izgleda da su tradicionalne vrijednosti ugrožene pomodarskim gangsta-style životom.

Smatram sebe liberalnim, progresivnim, ali u određenom smislu sam jako konzervativan čovjek. Vjerujem u tradicionalne vrijednosti, u marljivo učenje i rad, vjerujem u čast i poštenje, pravi sam “Titov pionir”: sloboda, mir, bratstvo jedinstvo.

Mnogi danas vjeruju u brzu lovu i brze limuzine, u porše, volvo, bmw, mercedes, u džipove, kokain, novac kurve. Ne vjeruju u obrazovanje, diplome. Prostitucija i droga na svakom uglu, u kombinaciji sa vjerskim identitetom. Hodže i popovi su zbilja uradili dobar posao. Politički komesari vladajućeg etno-klero-nacionalnog režima. Čak ni ateisti u prošlom sistemu nisu uspjeli dostići ovako veliki broj razvoda, iako su ljudi u onom sistemu vjenčavali “tuđu kost”, a sada svaki svoje, od svoga roda i naroda.

Čak ni ateisti u prošlom bezbožničkom režimu nisu bili dostigli ovako visok nivo razvrata i ovako nizak moral iako danas vlada kulturna i hegemonija vjerskih puritanaca, čistunaca koji su, onako, moralno i duhovno superiorni nama običnim smrtnicima.

Razni “nebeski narodi” sa natprirodnim moćima i nebeskim silama na svojoj strani, protiv bezbožničkih marksista, dijalektičkih materijalista.

Materijalizam nije bio ovakav čak ni u vrijeme zvanične ideologije dijalektičkog materijalizma.

Turbofolk-islam i turbofolk-hrišćanstvo su postali državne, režimske religije – visoko konzervativno potrošačko društvo pametnih telefona u kojem su obrazovani ljudi budale, predmet šprdnje, izrugivanja; u kojem su privilegovani slojevi pripadnici vjerske i političke elite i organizovanog kriminala – nedodirljivi, iznad zakona – a građani su ovce, glineni golubovi – koji kao nešto odlučuju na izborima.

I svi oni pričaju o nekakvoj državi, a države osim što kupi harač od sirotinje – nigdje nema. Gdje je vidiš?

Pravna država, pravosuđe – liči na kostim-parti za bivše čistačice, kafe kuharice, portire, vozače i tjelohranitelje uticajnih političara.

Mi živimo u iluziji, u zabludi, mi zamišljamo i prizivamo utvaru bivše države u ruševinama jedne propale civilizacije, a u današnjim institucijama sjede neki šalabajzeri. Predstavljaju se državom; sve to liči na državu, ali zapravo je samo jeftina imitacija koju skupo plaćamo.

Sve što imamo su konfesije i koncesije. U svom – na svom; u svojoj vjeri i svojoj pronevjeri. Kakva građanska država, ovo je gangsterska država. Građansko društvo – folklorno društvo.

Kad čovjek sluša ove što moraliziraju sa vertikale konzervativne vlasti – što u suru ućeruju mak na konac, traže mahane svima, pomislio bi da je ova zemlja puritanaca zemlja perfekcije, ali kada otvoriš oči i pogledaš okolo, kada malo snimiš: ton i slika nikako ne idu zajedno. Go lopov, govno i kašika.

Prije smo mi Bosanci bili poznati kao glupi. Glupi ali dobri ljudi, smiješni, simpatični, muzikalni, duhoviti. No od tada smo uznapredovali Sada nismo glupi, sada smo opasno glupi, opasne budale. Opasni i odvratni glupani bez puno sluha i smisla za humor.

Prije su nas voljele žene iz čitave Juge. Danas kao da smo postali ženomrsci.

Ne znam, da sam neko ko je vladao trideset godina i vodio ove narode ja bih se zamislio nas sobom. Rezultat je zaista – teška fula. Kako god da analiziram – raspad sistema, odron, havarija. Piši propalo.

Da sam na njihovom mjestu, ne bih pominjao da imam dugogodišnje, višedecenijsko iskustvo na rukovodećim pozicijama, a kamoli se hvalio tim. Poklopio bih se ušima i razgulio iz zemlje dok se nije diglo na kuku i motiku.

Ali nije tako, oni se šepure, razmeću svojim minulim radom, što dodatno demoralizira ljude, ili ih boljerečeno dodatno motivira da napuste zemlju.