32. Radna sjednica Skupštine Kantona Sarajevo

Prva tačka dnevnog reda, prva diskusija:

“Drage kolegice i kolege, poštovani gledaoci pored malih ekrana, 

Ne znam da li uopšte trebam govoriti s kakvim sam nestrpljenjem očekivao ovaj dan još od trenutka kada sam stavio svoj potpis, osamnaesti potpis, na listu nove skupštinske većine. Toliko nestrpljiv sam bio, toliko žarko želio da se ova sjednica desi što prije, da sam zbog toga, da ne bi odugovlačili sa procedurama, prethodno povukao jedan prijedlog zakona i jedan amandman do kojih mi je i dalje jako stalo. 

Iskreno sam vjerovao da su ta imena bila odavno spremna i da nisam jedini koji je žudno očekivao ovu vladu eksperata koju smo obećali javnosti, vladu koja će činiti simboličnu prekretnicu, koja će označiti jedan novi pravac, prekid sa dosadašnjim ustaljenim praksama. 

Naravno, očekivao sam da ćemo i ravnopravno učestvovati u njenom formiranju, da ću se malo više  pitati, ali do toga očigledno nije došlo jer, da sam se više pitao, u sastavu ove vlade bi bilo barem tri puta više Srba. Ali ne zato što ja tako hoću, što ja nešto zanovijetam, otežavam, podrivam, već zato što tako kaže Ustav; zato što sam se, uostalom kao i svi vi, obavezao svečanom zakletvom da ću poštovati Ustav, da ću ga se “pridržavati, da ću se zalagati za Ljudska prava i slobode i da ću u svim prilikama štititi interese i ravnopravnost naroda i građana BiH, Federacije i Kantona”. 

U svim prilikama. 

Ovo danas je jedna takva prilika. 

Naime: 

Amandmanom XXIX na Ustav Kantona Sarajevo utvrđeno je da će: “Konstitutivni narodi i pripadnici grupe Ostali biti proporcionalno zastupljeni u Vladi. Takva zastupljenost će odražavati popis stanovništva iz 1991. godine do potpune provedbe Aneksa 7 u skladu sa Članom 9. tačka 11a Ustava Federacije BiH.” 

Dozvolite mi onda da primijetim da predloženi sastav Vlade ne zadovoljava Član 27. Ustava Kantona Sarajevo. 

Iako Ustavom nije određen tačan broj članova Vlade prema nacionalnoj pripadnosti već samo princip za utvrđivanje nacionalnog sastava Vlade Kantona Sarajevo (do kojeg bi se trebalo dolaziti matematičkom računicom), to ne isključuje obavezu svake skupštinske većine, pa i ove, tj. naročito ove  u kojoj lično učestvujem svojim potpisom, da, ukoliko se ukaže mogućnost, otkloni određene disproporcije u nacionalnom sastavu Vlade Kantona. 

Da li ovaj i ovakav sastav Vlade znači da ta mogućnost ne postoji, tj. da je u Sarajevu danas prosto nemoguće pronaći tri eksperta iz reda srpskog naroda? Možda ovo pitanje ne treba postavljati novoj skupštinskoj većini, niti novom mandataru. Možda ovo pitanje moramo postaviti sebi kao društvu, tj. svim građanima Sarajeva i Kantona Sarajevo. 

Naravno, mišljenje i računanje nacionalnog sastava Vlade varira. 

Prema popisu stanovništva iz 1991.  u devet prijeratnih gradskih opština, u sastavu Vlade bi trebalo biti ČETIRI ministra/ministrice iz reda srpskog naroda, jedno iz reda hrvatskog, šest iz reda bošnjačkog naroda i dvoje iz reda Ostalih. 

Može se raspravljati o tome da bi broj ministara/ministrica iz reda srpskog naroda trebao biti tri, ili najmanje dva, ali ćemo se svi složiti da jedno ni u kom slučaju ne zadovoljava navedenu ustavnu odredbu čija je primjena obavezna. 

Drugim riječima: iako se podrazumijeva obavezna primjena ove ustavne odredbe prilikom predlaganja ministara, ona ni ovog puta nije u cjelosti provedena, a to što nije provedena ni u prethodnim vladama, što nije provedena nikada, niti jednom od kada je amandman na snazi, ne može biti razlog i opravdanje da se nastavi s ovom neustavnom praksom, već naprotiv. 

