Tematska sjednica Skupštine Kantona Sarajevo

Ja lično, možda ste primijetili, od samog početka smatram svojom misijom uvođenje vedrine i svježine ovdje, u ovu Skupštinu i generalno u politiku, iako sam stariji od velike većine onih koji ovdje sjede. I vjerute – nije lako. Ostario sam u godini dana više nego ikada prije. Brada mi je posijedila da sam je morao obrijati.

Jer vidite i sami o čemu se ovdje radi. Osjećate li svu morbidnost politike danas u ovoj sali?

Mene sa sijedom bradom patroniziraju, pa kako neće vas. Zato vas mladih ovdje mora biti ne samo češće, već vas mora biti više. I to ovdje pokraj mene. U ovim klupama. Morate biti u većini.

Morate se politički aktivirati. To je ono što Berni Sanders naziva političkom revolucijom. Nema ništa od protesta na trgovima, na ulicama. Nema ništa od nevladinih organizacija sve dok vam autoritarno vladaju stranačke korporacije i karteli. Sve dok vladaju sa kupljenim diplomama, kupljenim zastupnicima i kupljenim glasovima – nema ništa od zaključaka i zahtijeva mladih.

To su naučili i mladi amerike. Samo politička revolucija – političko aktiviranje svih vas i otvorena, politički organizovana namjera ulaska i dolaska na vlast progresivne omladine i progresivnih snaga u ovoj zemlji – može nešto promijeniti.

Vi danas imate, ne privilegiju, već elementarnu građansku slobodu, pravo, a i odgovornost da to učinite demokratskim putem, da se za svoju budućnost izborite na miran, pismen i demokratski način: olovkom i glasanjem. Ali i sopstvenim društvenim i političkim angažmanom.

Ja to prvi nisam radio sve do 2014. Prvi put u životu sam, dakle, glasao na opštim izborima 2014. Imao sam četrdeset i četiri godine. Prije toga sam neglasajući protraćio ne samo svoj glas, već su mi oni koji su vladali (između ostalog i zato što sam im ja to omogućio svojom apstinencijom) protraćili mladost, direktno i indirektno vremenom rastjerali prijatelje i poznanike iz ovog grada, protraćili bogatstvo ove zemlje, bogatstvo ovih ljudi.

Samo četiri godine nakon što sam prvi put glasao, u oktobru 2018. prebacio sam stranački cenzus od 20% na poluzatvorenoj stranačkoj listi i zahvaljujući svojim glasačima – sa desete pozicije došao evo ovdje.

Znači – može se. Nije nemoguće.

Zaključio sam nisam trebao biti defetista i odustajati prije nego sam probao mijenjati. A odustajao sam dugo i često i mijenjao ništa.

Neću vas vrbovati ovdje da krenete za mnom i sa mnom, mojim stopama, mada to žarko želim. Shvatam da Mladi mogu biti apolitični, ali ne bi trebali biti apatični, a pogotovo ne bi trebali biti antidemokratski raspoloženi, ako išta očekuju u jednoj modernoj, sekularnoj, demokratskoj državi kao što je, barem na papiru – BiH.

Lijepo bi bilo, ako već ne žele kandidovati se, da se uključe u demokratske procese barem kao članovi biračkih odbora, tj. da kontrolišu izbore.

Naša demokratija pada zbog kompromitovanih izbora, zbog izbornih krađa i namještaljki. Mladi su jedina sila, na koju ja lično računam, koja može spasiti našu demokratiju. Koja može modernizovati našu demokratiju.

Demokratija je temelj svega, iz nje proizilazi sve drugo – jer bez slobodnih i fer izbora nemoguće je da progresivne snage dođu na vlast i održe većinu pod žestokim udarima antidemokratskih regresivnih snaga, otimača izbora i zlostavljača slobodoumne i progresivne omladine i građana.

Nemoguće je ići naprijed, zaštititi i modernizovati ovu zemlju, ovaj zrak, šume, rijeke, ovo društvo, ispuniti bilo koji od vaših zahtijeva, (suštinski, a ne samo formalno), ako su izbori, a s njima i demokratija kompromitovani.

Isto tako je, sve dok je izborni proces kompromitovan, građanima nemoguće na narednim izborima kazniti one koji su izdali njihovo povjerenje i prodali njihove glasove onima za koje građani nisu htjeli glasati.

