Kriza vlasti u Kantonu Sarajevo je prouzrokovana sukobom dva sistema organizacije vlasti.

Prvi je onaj koji koji je definisan Ustavom BiH koji je temeljen na parlamentarnoj demokratiji u kojem izvršnu vlast predstavlja šef vlade koji je odgovoran parlamentu tj. skupštini koja je imenuje.

U takvom sistemu šef države/predsjednik republike nema velike i značajne ovlasti (ovlasti se svode uglavnom na ceremonijalne dužnosti). Često se radi o nestranačkoj osobi koju izaberu vodeće stranke, ili koju građani direktno biraju na izborima, a koja se, kako bi u svom mandatu bila predsjednica/predsjednik svih građana, prije preuzimanja dužnosti istupa iz stranke iz koje dolazi. Takav je slučaj npr. u Republici Hrvatskoj čijim predsjedničkim izborima smo imali priliku svjedočiti nedavno. Pa ipak, i pored toga što rotirajući članovi predsjedništva (a ja ću ih zarad važnosti argumenta u daljem tekstu zvati predsjednicima), imaju gotovo simboličnu ulogu u parlamentarnom sistemu bosanskohercegovačke države, tri predsjednička kandidata (Radončić, Komšić i Izetbegović), od kojih su dva (Komšić i Izetbegović) u više mandata bili šefovi države/predsjednici, nastoje na mala vrata nametnuti predsjednički sistem u Federaciji BiH, a od petka 13. decembra 2019. i u Kantonu Sarajevo.

PREDSJEDNIČKA DEMOKRATIJA

Sistem predsjedničke vlade je ustavno-politički sistem u kojem izvršnu vlast ima predsjednik države. U jednoj osobi imamo predsjednika države i mandatara vlade (premijera), ujedno i zapovjednika oružanih snaga. On se bavi i vanjskom i unutrašnjom politikom, komanduje vojskom, a pod njim su svi resori kojima upravlja putem svojih sekretara koji su ekvivalent ministara vlade. Predsjednik u principu ne može uticati na rad parlamenta, osim preko predstavnika svoje stranke u njemu, ili “obraćanjem naciji”. Predsjednik potpisuje zakone.

Bosna i Hercegovina nema takvo ustavno uređenje. Mi smo parlamentarna demokratija. No u Bosni i Hercegovini se na poziciju člana predsjedništva često, skoro redovno, kandiduju i obnašaju dužnosti predsjednici stranaka koji nastoje stvoriti kod javnosti percepciju ustavno-političkog sistema Bosne i Hercegovine kao predsjedničkog sistema, što on po Ustavu nije.

To čine svojim medijima i svojim obraćanjem javnosti putem njih, kao i putem predstavnika svojih stranaka u skupštinama – kako entiteta, tako i kantona. Važno je ponoviti da je u većini zemalja Trećeg svijeta takav ustavno-politički sistem iskorišten za razvijanje tzv. “prezidencijalističkog sistema” kojim se ostvaruje dominacija predsjednika države, pa i diktatura. U našem slučaju država na taj način klizi u oligarhiju radi toga što se radi o više predsjednika koji međusobno raspodjeljuju resurse.

Za Bakira Izetbegovića je karakteristično da se vodi primjerom Erdogana koji je simboličnim referendumom i dvotrećinskom većinom u parlamentu promijenio ustavno-politički sistem Republike Turske iz parlamentarnog u predsjednički gazeći, po mnogima, krupnim koracima ka diktaturi.

Fahrudin Radnočić sve češće navodi primjer Donalda Trampa i njegovih rješenja npr. po pitanju migranata u SAD. On, kao Ministar sigurnosti BiH pominje ideju izgradnje zida i na druge slične načine iz te pozicije plasira javnosti svoje državničke fantazije i predsjedničke ambicije nakon par neuspješnih kandidatura za člana predsjedništva.

Željko Komšić, preambiciozni predsjednik DF-a i (evo već treći put) član predsjedništva BiH svojom retorikom i insistiranjem na važnosti njegove predsjedničke misije kao “predsjednika svih građana” takođe želi zaživjeti i popularizirati predsjednički sistem u BiH iako, ponavljam, ustavno-politički sistem u BiH nije predsjednički, već parlamentarni.

Ja mislim da je ovo jedan od osnovnih razloga zašto parlamenti, tj. skupštine, kako Federacije BiH – tako sada i Kantona Sarajevo, odumiru, tj. prestaju funkcionisati.

