Prezidencijalizam Vs. parlamentarizam

U Tuzlanskom Kantonu imamo pravi (da ne kažem “eklaktan”) primjer sukoba prezidencijalizma i parlamentarizma.

Naime, predsjednik Skupštine TK je praktično uložio veto na sopstvenu smjenu! Drugim riječima: pokrenuo je mehanizam zaštite vitalnih nacionalnih interesa (koji je zapravo ništa drugo do pravo na veto u Ustavima kantona, entiteta, disktrikta, države).

Učinio je to sam-samcat zato što na to, kako veli, kao predsjednik Skupštine, ima pravo. Ali ne smatra da ima i dužnost da navede jasan i konkretan razlog zbog kojeg se odlučio na taj korak.

Motiv za pokretanje mehanizma “zaštite privatnog nacionalnog interesa” se da naslutiti, ali obrazloženje predsjednika STK je mutno i maglovito. Svodi se uglavnom na to da se odlučio na taj korak zato što piše da on kao predsjednik Skupštine – to može.

Pominje on i listu vitalnih nacionalnih interesa (Ustav FBiH, GLAVA IV.A, 5. Definicija vitalnog interesa, Član 17a), ali ne navodi konkretno niti jedan od njih kao razlog za njegovo pokretanje mehanizma zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Kao da nam ih nudi da sami proberemo koji ćemo. Izgleda da je požurio da ga potegne kad je vidio da ima pravo, pa se sad utrpava kada je na red došla i dužnost da navede konkretan razlog.

Ali nije to sve. Najavio je on čak i krivičnu prijavu protiv zastupnika nove skupštinske većine za pokušaj državnog udara (usudili su se valjda formirati prostu većinu i pokušati smijeniti vladu).

I tu je izletio iako je i sam neustavno izabran na predsjedničku funkciju koju obnaša. Izglasala ga je predloženim “zaključkom” jednog SDA zastupnika bivša nadpolovična skupštinska većina sastavljena uglavnom od zastupnika iz reda bošnjačkog naroda i to direktno protiv Člana 10. Poslovnika koji upravo zbog takvih marifetluka, a u skladu sa Ustavom, jasno propisuje da kandidate za predsjednika i zamjenike predsjednika predlažu Skupštini nadpolovičnom većinom glasova sami klubovi naroda. Nakon što svakog od njih pojedinačno nadpolovičnom većinom potvrdi Skupština, onda oni sami između sebe, nadpolovičnom većinom izaberu predsjednika i o tome obavijeste Skupštinu. Dakle, ni u kom slučaju ne smije Skupština, tj. nadpolovična vladajuća većina predlagati i birati klubovima naroda njihove kandidate za predsjednika i zamjenike predsjednika Skupštine, već izričito mora biti obratno.

Na stranu to da je kao predsjednik (u skladu sa Članom 12. Poslovnika) imenovao kandidata za premijera TK koji je sastavio Vladu bez iti jednog Hrvata među ministrima; Vladu koju je Ustavni sud FBiH zbog toga proglasio neustavnom.

To sve ovom “pravniku”, kako se voli predstavljati, nije zasmetalo tokom njegovog predsjedavanja Skupštinom TK. Zasmetalo mu je samo kada su htjeli smijeniti neustavnog njega i neustavnu mu Vladu. Tada je uložio veto, tj. potegao “pitanje privatnog nacionalnog interesa”.

No ni to nije sve!

“Preventivni veto”

Izgleda da je predsjednik Tuzlanskog Kantona po prvi put u historiji BiH pokrenuo mehanizam “zaštite privatnog nacionalnog interesa” unaprijed, “za svaki slučaj”!

Naime, kada je uvidio da TK (kao ni KS) nema dovoljno Srba koji bi ga mogli zamijeniti na toj funkciji, a predvidjevši mogućnost da g. Bešlagić povuče svoj zastupnički mandat i prepusti ga zastupniku koji je iz reda srpskog naroda i koji bi mogao doći na mjesto predsjednika umjesto njega, on je odlučio da onemogući takav slijed događaja.

To s jedne strane znači da od svih definicija vitalnog nacionalnog interesa sa liste Ustava Federacije BiH na koju se poziva, a koje nije naveo, on zapravo navodi nas da naslutimo negdje u daljini, u budućnosti, kao razlog jednu novu definiciju, a to je da vitalni nacionalni interes Srba u TK može biti ugrožen i od samih Srba iz TK.

S druge strane radi se o jednoj novoj vrsta veta. Po prvi put imamo “preventivni veto”, “veto iz predostrožnosti”, veto “za svaki slučaj” na akte i odluke koje još nisu ni donesene, a mogle bi biti, čime je predsjednik pokazao da je pravo čudo od pravnika.

Možda upravo iz tog razloga svoju diktaturu i zasniva na svom pravničkom zvanju.

Naime, ako je suditi po njegovim izjavama, on vjeruje da to što je pravnik po struci legitimizira njegove odluke, njegove poteze, ali ga to, valjda, čini i određenim autoritetom u odnosu na ostale zastupnike u Skupštini, naročito one koji su druge struke.

