Svjetska pandemija je poremetila plan nekih stranačkih lidera da predizbornu kampanju baziraju na “migrantskom pitanju”, no vidimo da se sa naglim ukidanjem mjera protiv širenja pandemije jednako naglo i na velika vrata vraća i pitanje migranata u dnevnu politiku.

Ponovo se govori o migrantima i teroristima i obratno, i obratno, dok se ne zavrti u glavi tako da je na kraju posve svejedno.

Otisci terorista se moraju i jedino mogu provjeriti sa međunarodnim službama, ali Ministar sigurnosti BiH je tražio saradnju pakistanskog ambasadora kako bi provjerio ko je među migrantima državljanin Pakistana, jer Pakistanaca ima najviše među migrantima, oko 3.000, pa ih je namjeravao na osnovu potvrđenog državljanstva deportovati.

Pretpostavljam da je ambasador Pakistana reagovao na govor mržnje prema migrantima zato što je među njima najviše njegovih sunarodnjaka (govor mržnje možete provjeriti na sajtovima kao što su npr. https://antimigrant.ba ), pa je Ministar sigurnosti rekao da će, ako treba, i njega proglasiti “persona non grata” što je izazvalo reakciju Džaferovića, člana predsjedništva BiH koji je pozvao pakistanskog ambasadora na razgovor i da mu se ispriča.

Niko se drugi, iz stranaka i diplomatskog kora, kako izgleda, “ni po guzici nije počešao”.

Dakle ne radi se o dvojici terorista koje su identifikovali među migrantima zahvaljujući pomoći međunarodnih službi, tj. pravi razlog zbog kojeg je Ministar sigurnosti BiH tražio saradnju Pakistana nisu teroristi, već 3.000 Pakistanaca.

Važno je istaći da Ministar sigurnosti i svi koji ga podržavaju u njegovom strogom i isključivom pristupu “migrantskom pitanju”, dijele neke stavove i retoriku sa evropskim i američkim populistima ekstremne desnice, što počinje da zabrinjava neke druge grupe građana.