu hegemoniju, krijući se kada zatreba i pred međunarodnom zajednicom i pred domaćom javnošću i političkim suparnicima iza kviska i kulisa “multietničke građanske ljevice” i njenih lideria-plaćenih maskota koji ni kao visoki dužnosnici, a kamoli kao privatni građani, ne smiju otići u druge dijelove ove zemlje.

Ne kažem da takve i slične stvari nisu radili i drugi u drugim dijelovima BiH. Ne kažem da i oni nisu zloupotrijebili socijaldemokratiju i druge odlike građanske ljevice, ali su to radili lično, otvoreno, jasno i glasno. Nisu se konstantno lažno predstavljali i nastavljali kriti iza onih koji su voljni prodati svoj obraz i ideje koje tvrde da zastupaju.

Isto tako nemojte misliti da kritikujem SDA što od 93. provodi ono što je zacrtala u pogledu ovdašnjeg društva i bošnjačke populacije. Oni rade svoj posao i nisu iznevjerili sebe. Kritikujem one predstavnike “građanske ljevice” koji su iznevjerili, prostituisali i kompromitovali građansku ideju stupajući u koaliciju sa ovom konzervativnom pučkom strankom i time dali legitimitet, građanski karakter i lažni identitet pučkoj koaliciji koja definitivno nije ono čime je oni nastoje predstaviti i podvaliti javnosti, vrijeđajući tako inteligenciju istinskih ljevičara koristeći se (doduše prilično umješno) žongliranjem i spinovima građanskih principa koje ovih dana pomalo prerasta i u neku dijagnozu, reklo bi se.