Ne znam ko trenutno savjetuje Komšića i ne znam da li namjerno djeluju sa pozicije radikalnog centra, ali ovo što ovih dana Komšić priča: o konstitutivnosti kao nečemu prevaziđenom, kao “sovjetskom modelu”, o tome da su evropske vrijednosti nešto drugo, da teže prevazilaženju i ukidanju te konstitutivnosti – ovo je jedan posve novi momenat u BH politici.

Komšić je počeo otvoreno negirati mnoge stvari koje kao ljevičar, antifašista, a ni kao član predsjedništva BiH – ne bi trebao ili ne bi smio negirati.

Ovakva konstitutivnost naroda koju naziva “sovjetskim modelom” je isto tako i model ZAVNOBiH-a čiji je Bosna i Hercegovina državnopravni kontinuitet i čije državnopravno naslijeđe današnja BiH, barem deklarativno, njeguje. Isti taj “sovjetski model” je postojao u bivšem sistemu, u Ustavu iz 74. na bazi kojeg su Bošnjaci (tadašnji “Muslimani po nacionalnosti”) nakon raspada Jugoslavije i prestanka postojanja Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine nastavili biti konstituirajući narod Republike Bosne i Hercegovine, a tako isto i u tzv. “Dejtonskoj” BiH.

Komšić svojim generalnim negiranjem konstitutivnosti ne negira samo važeći Ustav Bosne i Hercegovine, niti tim negira konstitutivnost samo Hrvatima, već Komšić negira konstitutivnost svima ostalima, pa i samim Bošnjacima.
Interesuje me kako Bošnjaci na to gledaju, ili su trenutno posve zasljepljeni negiranjem konstitutivnosti Hrvatima i negiranjem cjelokupnog Dejtonskog Ustava (kuda ih vodi vizionar Komšić) da ne vide da se tim negiranjem i njima gubi tlo konstitutivnosti pod nogama, pa tako svi u istu jamu padaju.

Ja znam o čemu Komšić priča, ali on kao da zaboravlja činjenicu da je on član predsjedništva jedne države čiji su Ustav u Dejtonu, kao Aneks 4 Mirovnog sporazuma, potpisala druga dva predsjednika, druge dvije države, kao garancija miru, stabilnosti i jednakopravnosti naroda unutar BiH. Komšić zaboravlja da su te dvije države danas suverene, jedna od njih je ravnopravna članica EU, a da je Komšić samo jedan od trojice rotirajućih predsjednika države u kojoj je visočije od njih trojice – Visoki predstavnik.

Komšić se batrga i praćaka u gradivu koje uporno ne želi naučiti, iako je već treći put ponavljač mandata.

Ja vjerujem da on vidi ukidanje konstitutivnosti kao veliki korak naprijed, ali taj korak istovremeno može biti i još veći korak nazad za BiH, pogotovo ako ga Komšić, kao i sve do sada, želi provući “na mala vrata”, na prevaru, na “trehu”, ovako-onako, zakukuljeno-zamumuljeno, svakako, samo ne otvoreno i transparentno da sva javnost zna o čemu se zapravo radi.

To je njegov stil, zato što on tako shvata politiku, kao neku prljavu igru prevara, smutnji i podmetanja. Tako je formatiran i zato se uvijek nađe u problemima koje onda nastoji riješiti defokusiranjam javnosti od teme u kojoj je “zglajz’o” i fokusiranjem na nešto novo što su mu savjetnici i PR pripremili da se izvadi “u velikom stilu”. Iz tog razloga nikada ništa nije doveo do kraja, tj. nikad ništa nije završio kako treba. Ista stvar je i sa ovim pljuvanjem po konstitutivnosti. Nisam siguran da je Bošnjacima koji su ga birali objasnio da se ukidanje i prevazilaženje tog “sovjetskog principa” odnosi i na njihovu konstitutivnost.

Bilo kako bilo, ako Komšić ne smatra Hrvate konstitutivnim u BiH, ako ne smatra “Konstituciju” tj. Ustav BiH bitnim, onda imamo člana predsjednika koji je otvoreno protiv Aneksa 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma, a to je Ustav Bosne i Hercegovine.

Biti protiv važećeg Ustava BiH znači biti protiv ove i ovakve Bosne i Hercegovine.

O.K. On ima pravo na na takav politički stav, ali kao privatna osoba, a ne i kao predsjednik države, uslovno rečeno.

Svi mi dobro znamo da niti jedna politička organizacija, politička stranka, pa čak i nevladina organizacija ne može biti uvedena u sudski registar ako ne priznaje Ustav Bosne i Hercegovine, tj. ako je protiv njega. Kako se onda može desiti predsjednik stranke i član predsjedništva koji ne priznaje trenutni Ustav? I kakav licemjer ta osoba mora biti da ne priznaje Ustav, da ne priznaje ovakvu i ovu državu, ali da joj to ne smeta da bude u kabinetu predsjedništva i prima platu već treći mandat na toj funkciji?

“Nije ni prvi, ni jedini”, pomislićete najvjerovatnije misleći na Dodika. Ali Komšić jeste prvi, i jeste jedini koji je već treći mandat na toj funkciji, a da ne priznaje ni Ustav, ni državu, ni konstituirajuće narode, i da se, uz sve to, izjasnio kao jedan od njih i zahvaljujući tome i došao na tu poziciju!!!

