SRAMOTA VS. SKANDAL

Slobodna Bosna danas piše kako je sramota to što Nermin Nikšić (SDP BiH) i Predrag Kojović (Naša Stranka) nisu danas ispratili posmrtne ostatke žrtava genocida u Srebrenici.

No pravi politički skandal bi bio ispraćati ih rame uz rame sa nekim ko institucionalno negira genocid, tj. ne prihvata Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, a to danas nisu bili ni Vučić, ni Dodik, već Erdogan.

Bez obzira da li je “veto” na rezoluciju na neki način u Turskom parlamentu dao Putin (kao što je onomad i u Evropskom), ili ih je uslovio priznavanjem genocida nad Jermenima pa su oni odlučili da im je važnije negirati oba genocida nego ih oba priznati, činjenica je da Erdogan jednako institucionalno negira genocid u Srebrenici kao i Dodik i Vučić, ali je, za razliku od njih, omiljen i rado viđen gost SDA.

Pošto Rezolucija o genocidu u Srebrenici do danas nije bila donesena u Turskom parlamentu, onda stvarno treba odati priznanje organizatorima i medijima na političkom marketingu kojim su nekog ko ne priznaje genocid uspjeli prošvercovati kao “specijalnog gosta”, svojevrsnu “zvijezdu dana” i uz to naružiti sve one koji su imali dovoljno političke kulture da protestno bojkotuju ovu, u najmanju ruku neukusnu političku predstavu.

(Iz nekog razloga mi pada na pamet Meki Torabi.)

Čudi to da iskusni novinari Slobodne Bosne nisu uspjeli povezati inicijativu Naše Stranke da negiranje genocida u Srebrenici postane predmetom krivičnog zakona sa bojkotovanjem te inicijative od strane onih i zarad onih koje su SDP i NS danas bojkotovali, ili “ignorisali”, kako to novinar reče.

Ne radi se o tome da Slobodna Bosna prešutkivanjem postojanja ove inicijative štiti SDA koja ignorisanjem ove inicijative štiti svog koalicionog partnera Dodika, već o tome da SDA i DF zajedno štite svoga sponzora koji, kada bi taj zakon stupio na snagu, ne bi mogao dolaziti u BiH sve dok Turski parlament ne prihvati rezoluciju (uhapsila bi ga granična policija s kojom se njegovo obezbjeđenje umalo jučer na aerodromu nije potuklo). Takav državni zakon bi, naravno, doveo “državotvorne” stranke bliske Erdoganu i njegovom novcu u veoma nezgodnu situaciju.

SDA izgleda ima mnogo razumijevanja za neugodnu situaciju u kojoj se Erdogan nalazi sa Putinom. Posve razumije da je važnije istrajati na negiranju genocida nad Jermenima nego priznati ga nad Bošnjacima (što, kada se sabere čini negiranje dva genocida za “političku cijenu” jednog).

SDA razumije i to da Erdogan, vjerovatno, ne smije priznati genocid nad Jermenima u prvom redu radi svog biračkog tijela. Kada bi to učinio – izgubio bi glasove. Počinio bi političko samoubistvo u Turskoj i bio politički sahranjen za sva vremena. Zato Erdogan pomaže na mnoge druge načine uzdajući se u razumijevanje Bošnjaka kojima će njihovi lideri “državotvornih” stranaka objasniti zašto je važno da mu se to halali. (Nadoknadiće sa Dodikom i Vučićem, valjda.)

Dobro. Sada je najmanje važno ukazivati na licemjerje SDA zbog kojeg nema isto razumijevanje za negiranje genocida kada se radi o njenim koalicionim partnerima u BiH i FBiH. Važnije je to što je aktivno pravdajući ili namjerno zanemarujući i umanjujući Erdoganove političke motive negiranja genocida, i sama postala njegovim saučesnikom ili barem “enabler”-om negiranja genocida u Srebrenici. I ne samo to, nego što ga, povrh svega, štiti i od zakona po kojem bi zbog toga mogao krivično odgovarati u BiH, ili po kojem bi mu mogao biti zabranjen ulazak u BiH kao i svima drugima (što je prilično državotvorno, ako mene pitate) sve dok Turski parlament ne usvoji Rezoluciju o genocidu u Srebrenici (kao i svi drugi od kojih se to zahtijeva).

Znajući sve ovo, posve je jasno zašto su Kojović i Nikšić prihvatili da budu na stubu srama partijskih portala koje finansira Erdoganiv AKP izbjegavši skandaloznu opciju ispraćaja posmrtnih ostataka žrtava genocida zajedno sa onima koji ga institicionalno negiraju i onima koji ne žele podržati inicijativu za zakon po kojem bi negiranje genocida bilo krivično djelo u BiH.