Budžetska izdvajanja po glavi stranačkih i nestranačkih zastupnika

Probosanska koalicija (SDA, DF i SBB) nastoji na sve načine ometati i razvlačiti rad sjednica Skupštine Kantona Sarajevo. Uglavnom se služe populizmom računajući na kratko pamćenje, često opravdan, ali i vješto usmjeren gnjev izmanipulisanih masa.

Prvo su bili malo rasuti. Neki od njih su dugo insistirali na tome da se sjednice, protivno odlukama Kriznog štaba, ponovo počnu održavati u sali nazivajući to solidarnošću sa državnim službenicima i svim drugim radnicima (?!?), a prikazujući odgovorno ponašanje i rad od kuće “kukavičlukom”, zabušavanjem i neradom (?!?). Trolovanje nove skupštinske većine ovom kampanjom je bilo toliko iritantno licemjerno da sam na zadnjoj sjednici kolegija podigao glas i revoltirano rekao Deviću da se on i njegova partija moraju suzdržati i sramiti takvih populističkih i glupih zahtijeva u Kantonu Sarajevo sve dok njegova partija ne nabavi vakcine na višim nivoima vlasti i ne sprovede imunizaciju stanovništva i zastupnika na svim nivoima.

Možda je naglo povećanje broja umrlih i zaraženih u Kantonu Sarajevo odvratilo Klub SDA od daljnjeg insistiranja na “živim sjednicama”, a možda je i taj moj istup natjerao Devića da preusmjeri svoju trol-aktivnost prema samostalnim/nezavisnim zastupnicima. U svakom slučaju, moram primijetiti da je nakon incidenta sa kancelarijama Probosanska koalicija živnula. U potpunosti se preporodila. Pronašli su novu energiju, novu sinergiju, novi razlog i politički smisao svog zajedničkog djelovanja. Udružili su snage i, onako demokratski, krenuli u borbu protiv, po njima, najvećeg zla i najvećeg problema u Kantonu Sarajevo učinivši vrhom svojih prioriteta (kao vladajuće koalicije na višim niovima vlasti) skrutiniziranje samostalnih/nezavisnih zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo!

Toliko su daleko otišli sa diskriminacijom nezavisnih/samostalnih zastupnika da ovih dana zahtijevaju da Klub nezavisnih/samostalnih zastupnika jedini plaća najam kancelarije u zgradi Kantona, ili da se ovi zastupnici u potpunosti prestanu finansirati!

Njihov populistički argument je taj da nezavisni/samostalni zastupnici koštaju porezne obveznike zato što se finansiraju iz budžeta.

No zaboravljaju javnosti reći da se nezavisni/samostalni zastupnici ne finansiraju iz budžeta po nekom posebnom Zakonu o finansiranju nezavisnih/samostalnih zastupnika, već da se finansiraju iz zajedničkog 0,2% budžeta po državnom ZAKONU O FINANSIRANJU POLITIČKIH STRANAKA.

Zaboravili su informisati javnost da po tom zakonu jedan stranački zastupnik iz istih 0,2% budžeta košta porezne obveznike dva do tri puta više nego jedan nezavisni/samostalni zastupnik.

Ili, drugim riječima, jedan nestranački, nezavisni/samostalni zastupnik košta porezne obveznike DVA-TRI PUTA MANJE nego što ih košta jedan stranački zastupnik PO ZAKONU O FINANSIRANJU POLITIČKIH STRANAKA.

No najvažnije od svega što su zaboravili pomenuti javnosti jeste da bi novac koji bi uskratili nezavisnim/samostalnim zastupnicima same stranke podijelile između sebe!!!!

Jer po državnom Zakonu o finansiranju političkih stranaka Član 3. stav (1), tačka e), kao i Član 10. istog Zakona, a zatim i u skladu sa tim Zakonom i Član 22. Poslovnika Skupštine Kantona Sarajevo određuje da

Parlamentarne grupe formiraju političke partije, koalicije, nezavisni kandidati i samostalni poslanici/zastupnici.

Samostalni zastupnik može pristupiti formiranoj parlamentarnoj grupi.
Parlamentarnu grupu čine najmanje dva zastupnika.
Budžetom predviđena sredstva za finansiranje parlamentarnih grupa raspoređuju se na:
– 30% sredstava jednako svakoj parlamentarnoj grupi;
– 70% sredstava srazmjerno broju poslaničkih mjesta koje svaka parlamentarna grupa ima u trenutku raspodjele.
Poslanik koji nije član parlamentarne grupe ima izravno da pojedinačno učestvuje u raspodjeli sredstava iz ovog člana stav 5. alineja 2.


Ova kampanja koju vode predsjednici klubova Probosanske koalicije u Skupštini Kantona Sarajevo uopšte nije ni površna niti trivijalna kako se nekom na prvi pogled može učiniti. Ona jeste ekstremno populistička, ali predstavlja prvi jasno i javno prezentirani, organizovani, udruženi napad na parlamentarizam, na instituciju nezavisnosti i samostalnosti parlamentaraca/skupštinskih zastupnika, što je fundamentalni problem naše pseudo-demokratije, tj. partokratije.

Ovaj odnos predsjedavajućih klubova stranka tzv. Probosanske koalicije (koja je, sjetićete se, insistirala na “vertikali vlasti” u Kantonu Sarajevo) prema nestranačkim/nezavisnim/samostalnim zastupnicima uvodi nas u samu srž, samu suštinu prezidencijalizma i partokratije koju su prema svojoj mjeri formatirali, skrojili i kreirali šefovi partija vladajućih koalicija na višim nivoima.

Ovi relativno autoritarni šefovi partija (koje se nerijetko nazivaju po njima) su istovremeno i šefovi države ili pretenduju na tu poziciju. Jer evo: B.Izetbegović, Dodik, Čović, Komšić i Radončić – svi oni su bili, ako ne članovi predsjedništva u više mandata, a ono barem u više navrata kandidati za člana predsjedništva. To da predsjednici partija budu i predsjednici država je karakteristično za prezidencijalizam i za predsjedničko republikansko uređenje koje, volio bih podsjetiti, nije u skladu sa Ustavom BiH i ne može se tek tako, “na mala vrata”, nametnuti bez referenduma, a da se ne naziva državnim udarom ili diktaturom.

Ovdašnja javnost već decenijama, od rata pa naovamo, svjedoči vanparlamentarnim dogovorima, pregovorima o najvažnijim pitanjima u našoj zemlji, o raznim zakonima kao što je, npr. Izborni zakon po kojem su stranačke liste napravljene poluzatvorenim zahvaljujući unutarstranačkom cenzusu od 20%.

Molim vas da pratite ovu stranici kako bi stekli uvid u čudesni svijet stranačkog finansiranja i male tajne velikih stranaka i kako bi vidjeli koliko duboko ova zečija rupa zapravo ide. U nastavku očekujte:

PISANI I NEPISANI ZAKONI FINANSIRANJA STRANAKA