Mislim da nije bilo previše za očekivati da će ova skupštinska većina, za koju sam dao svoj potpis, prekinuti sa navedenom neustavnom i nečasnom praksom. Istovremeno vjerujem da one koji su se u protekle dvije godine iole potrudili da se upoznaju sa suštinskim principima mog djelovanja u politici, a to je prije svega parlamentarizam, tj. insistiranje na predstavničkoj demokratiji, na parlamentarnoj ustavnoj republici, nimalo ne iznenađuje ova moja diskusija. 

Podsjećajući ponovo sve prisutne, a naročito one koji čine trenutnu skupštinsku većinu, na svečanu zakletvu koju smo dali kada smo preuzimali ovu dužnost, smatram da je naša primarna dužnost da zaštitimo Ustav i ravnopravnost naroda tako što ćemo tu ravnopravnost konačno i ispoštovati. 

Kada ako ne sada? 

Kako ako ne samom primjenom odredbi Ustava? 

Ja nisam protiv ove vlade. 

Ja sam bio oduševljen i inspirisan jednostavnim, jasnim i konkretnim ekspozeom budućeg Premijera, njegovom odlučnošću da se se uhvati u koštac sa problemima i izazovima koje je naslijedio i koji ga tek čekaju. 

Mislim da njegov ekspoze ne možemo nazvati populističkim samo zato što je bio razumljiv i što je ulio nadu i povjerenje velikom dijelu građana kojima u principu ne treba previše objašnjavati. 

Mislim da veliki dio nas ne samo da se u potpunosti slaže sa svim izjavama u njegovom ekspozeu već da smo mu zahvalni što je izrekao u eter ono što mnogi misle, ali se boje reći danas u Sarajevu, iz prostog razloga što je glas manjine, da ne kažem razuma, predugo zatomljen i zastrašen. 

Ja, dakle, jesam za ovu vladu, ali ne po cijenu osnovnih principa Ustava i ustavnog uređenja parlamentarne republike. Iz tog razloga prinuđen sam glasati prema građanskoj savijesti i dužnosti parlamentarca, što znači da ću morati biti suzdržan. Osim ako moj glas bude presudan za imenovanje nove Vlade. 

U svakom slučaju, a pogotovo u slučaju da moj glas bude presudan za imenovanje Vlade u ovakvom sastavu, ja ću iskoristiti ovu priliku, ovu diskusiju i odmah predložiti novom Premijeru Vlade i predsjedavajućem Skupštine da, prema Članu 27. Stav 5, u što skorijem roku kreiraju novi sastav vlade koji će odražavati Ustavne odredbe jer, u protivnom, kako tražiti od Skupština iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine da poštuju i provode Aneks 7, ako mi u glavnom gradu Bosne i Hercegovine to ne činimo? 

Mislim da smo, nakon svega što smo prošli zajedno u ovoj borbi za povratak na poziciju u protekloj godini dana, mogli, morali i bili dužni građanima ponuditi, barem u smislu nacionalnog sastava Vlade, mnogo bolje, pravednije i ustavnije od ovoga danas. 

Hvala“

Druga diskusija:

“Kolegice Viteškić, ja sam svoju izjavu pisao nekoliko dana, radi se o kompleksnom tekstu i nemoguće je da sam je stigao sročiti odmah nakon vaše diskusije kada sam i dobio riječ, a za koju kažete da me je ohrabrila. Naravno, pohvalno je to što ste prvi progovorili na ovu temu, ali to je i vaša dužnost kao predsjednice Kluba Srba. 

Odgovorio bih kolegi Konakoviću. 

Znam da je teško pronaći ljude, znam to dobro. Sam sam se u to uvjerio. I sam sam tražio imena i nudio svoju pomoć novoj većini, imao sam neke prijedloge i da sam znao da je nacionalni sastav bio toliko nerješiv problem – fokusirao bih se na rješenja u tom pravcu, predložio bih neka imena čak i nakon što sam shvatio da neću imati direktan udio u kreiranju sastava vlade. 

Slažem se sa kolegom Konakovićem: problem je zaista veliki. On je društveni problem. Drago mi je da smo konačno postali svjesni današnje realnosti našeg multietničkog i multikulturalnog Sarajeva.

