Kada će Federacija primijeniti “korona zakon” iliti Zakon o ublažavanju negativnih ekonomskih posljedica i konačno početi ublažavati posljedice “subvencioniranjem doprinosa za obavezna osiguranja, obustavom obračuna i plaćanja zatezne kamate na javne prihode, ukidanjem obaveza plaćanja akontacije poreza na dobit, ukidanjem obaveza plaćanja akontacije poreza na dohodak od samostalne djelatnosti, prekidom obračuna zateznih kamata na zakašnjela plaćanja u dužničko-povjerilačkim odnosima, prekidom prinudne naplate, održavanjem stabilnosti pojedinih isplata, odgodom primjene propisa”, kako stoji u Članu 1.?

Odgovor je jasan i stoji u nastavku gorenavedene rečenice u samom Članu 1., a on običnim riječima glasi: tek kada se proglasi stanje nesreće.

Zato Vlada i Fadil ne proglašavaju stanje nesreće, jer bi onda morali plaćati iz budžeta privrednicima i radnicima svu štetu i ublažavati je odgađanjem svakojakih dadžbina, da tako kažem i pojednostavim.

Sve do tada budžetska sredstva su sigurna u kasi. Novac građana, tj. poreznih obveznika neće napustiti Fadilovu kesu, a privreda će nastaviti sa radom.

Privrednici, naravno, mogu vršiti pritisak da se ne proglasi stanje nesreće, da se ne sluša medicinska struka u Kriznom štabu koja kaže da treba zatvoriti sve radi zdravlja i života građana, ali nakon toga i povrh toga ne mogu tražiti materijalnu pomoć i odštetu od države. Nemaju zakonsku osnovu, ako je suditi po Članu 1. Zakona o ublažavanju negativnih ekonomskih posljedica.

Ono što neki privrednici iz privatnog sektora MOGU, jeste povećavati cijene proizvoda i usluga i tako nadoknaditi štete, a i više od toga.

Izgleda da se radi o prećutnom dogovoru i razumijevanju između Fadila i nekih privrednika: on njima neće uvoditi stanje nesreće i totalni lokdaun da im ne bi morao poslije plaćati odštetu i umanjivati dadžbine, a oni će moći dizati cijene kako žele, što znači da će na kraju opet ceh platiti građani, korisnici, potrošači.

(Džabe sam ja pisao Deklaraciju)

Pa šta će nam onda država, ako nas ne može zaštititi od profiterstva ni u mirnodopska vremena, ako već nije mogla u ratno vrijeme?
Šta će nam Krizni štab?
Šta će nam Fadil?

U principu, pomoć države ne bi trebala ići onima koji je ne poštuju, ili, drugačije rečeno: oni koji ne poštuju odluke vlasti ne bi trebali od vlasti ništa ni tražiti, ili očekivati. “Fair enough”, zar ne? To je jedan princip.

Drugi je princip: država ne bi trebala davati bezuslovnu pomoć. Ako ikom išta duguje, onda država više duguje stanje nesreće građanima ako postoje uslovi i potreba da se ono proglasi nego što duguje bezuslovnu pomoć privredi nakon toga. Ne kažem da pomoći ne treba biti. Pomoć svakako mora doći, ali ne bez uslova. Jedan od najvažnijih uslova koje država mora postaviti privrednicima jeste taj da oni privrednici koji prime državnu pomoć ne mogu potom slobodno formirati cijene, već se moraju obavezati da će cijene držati onakvima kakve su bile na početku pandemije, jer ako očekuju ili traže državnu intervenciju, onda pristaju i na državnu ekonomiju, tj. moraju biti dio državne ekonomije. Na taj način se štite i građani, tj. potrošači, korisnici. Ne može: do podne jedno, a od podne drugo, kako smo navikli “unas”.

Vjerujem da je neko bio pametniji od mene i da je to već regulisao, a da sam ja, kao i obično, neinformisan na vrijeme zato što slabo gledam vijesti. Jer nedavno smo imali primjer materijalne pomoći koja je išla hotelijerima i turističkim radnicima generalno. Neki su bili nezadovoljni tom raspodjelom. Ne zna se po kakvim je kriterijima tekla. Neki tvrde da se dijelilo “šakom i kapom”, ali samo “svojima”, no ne bih sada o tome.

Ono što je bitno reći jeste da, u slučaju da Bosanci i Hercegovci ne budu mogli zbog kasne vakcinacije napustiti zemlju, u slučaju da budu primorani svoje odmore provoditi unutar zemlje, da to ne čine po cijenama koje su veće nego kada bi išli na najatraktivnije turističke destinacije u Evropi i Mediteranu. Dosta je što Fadil hoće da pretresa i oporezuje dijasporu na granicama za unošenje novca iz EU, još samo fali da im turistička posjeta u BiH bude skuplja nego u Švici.

Šalim se, ali ne previše. Par dana prije ovog trećeg talasa, sjećam se da su noćenja u nekim ovdašnjim hotelima bila poprilično skupa. Skuplja nego u nekim razvijenijim zemljama sa mnogo boljim ekonomijama. Što znači da se dobila pomoć od države (preciznije: entiteta), a potom su se digle cijene prilagođavajući se stranim turistima koji su, zahvaljujući našim političarima i takvoj politici, mogli doći u BiH bez PCR testova i ponašati se kako ne smiju u svojim zemljama. Cijene smještaja su zbog toga bile uglavnom van domašaja domaće mušterije, no sada, nakon derneka, domaći plaćaju najskuplju cijenu takvog posve neregulisanog i neodgovornog ponašanja. Plaćaju je smrću. Jer treći talas je došao iz skijaških odmarališta.

Nezaštićeni smo u svakom smislu, na svakom planu. Ok. Sada smo se naučili pameti. Sada smo žarište. Sada niko neće ni dolaziti. Dočekaćemo ljeto sami u državi. Ako se ne vakcinišemo na vrijeme i u dovoljnoj mjeri, vjerovatno nam neće dati nikuda ići. Bićemo u izolaciji u ovoj državi. Što opet može dovesti do profiterskih cijena u turizmu, za domaće.

Ne znam, ali mi se čini da je malkice bezobrazno uzeti novac poreznih obveznika i građana kao pomoć turizmu, a onda im na to zadati treći talas, pa onda povrh svega i profiterske cijene na ljeto. Ne bih volio vjerovati, a kamoli gledati taj scenario.

Mislim da se svi slažemo oko ovog generalnog principa i trebali bi mudro i polako, ali sigurno, djelovati i raspoređivati sredstva, jer ako to budemo radili “na trehu”, čini mi se da će neko opet izaći kao milioner iz svega ovoga potvrđujući stare i nove izreke kao što su: “nekom rat, a nekom brat”; iliti: “nekom zaraza, a nekom zarada”.

E da… Kada smo već kod inicijativa, zašto se zaustaviti na pola, zašto ne ići do kraja i predložiti da se svi ovi činovnici, službenici i radnici javnih preduzeća i ustanova koji tuže i svojim tužbama blokiraju rad preduzeća i ustanova odreknu tih tužbi prema Kantonu i kantonalnim preduzećima i ustanovama kako bi se sav taj novac preusmjerio prema realnom sektoru u cilju očuvanja radnih mjesta i pomoći preduzećima u KS?