Zašto Fadil mora pasti?

Fadil je čovjek koji je u toku dva mandata, od kojih jedan tehnički, dakle osam dugih godina – unazadio Federaciju BiH, a naročito se trudio da unazadi Kanton Sarajevo i Sarajevo kao glavni grad Kantona, Federacije i države Bosne i Hercegovine.

Na stranu to što mu 70% poljoprivrednog zemljišta u Federaciji stoji neiskorišteno dok istovremeno uvozi 80% hrane, na stranu to što je pokazao da nema nikakvu viziju održivog ruralnog razvoja, zapravo nikakvog razvoja Federacije (a kako će imati kada se radi o čovjeku sa iskustvom stečajnog direktora – sve što je vodio, nije vodio u budućnost, u prosperitet, u razvoj, nije vodio naprijed, već je vodio u stečaj, osim, naravno svog privatnog biznisa, e njega je proširio u proteklih osam godina.

E Takav stečajni direktor, stečajni premijer, Fadil “Stečajni” kako ga ja zovem od početka njegovog prvog premijerskog mandata, nije mogao ništa bolje učiniti ni u svom drugom, tehničkom mandatu, nego voditi entitet, Federaciju BiH, pola države – prema dnu, unazađivati Federaciju, a i Kanton Sarajevo zajedno s njom.

U slobodno vrijeme, kada nije vodio pola države u stečaj, on je bio stranački ćato, činovnik koji je ispunjavao zadatke i zadaće centrale njegove stranke – u slobodno vrijeme, između ročišta na sudu (pošto se protiv njega vodi postupak zbog sumnjive kupovine respiratora, COVID profiterstva i to) on je pisao Ustavnom Sudu i tužakao Kanton Sarajevo blokirajući rad skupštine, blokirajući Kanton Sarajevo, blokirajući grad Sarajevo na svaki mogući način. Vodio je specijalni rat i sprovodio ekonomsku blokadu Kantona Sarajevo sa federalnog nivoa, ispred države u državi – njegove stranke. To je u modi, to tako rade sve stranke sa kojima su u koaliciji i njihovi autokratski lideri na svim nivoima ovih dana – blokiraju rad institucija i prijete ratom i raspadom države ako oni ne budu na vlasti. Znači: “država to sam ja!” – odjekuje sa svih strana vladajuće koalicije, iz žvalja svakog od tri predsjednika tri vladajuće stranke. “Poslije nas – potop!” – naslućujemo iz njihovih obraćanja. Kao što primijetite – napreduju. Prvo citiraju Luja XIV (“država to sam ja”), pa onda Luja XV (“poslije mene potop”)…. Ako ostanu dosljedni, ima da poentiraju kao Luj XVI – i mi bi se, čini mi se, rodili.

Šalim se. Nikom ne želim giljotinu osim zastarjelim i nepotrebnim propisima, glomaznoj i skupoj državnoj birokratiji. Mislim da bi 70% uhljeba iz javnih institucija i preduzeća trebalo pustiti na slobodu, na ono 70% neiskorištenog poljoprivrednog zemljišta kako bi proizveli ono 80% hrane koju uvozimo, i da bi to bio dobar način borbe protiv galopirajuće inflacije, siromaštva i nestašice hrane, tj. gladi koja prijeti.

Zbog toga je važno da Fadil padne. Čovjek koji ne samo da nema viziju, nema plana, nema ideja, već nema pojma… Zaista je važno da se deblokira put u budućnost i održivi razvoj.

Sada je unazadio Kanton vrativši nas u prošli vijek, u prošli milenij, natjerao nas je da se vratimo na printane materijale. Mala tehnikalija, mali korak za jednog malog čovjeka, jednu sitnu dušu, ali zato veliki korak unazad za Kanton Sarajevo.

I tako, mic po mic, velikim skokovima unazad – čizmama od tri milje, mi grabimo u sopstvenu propast, u nerad, u stečaj, zahvaljujući ljudima kao što je Fadil, malim šarafčićima u stranačkoj mašineriji neradničke i nazadne koalicije koja je zapela u vremenu, u historiji, u ideologijama prošlog vijeka i milenijuma. Zahvaljujući takvim ljudima na takvim pozicijama – mi ne mrdamo nikud, a naši sugrađani polako napuštaju ovu zaostalu i unazađenu zemlju.

Skupo plaćamo te stranačke pijune. Plaćamo ih svojim životima koje provodimo ovdje u zapuštenosti i zaostalosti ili vani u tuđini, u naprednim i uređenim zemljama i društvima.

#fadilmorapasti