Predsjednici stranaka čija je ambicija da istovremeno budu i predsjednici države (članovi predsjedništva BiH) već godinama medijski i vanparlamentarno (dogovorima po hotelima i restoranima) forsiraju posve neustavni i vaninstitucionalni predsjednički sistem. Oni žele nametnuti svoj prezidencijalizam parlamentarnoj demokratiji u BiH. To je osnovni razlog zbog kojeg se parlament Federacije BiH rijetko sastaje, a sada imamo i zastoj u funkcionisanju Skupštine Kantona Sarajevo.

PARLAMENTARIZAM

Mi parlamentarci, zastupnici u Skupštini Kantona Sarajevo smo se na svečanoj sjednici zakleli da ćemo braniti Ustav koji definiše parlamentarnu, tj. predstavničku, a ne predsjedničku demokratiju. Mi se stoga i borimo za parlamentarizam, za Ustav parlamentarne demokratije, za predstavničku demokratiju. To nije samo naše ustavno pravo, već i obaveza. Oni koji se bore za predsjedničku demokratiju su samim tim protivustavni.

Predsjednički sistem vladavine u Kantonu Sarajevo najbolje ilustruje činjenica da će nova Vlada Kantona Sarajevo biti sastavljena po direktnom nalogu predsjednika SDA, Bakira Izetbegovića, bivšeg predsjednika države (člana predsjedništva BiH) što znači da će Bakir Izetbegović biti i Predsjednik Skupštine i Premijer Vlade Kantona Sarajevo kao predsjednik samoprozvane “pobjedničke stranke”. On to čak ne radi iz sjene niti krije nego otvoreno, javno, već godinu dana insistira na “vertikali” predsjedničkog sistema vladanja i mnogi “nezavisni mediji” uopšte niti ne dovode u pitanje taj njegov princip koji je krajnje neustavan.

On je taj koji će direktno, upravljajući rukama osamnaest svojih zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo i “obraćanjem naciji” putem medija, kako stranačkih, tako javnih i “nezavisnih” voditi Kanton Sarajevo. On je svoje predsjedničke ambicije sinhronizovao i udružio sa ambicijama druga dva prezidencijalista u zajednički poduhvat rušenja parlamentarne demokratije u Kantonu Sarajevo (i šire), na isti način na koji su u tom istom poduhvatu sinhronizovani i udruženi i njihovi stranački mediji.

Ja sam zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo. Položio sam zakletvu čiji tekst, da podsjetim kolege, glasi: “Svečano izjavljujem da ću povjerenu dužnost obavljati savjesno, pridržavati se Ustava i Zakona BiH, FBiH i Kantona Sarajevo, zalagati se za Ljudska prava i slobode i da ću u svim prilikama štititi interese BiH, FBiH i Kantona Sarajevo i ravnopravnost naroda i građana koji u njima žive.”

Ustavi BiH, FBiH i Kantona Sarajevo su temeljeni na sistemu parlamentarne, a ne predsjedničke demokratije i mi smo dužni njegovati, čuvati, braniti i zastupati predstavničku demokratiju, ili drugim riječima: dužni suprotstaviti se svakom drugom sistemu vladanja, a naročito predsjedničkoj demokratiji koja nije definisana ustavom, tj. koja je protivustavna.

Iako prezidencijalistički mediji pomenuta tri predsjednika (Izetbegović, Komšić i Radončić) nastoje plasirati drugačiju sliku u javnosti, projicirati na nas parlamentarce/zastupnike predstavničke demokratije sopstvene državničke apetite, površno i pogrešno nas predstaviti kao nekoga čiji je jedini motiv vlast, bacati javnosti prašinu u oči portretišući nas kao nekoga kome se “osladila vlast” – istina je mnogo drugačija, dublja i ozbiljnija od toga. Nama se “osladila” predstavnička tj. parlamentarna demokratija koju nastojimo oživjeti i popularizirati u javnosti.

Ali javnost je preplavljena dnevnom politikom pomoću koje stranački/predsjednički mediji kreiraju političku fantazmu predsjedničke demokratije, predstavljajući je i uvodeći na mala vrata kao političku realnost, a ustavno-politička realnost je zapravo predstavnička, tj. parlamentarna demokratija.

