Kada sam sa Farukom pregovarao za poziciju Ministra prostornog uređenja (2019. dok sam vjerovao da mogu na tu poziciju postaviti nestranačkog, apolitičnog stručnjaka) Faruk se nije bavio politikom, niti je imao neartikulisane rasističke i nacionalističke objave i izjave.

A onda mi ga je lično B. Izetbegović “ugrabio” i postavio za Ministra prostornog uređenja “po vertikali vlasti” Probosanske koalicije “Petka 13.”

Zadnji put Faruk i ja smo pričali u parku ispred zgrade Kantona u vrijeme dok je još uvijek bio Ministar. Složio sam se s njim u vezi spajanja i razdvajanja ministarstava i skupa smo radili na prijedlogu drugačijeg rješenja koje sam iznio kao zastupničku inicijativu jer je imalo smisla.

Inače sam upijao njegova stručna mišljenja ne samo zato što smo generacija, što smo zajedno išli u prvi razred OŠ “Miljenko Cvitković”, već što je jedan od rijetkih preostalih Sarajlija koji se razumije u svoju struku, da se tako izrazim.

Sjećam se da mi se u tom našem razgovoru žalio na državnu Komisiju za očuvanje nacionalnih spomenika koja je proglasila prostor u par gradskih opština historijskim pejsažem zabranjujući bilo kakvu izgradnju. Opisao mi je tog dana tu komisiju kao najveće zlo po Sarajevo.

Danas je Faruk predsjedavajući te iste komisije. Ta pozicija je politička pozicija i na nju je mogao doći samo i jedino političkim putem, pretpostavljam po “vertikali vlasti”, najvjerovatnije ličnom intervencijom B. Izetbegovića, tj. njegovim dogovorom, nagodbom, trgovinom (nazovite to kako hoćete) sa koalicionim partnerima na državnom nivou, dakle sa SNSD i HDZ BiH.

I sada Faruk Kapidžić predsjedava komisijom koju je kao Ministar prostornog uređenja KS satanizirao. Trenutno je on taj koji zabranjuje bilo kakvu izgradnju u gradskim opštinama Kantona Sarajevo.
Pretpostavljam da je to samo privremeno, čisto da “placevi” ostanu netaknuti dok SDA ponovo ne preuzme Sarajevo, a time i građevinsko zemljište.

Ako je tako, onda je Faruk Bakiru u toj kombinaciji, tj. komisiji, isto što mu je Šefik u predsjedništvu: parkiran da čuva mjesto dok “vozač koji je trideset godina vozao” ne napravi spektakularni “come back” 2022. i ne uzme ponovo volan u svoje ruke i kao član predsjedništva i kao suveren za izgradnju Sarajeva.

Ne znam da li je neko Faruku obratio pažnju na tu komisiju ili je Faruk objasnio Bakiru kakva moć leži u toj komisiji u odnosu na Kanton Sarajevo, ali su ubrzo nakon smjene vlade napravili “malu rokadu”. Zapanjujuć je Farukov lični obrat nakon toga, ali moju pažnju privlači ovaj potez kao potvrda mojih prethodno objavljenoj tezi u vezi HDZ ministra i ANUBiH (vidi tekst: Djelidba) a to je da se ne radi samo o Izetbegovićevom apetitu za “opštine koje vrijede kao 10 drugih” i Kantonu koji uplati godišnje gotovo milijardu KM više indirektnih poreza nego čitava Republika Srpska, već da se radi o aktivnim koracima koje ovaj lider SDA čini kako bi sa svojim koalicionim partnerima istrgovao Sarajevo za ostatak BiH.

Zato im i smetaju sve one snage koje se guše i koprcaju u stisku totalitarne i autoritarne SDA opirući se hegemoniji i nacionalnoj homogenizaciji Sarajeva pa makar i simboličnim izborom gradonačelnika i dogradonačelnice što za cilj prvenstveno ima poslati iz Sarajeva poruku nade za zajednički glavni grad ostatku zajedničke države BiH.