Jako jedinstvena i kontradiktorna ličnost, složićete se. (Kako neće biti, ako mu je uspjelo pomiriti Blaža Kraljevića i Josipa Broza na istom zidu, što Čak ni Norisu nije uspjelo.)

Ja bih uistinu bio veliki Komšićev fan da je barem nešto i uradio u pravcu i na planu koji propovjeda, ali čovjek je hronični neradnik i parazit već godinama, otkako ga je Lagumdžija zakotrljao, što je dokazao sjedeći bez riječi četiri godine u državnom parlamentu, strpljivo čekajući na novu priliku da bude član predsjedništva BiH i da u deliriju izjavljuje svakojake nebuloze.

Da, doživjeli smo i to da jedan član predsjedništva BiH ne samo da negira Ustav BiH, već jednom čitavom (po tom istom Ustavu) konstituirajućem narodu praktično negira jednakopravnost. Pošto se radi o njegovom sopstvenom narodu onda bi se svo to inaćenje moglo svesti na lični nivo, a tim i na lični interes. U tom slučaju, ako je to sve zbog fotelje, onda se radi o diktatoru jednog posebnog tipa. Nije riječ o “državi u državi”, već o “diktaturi među diktaturama”.

Ne znam da li je pitao svoje biračko tijelo, ali mene zaista živo interesuje da li je ono spremno odreći se svoje konstitutivnosti u Bosni i Hercegovini i postati jednakopravni građani u građanskoj državi, individue bez kolektivne konstitutivnosti?

Evo, da zamislimo da se Bošnjaci slože da ih Komšić povede u tu avanturu dokidanja sopstvene konstitutivnosti “samo da komšiji crkne krava”, to bi, naravno, značilo donošenje novog Ustava. Neću se sada baviti ni pitanjem ko će donijeti taj ustav, koja je to većina, da li je to “najbrojniji narod” ili neka vanjska sila, hajde da, kao u pravoj bajci, zamislimo da je on već nekako donešen. Vjerovatno bi tada, na sveopšte oduševljenje “najbrojnijih” bilo uvedeno pravilo “jedan čovjek – jedan glas”.

I šta onda?

“Živjeli bi sretni do kraja života”?

Zar to nije ista ona “krvava bajka” raspada SFRJugoslavije? Zar to nije isto ono o čemu je sanjao “najbrojniji narod” SFRJugoslavije?

Ali evo, da zamislimo jednu bolju i bajkovitiju građansku državu i vladavinu prava kako zaživljava na prostorima BiH, kakav bi to bio vilajet?

Dakle, nema konstitutivnih naroda, ali etnonacionalizam i dalje vodi glavnu riječ, što znači da bi se moglo očekivati da “najbrojniji narod” preko svojih političkih lidera pokuša uspostaviti svoju hegemoniju. (Ovaj strah je posve opravdan tim više što oni u četvrt stoljeća nisu ni pokazali drugačije namjere.)

Dalje, pošto nema konstitutivnosti niti jednog od naroda u Ustavu te države, istovremeno nema federacije, konfederacije – teritorija neke vrste Švicarskih kantona u kojima žive različiti narodi – već se radi o unitarnoj i centralizovanoj građanskoj državi u kojoj ”najbrojniji narod” jeste većinski narod, onda taj narod počinje “na mala vrata”, preko liberalne demokratije, uvoditi koncept svoje nacionalne države Bosne i Hercegovine, tj. počinje nametati svoju etnokratiju i proizvoditi druge narode u manjine.
U tom trenutku na red neminovno opet dolaze kolektivna ljudska prava.
A znamo li šta spada u kolektivna ljudska prava?
Spadaju pravo na samoodređenje kao i pravo na odcjepljenje.

I šta onda Komšiću?

Doveo bi se u situaciju da budeš prvi građanski predsjednik građanske države u kojoj bi se građani borili protiv tebe i države za svoja kolektivna ljudska i građanska prava, na što, sama riječ kaže, imaju potpuno ljudsko i građansko pravo.

Da li su ti savjetnici predočili taj scenario ili im fali čitav prednji režanj za takvo promišljanje?

Dakle, da ponovim: onog trenutka kada nekom narodu, a naročito najmalobrojnijem, ukineš konstitutivnost i jednakopravnost, on može samo biti manjina i pozivati se na kolektivna ljudska prava. a u ta prava spadaju PRAVO NA SAMOODREĐENJE i PRAVO NA ODCJEPLJENJE!!!

U tom trenutku, dragi druže predsjedniče, izbrisao si Dejtonski mirovni sporazum i njegov Aneks 4, a to je Ustav BiH, i misleći da si povukao naprijed, zapravo si vratio stvari na početak, na gorepomenuta kolektivna ljudska prava koja nećeš moći ni ignorisati niti zatomiti. Pogotovo ne silom.

Onog trenutka kada bilo koji konstituirajući narod BiH, bez obzira na njegovu (malo)brojnost, bude tretiran kao nacionalna manjina u BiH, a ne narod koji jednakopravno konstituiše BiH, stvari se vraćaju na početak, na pravo na samoodređenje, a tim i na odcjepljenje.

Ko god nadalje pokuša zaustaviti to odcjepljenje, biće tretiran kao agresor, a ne više kao patriota, jednako kao što je to bilo devedesetih.

Poslije toga Željko Komšić može ući u istoriju kao čovjek koji nikad ništa nije uradio, niti završio, osim što je okončao postojanje države Bosne i Hercegovine.