To što oni propagiraju je zapravo paralelna stvarnost, paralelna ili paradržava (koja rezultira parapredsjedavajućim u Skupštini Kantona Sarajevo); to je iluzija, obmana koju je od krucijalne važnosti razbiti, raspuhati kao toksični smog, aerozagađenje koje se akumuliralo u kotlini “političkog Sarajeva” kao “prijestolnice” samoprozvane predsjedničke demokratije.

Ovakva toksična atmosfera neminovno je morala rezultirati kršenjem Ustavnih principa parlamentarne demokratije i ugrožavanjem vitalnih nacionalnih interesa definisanih Ustavom.

Koraci koje su bropleto preuzeli i pravac njihovog djelovanja u procesu preuzimanja vlasti u Kantonu Sarajevo najbolje ilustruju princip predsjedničkog sistema vlasti. Ostavili su iza sebe jasan trag iz kojeg se sasvim jasno čita njihova namjera uspostavljanja predsjedničke demokratije i odnos prema parlamentarnoj demokratiji. Prvo što su učinili je bilo da su pokušali umanjiti ovlasti, pa i posve zaobići Kolegij Skupštine kao jednog od dva najvažnija tijela parlamentarne demokratije. (U jednom trenutku nam je zaprijećeno i zabranom održavanja sjednice Kolegija Skupštine.)

Drugi, još bahatiji i trapaviji korak koji su napravili jeste zaobilaženje i isključivanje drugog najvažnijeg tijela Skupštine, a tim i parlamentarne demokratije u Kantonu Sarajevo, a to je Rukovodstvo Skupštine koje je sastavljeno od četiri člana iz klubova konstitutivnih naroda i Ostalih.

Dužnost svakog parlamentaraca je bila i ostala ta da zaštiti navedena tijela od prezidencijalizma Komšića, Radončića i Izetbegovića koji su planirali umarširati u Skupštinu Kantona Sarajevo mimo svih demokratskih i parlamentarnih procedura. Učinili su tu grešku zarad povrijeđene sujete. Omalovažili su najvažnija tijela parlamentarne demokratije proizvodeći tako ustavnu krizu i nesigurnost u glavnom gradu države. Ironično je to što je sam Ministar sigurnosti BiH doprinjeo stanju ustavne krize i nesigurnosti u Kantonu Sarajevo projiciranjem svoje predsjedničke (državničke) fantazije na skupštinska tijela koja u biti ne čine predsjedničku, već parlamentarnu demokratiju.

Dužnost članova Rukovodstva i Kolegija Skupštine u takvim situacijama, u situacijama ne većinskog, već suštinskog, sistemskog protivustavnog prevrata je uvijek bila i ostala – sačuvati pečat skupštine, a s njim i parlamentarnu demokratiju od prezidencijalizma sa naznakama diktature.

To je ono što se dešava u Kantonu Sarajevo.

ZAKLJUČAK

Ovim putem pozivam svoje kolege zastupnike da se drže svoje zakletve i da zajedno odbranimo parlamentarnu demokratiju u Kantonu Sarajevo. Pozivam da se osvijeste i shvate o čemu se zapravo radi. Možda nisu svjesni, možda ne znaju, možda nikada nisu razmišljali o ovom na ovaj način, možda se ne bave političkom filozofijom, ali ovim putem, ovim tekstom, želim i njima i javnosti prezentirati zapravo o čemu se radi ovih dana.

Duboko vjerujem da neki od njih sigurno ne žele ući u istoriju kao oni koji su prekršili Ustav i okončali parlamentarnu demokratiju učestvujući aktivno u uspostavljanju predsjedničkog sistema vladavine, javno i otvoreno “ustupajući svoje zastupničke kapacitete” predsjednicima “predsjedničkih” stranaka.

Pozivam ih da održe ne samo svoja predizborna obećanja data biračkoj bazi, već i svoju zakletvu da će poštovati Ustav i parlamentarnu demokratiju.

Pozivam građane kantona Sarajevo da prepoznaju o čemu se radi, mada znam da oni to dobro znaju, ili barem naslućuju, a možda i zahvaljujući ovom tekstu od sada i bolje razumiju. Nadam se, a i osjećam da mnogi od njih shvataju od kolike važnosti je ovo što se dešava u Kantonu Sarajevo i pored toga što ih mediji posve površno i polovično informišu o tome.

Možda ni novinari nisu svjesni o čemu se zapravo radi. Dobro bi bilo da i oni razmisle o ovom tekstu.