Da li to znači da moramo mijenjati Ustave Kantona i Federacije BiH pozivajući se na popis 2013. umjesto na onaj iz 1991? Da li to znači da moramo proglasiti Aneks 7 nevažećim? To ćemo morati uraditi prije ili kasnije ako ne želimo da svi budući sastavi vlade budu neustavni. 

Složićete se da ova Skupština ne može nastaviti imenovati neustavne vlade zato što “nije realno” pronaći dva i po stručna Srbina u Sarajevu. 

Pretpostavljam da ih je bilo prije deset godina kada je Amandman XXIX (29) donesen, jer ne bi valjda donosili ukrasne amandmane da se kitimo njima, dok je u stvarnosti i političkoj praksi situacija posve druga. 

Bilo je dovoljno obrazovanih, stručnih Srba u ovom gradu i prije petnaestak godina, bilo ih je i odmah nakon rata. Bilo je puno Sarajlija iz tzv. “mješovitih brakova”, ali nema ih danas. I slažem se da to jeste realnost, realnost koja ne odražava ni Ustav ni Aneks 7. ; realnost koja nije u skladu sa Ustavom. Ja bih to tako definisao, a ne kao Ustav koji nije u skladu sa realnošću. Jer, ako Ustav nije u skladu sa realnošću, šta to onda treba da znači: da živimo u bespravnoj, fiktivnoj državi? Da se moramo pomiriti s tom činjenicom i ignorisati Ustavne odredbe? 

Evo, izvolite pa razvežite taj mali čvor u Ustavu Kantona Sarajevo, glavnog grada BiH, promijenite taj mali Amandman da se odnosi na popis iz 2013, pa ćete vidjeti kako će se početi poriti čitava Bosna i Hercegovina i šta će nam ostati od nje. 

Žao mi je što se od svih upravo kolega Konaković našao prozvanim mojom diskusijom. Nisam imao namjeru prozivati njega lično. Mišljenja sam da ne moramo ići previše duboko i ispravljati historiju kako bi riješili ovaj problem. Dovoljno je napraviti male korekcije. 

Ne mogu vjerovati da Naša Stranka i SDP ne mogu pronaći još jednu osobu iz reda srpske nacionalnosti za Vladu? Samo još jednu. Barem još jednu. U tom slučaju bi nacionalni sastav Vlade bio skoro pa izbalansiran (minimum dva, dva i po ministra ili ministrice) ako već insistiramo na popisu iz 1991. a znamo da je, npr. SDP do sada bio vodeći u insistiranju upravo na tom Amandmanu i tom popisu. 

Biću zadovoljen i glasaću iz sveg srca ZA ovu Vladu ako mi danas zastupnici SDP-a, te multietničke stranke, javno obećaju da će u multietničkom Sarajevu pronaći još jednu osobu iz reda srpskog naroda. To isto važi i za građansku Našu Stranku. 

Prošli put, 2018, kada sam bio dio Kluba SDP BiH, morao sam prihvatiti sastav prve Fortine vlade u sklopu tadašnje Šestorke. Ni tadašnja vlada nije zadovoljavala Ustavnu odredbu nacionalne zastupljenosti. Ovog puta sam samostalni zastupnik, osamnaesti potpisnik ove skupštinske većine i dužnost mi je insistirati na ovom, tim više što sam prethodno javno na društvenim mrežama kritikovao i ismijavao sastav Nenadićeve vlade, jer u suprotnom bi bio licemjer, da ne upotrijebim neku neprimjerenu riječ. 

Možemo napraviti još jednu pauzu ako treba da zastupnici kontaktiraju svoje stranačke centrale, da se konsultuju sa predsjednicima svojih stranaka, sa gospodinom Kojovićem i sa drugim, važnijim Nikšićem (da se šaljivo izrazim), da provjere mogu li takvo obećanje uopšte dati ovom drugom Nikšiću, tj. meni, a uz mene i javnosti koja nas prati na televiziji. 

Ponavljam: ako mi sada bilo ko od njih ili mandatar Forto obeća još samo jednog člana vlade iz reda srpskog naroda, što je Ustavni minimum – ja ću glasati ZA ovu vladu.”