Prošle godine u decembru, kao i svake zime do sada, iznenadili su nas snijeg i aerozagađenje. S tim da je prošle godine na vlast stupila “Sarajevska šestorka” (a i ja među njima). Druga hitna sjednica je bila u vezi stanja zagađenosti zraka u Kantonu Sarajevo. Svašta smo tada razglabali i zaključili da je rješavanje problema zagađenosti zraka prioritet, maltene “generacijski projekt” (kao i sve drugo na svim narednim hitnim i tematskim sjednicama).

Danas, skoro godinu dana kasnije, mi još uvijek čekamo Šveđane da nam kažu šta je najveći uzrok aerozagađenja u Sarajevu: individualna ložišta ili saobraćaj.

Vele da je za individualna ložišta jedino rješenje gasifikacija, dok je za saobraćaj, najbrže i iole efikasno rješenje, po mom mišljenju, semaforski sistem, tj.tzv. “adaptivno upravljanje saobraćajem” (usklađivanje rada semafora kako bi ujutro brzo i bez velikih zastoja napunili grad, a popodne ga ispraznili).

Za ovo prvo sam odlučio boriti se tako što sam unutar Šestorke insistirao na Sarajevogasu, no o tome ću kasnije.

Za ovo drugo sam razgovarao sa ministrima i rečeno mi je da postoje sredstva i projekti, kao i to da se na tome radi. Iskreno, meni se to činilo kao najefektnija, najbrža i vjerovatno najjeftinija mjera protiv zagađenja koju je vlada KS mogla imati spremnu za ovaj decembar, ali, nažalost, nije.

Danas sam od premijera čuo da se od toga odustalo. Za sada! Za ovu godinu!
Odlučili su uložiti sav raspoloživi novac na izgradnju zaobilaznica, transverzala, longitudinala.
Slažem se i priznajem da su to strateška rješenja koja su odavno prijeko potrebna gradu i bilo je krajnje vrijeme početi raditi na njima, ali ona ne spadaju u hitna rješenja s kojima ćemo spremni dočekati ovu zimu. U zimu ulazimo bez iti jednog novog i završenog rješenja. (Barem da smo preko godine radili na masovnom pošumljavanju – ‘nako!)

---

*Još jedan efikasan projekt koji sam predlagao je revitalizacija željeznice tj. korištenje željeznice u cilju rasterećenja automobilskog saobraćaja u glavnom gradu Federacije i glavnom gradu BiH, ali željeznice pripadaju Federaciji BiH, a ne Kantonu.

---

U međuvremenu sam se pokušao izboriti za Sarajevogas: da ga “otmem” partijama i partijskoj berzi rada, da ne bude partijski bankomat (za namještanje tendera privatnim firmama rodbine partijskih lidera i to), već da probam osigurati da na čelo tog preduzeća dođe tim inženjera, stručnjaka sa vizijom, da iskoristimo desetine miliona KM koji (osim u džepove partijske elite i njihove rodbine) idu za finansiranje partija i njihovih predizbornih kampanja, te da strateški gasifikujemo grad i tako smanjimo zagađenje.

To je, eto, trebao biti moj konkretni doprinos tzv. “Zelenim politikama” koje sam obećao i o kojima sam govorio u svojoj predizbornoj kampanji. No taj proces se (strateški) otegao, nastupilo je zagovaranje i zamajavanje od strane partije koja je u upravni i nadzorni odbor postavila svoje prekaljene prodavače dima i magle, tako da je moj plan, evo od jutros (sa imenovanjem partijskog vd direktora Sarajevogasa), postao i zvanično predmet za**bancije kojem se, vjerujem, svi umiješani u “združeno preveslavanje” mene – sada već i grohotom smiju.

Smijem se i ja pomalo. Nije da nije smiješno, sada kada sam skont'o na koji su me način pravili budalom. Iz ove perspektive sada, znajući šta je čitavo vrijeme njima bilo u glavi, i meni je šega moj naivni idealizam. Mora da misle da sam prava budala.

Ako misle – u pravu su 100%.
I biću još veća budala ako ostanem dežurna budala.

Zato sam danas odšetao sa sastanka Šestorke u Tarčinu uvidjevši da sam samo ikebana u toj koaliciji (sedmi član koji se ni ne pominje u imenu) i odlučio biti konstruktivna opozicija.

Možda ću ih tako natjerati da učine što se mora (što moja baza i ja smatramo bitnim), jer ovako se podrazumijevalo da ja imam razumijevanja za ono što oni odluče, pa makar se i ne slagao s tim odlukama.
Drugim riječima podrazumijevali su mene i moju bezrezervnu podršku vladi u zamjenu za ništa: nikakav uticaj (eventualno moju suodgovornost u slučaju neuspjeha).

Smatram da se moglo mnogo više uraditi na borbi protiv zagađenja zraka koje nas očekuje da smo se fokusirali na “Zelene politike” u protekloj godini.

Uvidio sam da iz ove pozicije ne mogu ništa učiniti, da ne mogu iznutra osvijestiti i namoliti Šestorku da odlučnije zauzme taj kurs, da sam pomalo usamljen i posve apsorbovan u međustranačka natezanja, te da mogu mnogo konstruktivnije djelovati iz opozicije šibajući “Sarajevski šesteropreg” u pravcu u kojem ja želim, umjesto da ih sama SDA iz prvih redova šiba kuda ona želi.