Moram priznati da sam veoma iznenađen, uvrijeđen i razočaran načinom na koji je SDP (zakulisnim i gotovo tajnim djelovanjem izveo svojevrstan “puč” i) imenovao VD Upravnih odbora uspostavljajući tako stranačku kontrolu nad nekim preduzećima institucijama Kantona Sarajevo osujetivši moj plan i moja predizborna obećanja da ću učiniti sve što je u mojoj moći da barem u nekim segmentima utičem na to da na određene pozicije dođu stručni i profesionalni, sposobni građani i građanke, a ne podobni stranački ljudi.

Do sada su iz SDP-a pokazali da veoma malo, gotovo nimalo ne drže do ovih principa (ili ih ne razumiju, ili su ih zaboravili ili samo drže do stranačkih kadrova) što u suštini predstavlja nastavak dosadašnje prakse na koju su se građani prethodno žalili i na koju su reagovali glasajući onako kako su glasali.

Kao kandidat onoga što sam u vrijeme predizborne kampanje nazivao “Progresivnim krilom SDP-a”, a sada i kao samostalni zastupnik (nakon izbacivanja iz SDP-a, a potom i mog napuštanja Kluba zastupnika SDP-a) ja sam bio i ostao protiv status quo-a stranačke berze rada u javnim institucijama i preduzećima koju SDP i dalje forsira protiv volje svojih birača, a u korist svog članstva i upravljačkih struktura partije.

Vjerujem da nisam jedini koji smatra da kadrovska politika KO SDP nije mogla biti gora, uraditi gori posao, donijeti gore odluke i povući štetnije poteze od zapošljavanja i postavljanja na javne funkcije ljudi sa stranačke liste i ljudi bliskih upravljačkim strukturama partije, umjesto da depolitizira pozicije ukidajući sopstvenim primjerom ustaljeni sistem “stranačke berze rada” (koji je jedan od glavnih razloga odlaska mladih i struke iz zemlje) oslobađajući ih tako za vrijedne, stručne, sposobne, savjesne, apolitične i društveno osvještene građanke i građane koji su voljni profesionalno obavljati svoj posao, obnašati javne funkcije u interesu građana i korisnika javnih preduzeća i institucija.
To je bio plan (10) koji su vrlo brzo zaboravili, to su odrednice i principi 300 tačaka Šestorke koje smo svi potpisali (lično sam prisustvovao pregovorima).

Gdje su sada ti principi?

Gdje je transparentnost, ako SDP postavlja upravne odbore, direktore, raspisuje konkurse za koje malo ko čak iz same koalicije zna?

SDP na ovaj način pokazuje da je toksičniji nego što su neki (uključujući i mene) upozoravali. Čak i nakon “čistke”.
To što su počistili jednu korumpiranu i toksičnu kliku kao da je napravilo prostora drugoj da se razmaše. Ta toksičnost nije dobra po SDP. Nije dobra za Šestorku, a ni za BH blok.

Bojim se da vrh sarajevskog KO SDP-a može povući sa sobom na dno ne samo SDP, već i sve ostale koji su asocirani s njim ako se na vrijeme ne distanciraju od njega (to naročito važi za SDP zastupnike i sve čestite članove SDP-a).

Ako to oni ne urade, glasači zasigurno hoće na prvim narednim izborima.

Mene čeka period u kojem ću se morati izboriti protiv raznih smicalica vrha KO SDP-a od kojih sam već poprilično umoran i istrošen nakon mjeseci igre “gluhih telefona”, driblinga, spletki, zamajavanja i zavlačenja. Gledaću da se izborim za interese građana, u pravom i demokratskom (a ne jeftinom populističkom i demagoškom) smislu.

Moj posao, kako ga ja vidim, je ispuniti moja predizborna obećanja. Ja nemam partijsku centralu da ispunjavam njene direktive. Sve što imam je povjerenje građana koji su glasali za mene, te obavezu da to povjerenje ne iznevjerim u mandatu koji su mi oni obezbedili svojim glasovima.

Zato očekujem od svojih bivših kolega iz SDP-a, kao i od svih članova koalicije Šestorke da razumiju principe tzv. “bazne demokratije” kojih se pridržavam i koju promovišem upravo zato što sam, za sada, možda jedini i usamljeni primjer ili boljerečeno – dokaz da ona postoji i funkcioniše. Mene je, naime, izabrala baza sa 20% stranačkog cenzusa, a ne partijsko rukovodstvo postavljanjem na vrh liste. (To niko, ko sebe smatra i naziva demokratom ili čak ozbiljnim političarem, ne bi trebao i smio olako shvatati, relativizirati i “škartirati”, bez obzira na dnevnu politiku, lične ili stranačke interese.)

Ako do sada nisu, bojim se da će ubuduće morati prihvatiti jednostavnu činjenicu te “bazne (grassroots) demokratije” koju i sam prihvatam, na kojoj insistiram i u čiju budućnost vjerujem, a to je da su moji “finansijeri” kao i moji “poslodavci” zapravo moji birači i niko drugi.

Oni i ja smo sami u ovome. Možda nas nema mnogo, ali nas ima dovoljno. Za sada smo tek jedna čestica, jedna klica, i sama činjenica da neki pokušavaju da nas zatru dokazuje nečiji opravdan strah da bi ubuduće samo mogli rasti.

Ako se u narednim danima ne uspijem izboriti, ako ispadne da nas smatraju nerelevantnim i ako ne budemo imali nikakvog uticaja (npr. na progresivne zelene politike ili depolitizaciju javnih preduzeća i institucija, na bolju poziciju freelancera i generalno svih onih vrijednih i radnih ljudi iz realnog sektora koji nisu stranački, koji nisu na budžetu, a koji ga pune; na poštivanje građanskih i korisničkih prava od strane države, itd, itd.) ja ću ispoštovati njihovo mišljenje i prihvatiti takvu poziciju u Skupštini KS i gledati da iz te pozicije – svojevrsne nezavisne, građanske, “antipartijske”, “apozicije” – uradim najviše što mogu za progresivne i slobodarski nastrojene građane koji su me birali, bez da uvlačim sebe i njih u bilo kakvo i bilo čije toksično okruženje i kontekst.