Ja lično želim računati i pouzdati se u mlade da će se aktivirati kao čuvari naše krhke i kompromitovane demokratije, našeg okoliša, jer bez mladih smo gotovi: možemo odmah pakovati stvari i napustiti zajedno ovu krimogenu i korumpiranu, zagađenu i zavađenu zemlju koja tone sve dublje u stanje kolonije u kojoj će prirodni resursi biti rasprodani neokolonijalnim silama, a ljudski resursi u bijelo roblje i sluge stranih gospodara.

Ja želim vjerovati da će se mladi izboriti za svoju i našu slobodu, za suverenitet, nezavisnost, za našu demokratiju, za okoliš, za našu zajedničku budućnost, za našu zajedničku planetu.

Sve polazi od modernizacije fer i demokratskih izbora, tj. “Odozdo” – od mladih, od građana, od baze. Takozvanih “grassroots”.

Ono što želite da se uradi – neće uraditi oligarhija, korporacije, zagađivači, karteli, moćnici, ni lokalni – ni strani. Nemojte računati na to. To samo možete i morate vi.

Možda ste primijetili, dok ste vi ovdje nama iznosili svoje zaključke, da su neki bili odsutni. Znate li gdje su bili? Znate li šta su radili? Bili su u prostorijama svojih stranačkih klubova, raspoređivali ministarske pozicije po direktivama stranačkih centrala i dogovorima stranačkih šefova.

Ako znate gledati i sagledati stvarnost, shvatićete da vam je upravo stvarnost najbolja ilustracija toga koliko je njima uopšte stalo do mladih, do volje mladih i šta su njihovi prioriteti danas, u vrijeme tematske sjednice čija ste tema vi – mladi.

I džumu bi preskočili da ja nisam ovdje radio svoj posao zastupnika i kao osamnaesti glas izglasao pauzu. Toliko su predani i fokusirani na svoj cilj.

Ovo nije ni sarkastično, ni simbolično, ni ironično – već je naprosto tako. A to ne vidi samo onaj ko to ne želi vidjeti.

Vaš vapaj ne čuje onaj ko ga ne želi čuti. Vidite da ovdje nema medija u broju u kojem ih obično bude. Ni “nezavisni” a pogotovo stranački mediji, ni danas ni sutra neće pisati ovoj tematskoj sjednici, o vama mladima, o vašim zahtjevima, o odlasku iz zemlje kao o najvažnijoj vijesti – jednako kao što o tome, na adekvatan način, nisu pisali ni juče – jer im jednostavno niste ni na kraj pameti. Vi ste fus nota dnevne politike.

Oni očigledno imaju druge prioritete, druge motive i interese u politici. Njima demokratija i naslovnice služe za druge ciljeve.

Ja vas molim: ne dozvolite da vam sudbinu kroje stranački šefovi i centrale kao što su mojoj generaciji. Preskupo smo ih platili svojom pasivnošću, defetizmom, apatijom, apolitičnošću i apstinencijom od izbora. Budite pametniji i pismeniji od nas. Budite napredniji, odgovorniji. Uzmite demokratiju u svoje ruke, uzmite kormilo u svoje ruke, uzmite ovu zemlju u svoje ruke – slobodno, kao kod kuće, kao da je vaša.

Shvatite da nemate šta čekati, niti koga pitati za dozvolu; shvatite da je došlo vrijeme da više ne sjedite ni u svojim domovima pored malih ekrana, ni ovdje kao gosti, tamo sa strane, već da sjednete ovdje, pokraj mene, umjesto mene, kao u svojoj kući ovdje, da preuzmete plamen slobode i demokratije, da nastavite dalje, naprijed, slobodarski, progresivno u budućnost – kako bih ja mogao da se vratim u svoj svijet i slikam slike, sviram u garaži sa rajom.

Poslušajte me. Jurnite! Samo hrabro naprijed, slobodno! Ovo nije samo vaša zemlja, ovo je i vaše vrijeme. Ova sjedišta ovdje pripadaju vama, ovaj mikrofon je vaš!

Bolje prije nego kasnije. Bolje odmah nego nikad.

Ne dajte im da trguju vašom budućnošću, ne dozvolite im da trguju vama, vašim glasovima, vašim vremenom kao što to su to neki danas činili, za vrijeme vaše sjednice. Ne dozvolite im to!

I nemojte da vas uplaši ili razočara to što vas odavde javno pozivam u pomoć, što se ja uzdam u vašu pomoć i računam na vas više nego što vi realno očekujete da ćemo vam mi odavde ikad pomoći nakon ove sjednice.

Neka vas ovaj moj vapaj upućen vama trgne i ohrabri. Shvatite ga kao mig, sudbinski poziv na zrelost i odgovornost.

Živi mi zdravi, lijepi i mladi još dugo bili!