Evo počeli su i demanti da je u talogu u novoizgrađenim postrojenjima za prečišćavanje otpadnih voda zbilja smrtonosni piralen. Kao da će jednim demantom iz naših života i naše okoline nestati i piralen.

Otrovni piralen za koji nevladine organizacije tvrde da su ga pronašle u talogu prečišćivača u Mostaru po nekim tvrdnjama dolazi iz trafo ulja koje nije dospjelo u Neretvu samo jednom (npr. prilikom njegovog izljevanja iz jedne od hidrocentrala kao posljedica krađe još 2006.) Piralen svakodnevno nalazi put do nas zahvaljujući preprodavcima korištenog trafo ulja i njegovim korisnicima. Trafo ulje se, navodno, svakodnevno koristi u čitavoj BiH preko ULJA ZA LANAC TESTERE u kojem služi umjesto baznog ulja.

Inspekcije bi morale raditi svoj posao. Nažalost, u Bosni i Hercegovini (kao što je to slučaj sa baterijama i drugim štetnim i opasnim materijama) ne postoji dovoljno preduzeća koje pravilno zbrinjavaju trafo ulje. U ovom trenutku niti jedna vlada, počevši od državne, preko entitetske pa sve do kantonalne, ne želi izdvojiti značajnija sredstva za odlaganje opasnih materijala, a među njima i korištenog trafo ulja, tako da su se pojavili određeni preprodavci koji od otrovnog i korištenog ulja prave sirovinu vraćajući ga na tržište i to na način na koji se ono ne bi smjelo upotrebljavati.

Naime pojedini “proizvođači i prodavci” ulja i maziva koriste trafo ulje za motorne pile. Imajući u vidu da snabdijevaju šumska gazdinstva u FBiH možemo samo zamišljati gdje sve piralen iz tog ulja završi.

Ne radi se o malim količinama. U nekim ponudama se pominju količine od nekoliko desetina hiljada litara korištenog ulja, a koje će vrlo brzo završiti u motorkama širom BiH. Naravno da postoje firme za otkup sekundarnih sirovina koje vode posve legitiman i čist posao. Najmanje njih deset su uložile veliki novac u opremanje svojih skladišta kako bi otklonili bilo kakve štetne posljedice po okoliš, što je dobra vijest, ali, navodno, postoje i slučajevi kada neke od ovih firmi kupe transformatore od Elektroprivrede, prodaju željezo, a ulje istoče i potom ga nude zainteresovanima tvrdeći da u njemu nema piralena. Trafo ulje potom kupi neka druga firma po cijeni od oko 0.20 pf/litar, upakuje ga u ambalažu i prodaje kao ulje za lanac motorne pile koje se troši u velikim količinama, a koje u maloprodaji košta oko 3-3.50 KM/litar.

Možda neko misli da inspekcije ne smiju raditi svoj posao, može neko tvrditi i da nema laboratorija (a s njima ni sigurnosti potrošača), ali zato Elektroprivreda ne samo da ovih dana pokazuje iznenađujuću efikasnost u brzom pomoru riblje mlađi, nego i dosljednost u sporom i dugotrajnom trovanju ljudske populacije.
Vjerovatno se ni u slučaju piralena ne osjećaju odgovornim iako korišteno trafo ulje dolazi od njih. No to kako se oni osjećaju ili smatraju: odgovornima ili ne, nije uopšte pitanje koje ikog od njih treba propitivati. Ja lično ih počinjem osjećati i smatrati poprilično neodgovornim.

Nešto moramo pod hitno učiniti sa rukovodstvom Elektroprivrede jer se čini da u dva naizgled nepovezana incidenta koje možemo smatrati ekološkim katastrofama u Neretvi imamo Elektroprivredu kao izvor i uzrok svega.