Faruk kao da više ne razumije da zgrade, fasade i internacionalni arhitektonski stilovi ne čine jedan grad kosmopolitskim, multikulturalnim, već da u njemu moraju živjeti različiti ljudi, preživjeti različite kulture, da mora postojati pluralizam, prije svega politički pluralizam u jednom pluralističkom društvu, gradu, državi.
No Faruk u svojoj pomalo nejasno sročenoj objavi, ne znam da li svjesno, nesvjesno ili podsvjesno, ali prilično jasno stavlja taj pluralizam, to višestranačje (konkretno: sve stranke) na jednu stranu, a SDA, kao njihovu suprotnost na drugu stranu (pretpostavljam na stranu totalitarizma). I ne samo to: Faruk ide mnogo dalje, on krivi, optužuje, antagonizira sve glasače koji nisu glasali za SDA, sve one koji nisu za totalno društvo jedne totalitarne partije, koji su za pluralističko društvo, za mješovito društvo, za građansko društvo.

Ne znam koji je razlog da se Faruk umjesto prostornim uređenjem počne aktivno baviti društvenim uređenjem u Kantonu Sarajevo, i to sa pozicije predsjedavajućeg državne Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, osim ako ne smatra SDA i B. Izetbegovića nacionalnim spomenicima za čije “očuvanje” i osnaživanje je lično zadužen u Kantonu Sarajevo djelujući sa državnog nivoa.

Ne vidim drugi razlog zašto bi se vrsni arhitekt bavio politikom i stranačkom propagandom kao “nestranački stručnjak” na ovako deplasiran način osim ako je dobio direktivu ili ako je ucijenjen, ako duguje taj svoj botovski angažman onima koji su ga postavili na trenutnu poziciju. Žao mi je ako je bilo šta od ovog barem donekle istina.

Slažem se da izgradnju koječega treba zaustaviti i divim se hrabrosti da se stane na put tzv. “građevinskoj mafiji”, kako ih SDA zastupnici otvoreno nazivaju u KS.

Izgleda da, po Farukovim riječima, jedino SDA ima snagu i kapacitet da se obračunava s građevinskom mafijom, barem deklarativno.
Čak ni država to ne može. Ni pravna država. Niko osim SDA! koja, i pored takve izjave, pored takvog uvjerenja kojim se samo potvrđuje sva korupcija, prevlast i apsolutna moć SDA u Kantonu Sarajevo, nekako i dalje nije ni autokratska, ni totalitarna, a ni korumpirana. Ja sam mislio da se takvo razmišljanje zove kognitivna disonanca.

Možda sam u krivu.
Možda je zaista tako. Možda nas, kako to Faruk jednom reče, može spasiti samo onaj koji nas je u ovo sve i uvalio, te mu, umjesto kazne oduzimanjem moći, moramo pomoći, dati mu dodatnu moć, dati mu “lopovsku” da nas potom izvuče iz jame koju je kopao drugima, a u koju smo upali slijepo ga slijedeći. Tako nekako zvuči ta logika kada se sažme.

Ne znam da li je Faruk toliko naivan da u tu priču i sam vjeruje ili naivno vjeruje da drugi mogu do kraja povjerovati u nju. Nije bitno. Nije bitno zato što je i on sam, kao i oni za koje to isto izjavljuje, kao uostalom i ja (za kojeg, doduše, u jednoj svojoj analizi tvrdi da skupa sa drugim kolegama, čije inicijale navodi, kontrolišem Kanton Sarajevo): “i kao političar, i kao analitičar posve nebitna i marginalna ličnost.”

No ja sam privatno fasciniran njegovom transformacijom. Prosto je nevjerovatno koliko je toksično to Bakirovo okruženje, da jedan apolitičan, nestranački stručnjak, normalan, dobar čovjek i prijatelj kao što je Faruk Kapidžić za samo jednu godinu postane ne samo jedan od glavnih SDA igrača na najvažnijim pozicijama, već i da u slobodno vrijeme postane politički analitičar i SDA-ov nacionalsocijalistički bot i propagandista.

Prosto ne mogu da vjerujem ovakvim kapitulacijama ovakvih kapitalaca od ljudi, a konsekventno tome i ovog grada, za ovako kratko vrijeme.