To što oni nisu pravnici, valjda po njegovom tumačenju prava, umanjuje njihovu vrijednost i kompetentnost da se bave Ustavom i Poslovnikom Skupštine Kantona TK.

Nezapamćena arogancija.

Bespravna “pravnička država” i princip demokratskog parlamentarizma

Sudeći po njegovim javnim izjavama, on za sebe zadržava ekskluzivno pravo koje samo on, u svojstvu “predsjednika-pravnika” fiktivnog predsjedničkog sistema vlasti bosanskohercegovačke “pravničke države” kakvom je on zamišlja, ima da tumači poslovnik onako kako njemu odgovara, a to je: polovično.

Jer kako drugačije objasniti činjenicu da mu je posve promakao drugi dio podnaslova za njega najvažnijeg člana Poslovnika Skupštine, a to je Član 12. (Prava i dužnosti predsjednika Skupštine).

U Članu 12. jasno stoji da “Predsjednik Skupštine ima pravo i dužnost da:

– vodi sjednice u skladu sa principima najboljih praksi demokratskog parlamentarizma i odredbama Poslovnika,

Znači princip “demokratskog parlamentarizma”.

Ja vjerujem da je predsjednik i kao zastupnik, i kao predsjednik, i kao pravnik pročitao Poslovnik, ali izgleda da on uopšte ne zna šta je to parlamentarizam. Ne zna šta znači ta riječ, a kamoli koji su principi parlamentarizma po kojima je on, kao predsjedavajući Skupštine, tek “prvi među jednakima”.

Doduše nije završio političke nauke pa ne mora imati pojma šta su to principi demokratskog parlamentarizma.

Dakle, džaba što mu to jasno piše u Poslovniku kada on kao obični pravnik nije upoznat sa političkom filozofijom, političkim sistemima i političkim terminima.

Ali mogao se makar sjetiti da se za poziciju zastupnika ili predsjedavajućeg Skupštine TK nije raspisivao nikakav konkurs za koji je potreban završen pravni fakultet i položen državni stručni ispit, već da su bili raspisani opšti izbori na kojima se mogu kandidovati svi punoljetni građani i građanke.

Čudi me da “pravnik” ne poznaje barem osnovno ljudsko pravo svakog građanina i građanke da biraju i budu birani.

On bi i kao predsjedavajući, a i kao pravnik, morao znati da svi parlamentaraci, tj. zastupnice i zastupnici imaju jednako ustavno i demokratsko pravo kao i on da se služe Poslovnikom i ukazuju na odredbe Ustava, jer niko ne sjedi u skupštinskim klupama u svojstvu pravnika, ekonomiste, inžinjera, već u svojstvu građanskog zastupnika. To je čitav smisao demokratije i parlamentarizma.

On bi, kao predsjedavajući, trebao znati da upravo zbog toga svaki zastupnik i zastupnica posjeduju lične primjerke Poslovnika koje su dobili na dan kada su dali svečanu zakletvu da će štititi Ustav i ljudska prava. (Doduše, čuli smo da se u Skupštini TK koriste različita izdanja, od kojih “pravnik” koristi starije izdanje misleći valjda da je ono pravno “starije”.)

Zaključak

Koristiti Ustav i Poslovnik (naročito Član 12. koji jasno definiše prava i dužnosti predsjednika Skupštine) kao švedski sto, birati ono što mu se sviđa kako bi utvrdio svoju poziciju, a derogirati tuđu; insistirati na svojim pravima, a zanemarivati svoje dužnosti predsjednika Skupštine, nije ništa novo u ovoj državi. Novi su samo limiti koje predsjednici prekoračuju i “novi kolačići” koji to samouvjereno i samovlasno čine.

U njegovom slučaju, koristeći autoritet predsjednika i “pravnika” u Skupštini, omalovažavajući skupštinsku većinu, prijeteći krivičnim prijavama skupštinskoj većini, svojim kolegama zastupnicima iznad kojih se izdigao koristeći šuplje i polovične pravne argumente i tako nanoseći veliku štetu demokratskom parlamentarizmu u svom kantonu – on je praktično zakoračio u diktaturu.

Svjedočimo razuzdanom prezidencijalizmu koji prelazi u diktature, a koji je u suprotnosti Ustavima i Poslovnicima kantona i parlamentarnom sistemu vlasti definisanim u njima. Zabrinjava činjenica što ta pojava nije karakteristična samo za Tuzlanski Kanton. Izgleda da se radi o sveopštoj pojavi nametanja predsjedničkog sistema vlasti i na kantonalnim nivoima; o posve neustavnim, zapravo protivustavnim aktivnostima i to u najvećim i najbogatijim kantonima Federacije BiH.

No da bi se rasteretili ovako teških tema, za promjenu ćemo se danas, 9. januara, u Federaciji BiH sada već tradicionalno baviti neustavnim aktivnostima u “manjem BH entitetu”. Manji entitet pa se i lakše vari.