Nisam zagovornik “crnog parlamenta” na društvenim mrežama.

To kao parlamentarac, tj. zastupnik/poslanik u Skupštini Kantona Sarajevo ne mogu ni podržavati ni ohrabrivati. Upravo iz tog razloga i u tom svojstvu ne mislim da na svojoj stranici moram biti demokratičan i parlamentaran, uvažavati i tolerisati mišljenje političkih i ideoloških protivnika/oponenata jer za to postoje skupštine/parlamenti i zastupnici/poslanici “pobjedničkih” i najvećih autoritarnih desničarskih stranaka koji ionako čine vladajuću većinu u parlamentima, tj. koaliciju na vlasti.

Upravo iz tog razloga, kao ljevičar parlamentarac, tj. zastupnik/poslanik u Skupštini Kantona Sarajevo nisam koristio svoju Facebook fan page javne, a potom i političke ličnosti, da imitiram i pružam neki privid/serviram surogat demokratskog parlamentarizma i simulakro državnih institucija na Cukerbegovoj privatnoj platformi, već isključivo za komunikaciju sa političkim istomišljenicima čije interese zastupam u Skupštini Kantona, tj. za komunikaciju sa svojom bazom (na što s jedne strane imam ustavno pravo, a s druge strane i mogućnost relativno besplatnog objavljivanja koju mi pruža Šećerbergovićeva platforma).

Nije da se nisam pitao koliko održivo i duga vijeka će biti to naše “hakovanje” neoliberalnog kapitalizma, ali taman kada smo se svi privikli i uljuljkali u svojim pozicijama i na svojim FB stranicama, nakon mnoštva napada, prijetnji, počele su se javljati i naznake ozbiljnije “čistke”.

Ne znam da li da me tješi ili brine činjenica da nisam jedini zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo koji već tri mjeseca pokušava vratiti kontrolu nad Facebook stranicom.

Ne znam da li da shvatim to kao puku koincidenciju, “tehnički problem” i da “muški” podnesem gubitak stranice sa oko 62.000 pratilaca, ili da javno problematizujem činjenicu da se radi uglavnom o zastupnicima ljevice koji su otprilike u istom vremenskom periodu (nakon pobjede na lokalnim izborima u Sarajevu) ostali bez pristupa svojim Facebook stranicama putem kojih su održavali kontakt sa svojom bazom, sa svojim biračkim tijelom (u rijetkim trenucima kada nisu zlostavljani od strane raspojasanih desničarskih populista i botova koji su praktično preuzeli ovu društvenu mrežu i načinili je svojom “echo chamber”).

Ne znam ni da li je to samo splet slučajnih, nesretnih i nezgodnih okolnosti koje su (jako zgodno) domaćoj desnici pripremile (domaći) teren za naredne parlamentarne izbore.

Njihova hegemonija na društvenim mrežama, naročito na Facebook-u, izgleda, služiće da napravi privid dominacije desnice u društvu, što će poslužiti kao argument za umanjivanje sumnje u izborne krađe i kupovine glasova na narednim izborima što bi njihovu izbornu pobjedu trebalo učiniti neupitnom ne samo u predizbornoj kampanji, već i nakon izbora, ako razumijete šta želim reći.

Zaista ne bih da zvučim kao teoretičar zavjere i progona ljevice sa ove platforme, već kao “zviždač” koji upozorava i najavljuje migraciju na platforme kao što su YouTube, Twitter, Telegram, LinkedIn i dr. na kojima bi se morali pregrupisati, konsolidirati, prestrojiti i zbiti redove.

“Ko zna zašto je to dobro”, neko bi rekao.

Možda nam zaista nije mjesto tamo gdje nam poručuju da nam mjesto nije. Možda ih se previše infiltriralo u naše redove pozirajući kao ljevičari ili “obični građani” pa su vrlo brzo i uspješno uspjeli razbiti i atomizirati opoziciju, a naročito moguću ujedinjenu ljevicu po onoj: “zagadi/ogadi pa vladaj”.

Možda zaista u najkraćem vremenskom roku moramo formirati zbijeg na nekoj novoj slobodnoj teritoriji i platformi u narednom periodu, “po šumama i gorama” drugih društvenih mreža i aplikacija.

Možda se moramo konačno izdvojiti i otcijepiti od dominantne i toksične ideologije “krvi i tla” koja definiše konzervativne žabokrečine političkih centara u bosanskohercegovačkim dolinama i utvrđuje sada već tridesetogodišnji status quo.

Možda je vrijeme za duboki i radikalni rez, za ozbiljnu ideološku secesiju, a s njom i novi i svježi početak nove i svježe ljevice u BiH i šire.

U svakom slučaju u mom slučaju možete me direktno pratiti na stratorama.org