Da nije švercerska Bosna i Hercegovina bi mogla biti balkanska Švicarska, tj. Švajcarska.

Današnju Bosnu i Hercegovinu su na temeljima ZAVNOBiH-a i u AVNOJ-skim granicama kreirali u Dejtonu mirovnim sporazumom, barem tako misli ostatak svijeta, ali mi svi dobro znamo da su je stvorili naši domaći državotvorci, čudotvorci, tj. naše državotvorne stranke koje već trideset godina vode eminentni ratni i poratni profiteri i šverceri.

Njihova vizija, strategija i program ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine je – šverc i profiterstvo – totalna i totalitarna razgradnja, eksploatacija prirodnih i društvenih resursa – dakle guljenje i deranje kože lokalnog stanovništva uz bogaćenje nekolicine familija.

Taj ekonomski plan, strategija, program, šta li je, nagnao je mnoge radnosposobne i radnoaktivne urođenike sa iole soli u glavi na masovno iseljavanje, na bijeg iz zemlje, na bjekstvo glavom bez obzira od švercersko-profiterskog režima gulikoža.

Neki pripadnici te brojne bosanskohercegovačke dijaspore ovih dana borave u BiH i naprosto su zabezeknuti cijenama hrane.

Iako dolaze iz naprednih, razvijenih zemalja, ovih dana u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, Sarajevu, svjedoče ekonomskom čudu fadilove ekonomije u Federaciji BiH i ne mogu vjerovati svojim očima kada vide kolike su cijene hrane.

Mnogi od njih su u penziji, provode vrijeme putujući po cijelom svijetu, obilazeći razne kontinente, i kažu da na ovako skupu hranu nigdje nisu naišli.

Na to im lokalni živalj s ponosom patriotski odgovara: eeeeeeee. #fadilmorapasti

Ali to nije sve.

Na sreću, švercersko-profiterskom režimu lokalno stanovništvo nije glavna meta, a samim tim ni glavna briga.

Što se njih tiče narod može, onako kolektivno, zajedno sa svojim kolektivnim identitetima i pravima i slobodama – slobodno napustiti ovu zemlju, sve dok švercersko-profiterski režim može raspolagati prirodnim bogatstvima i resursima: šumama, rijekama, brdima, planinama, dolinama…

Čujem da firma iza koje izgleda stoji Rio Tinto istražuje Ozren, hoće da kopa litijum, da opustoši opštine Mrkonjić, Jezero, Čajniče, Šipovo i Petrovo – po nekima – jedan od najljepših dijelova Bosne.

Ovaj švercersko-profiterski korumpirani, do srži pokvareni režim hulja, prevaranata, lopova, razbojnika, kriminalaca – je poprilično opustošio ovu zemlju, kada malo sagledaš, kada sve sabereš i razmisliš.

I vi ne samo da ste im to dozvolili, već ste ih upravo vi i doveli na pozicije.

Tako se čini, osim ako izborni rezultati lažu.

Ako su izbori lažirani – onda lažem i ja.

A ako vjerujete izbornim rezultatima, ako vjerujete u poštenje i članove biračkih odbora najvećih, najjačih, tzv. “državotvornih” čudotvoraca etnonaci stranaka – onda to znači da ste vi ti koji ste ih doveli na vlast i napravili ih vlasnicima zemlje i sudbine bosanskohercegovačkog stanovništva.

I šta se onda bunite? Tražili ste – evo vam ga!

Sjedite brate, zavalite se u trosjede ispred televizora i gledajte šou program – uživajte u sapunici, trakavici koja vodi ka dnu, ali nema dna – jer to je sve kao onaj beskrajni Mandelbrot fraktal – nikad stić, uvijek se otvaraju nove neke peripetije, ko nešto će bit, nešto će se desiti, a sve jedno te isto, na isti kalup, varijacije na istu temu, samo novi skandal, drugi resor, drugi nivo. Iz šupljeg u prazno. Ulove pa puste…

I ti kontaš staće jednom samo od sebe, umoriće se, nadolmiće se, zasitiće se kada se nakradu, ali jok – to nema kraja, to može tako u nedogled, do sudnjeg dana.

Da barem dotaknemo dno, pa da stanemo na svoje noge, pa da onda krenemo nekud, odnekud, već to nema kraja, nema dna, to je ambis, samo te nosa i ti propadaš iz decenije u deceniju. A mi svi hipnotisani zurimo u tu permanentnu propast, sopstvenu propast i niko kurcem ne mrda.

Čeka šta će biti u narednoj epizodi, kako će se to riješiti, ko će to riješiti, hoće li stranci, hoće li neko novi, a nema rješenja, niti će se riješiti, niti ko rješava, niko ne radi, svi digli ruke.

I kada probaš da uzmeš volan, a on te po rukama, kaže: “Ostavi!! Ne diraj to – pokvarićeš nešto!!!”

Šta ću pokvariti kad je sve pokvareno, pokvaren sistem, pokvareni ljudi – naprosto odosmo, sletismo s puta.

“Pusti”, kaže, “vozaču koji vas voza i šalta trideset godina, okolokole da vas dovede do cilja. Saćemo zaprave, saćemo se zaholcati, ovo smo do sada uzimali zalet trideset godina, vježbali se, psihički se pripremali, nijetili, kanili se, skupljali snagu i volju, prvobitna akumulacija kapitala i to… E saćeš vidjeti od ove godine kad jurnemo…”

Haj dobro, javi kad kreneš. A dotle da pogledam ovu seriju do kraja, baš me interesuje kako će se završiti.

Ma neće se završiti, nema kraja, nema finala, nema završetka, a kamoli sretnog završetka – nema ništa, samo jedan samozaborav – odliv mozaka – ništavilo – masovna hipnoza – dok ne pomatufiš, dok ne izlapiš i to je to. Nema kraja – to je takav sistem, sistem gubljenja vremena, čekanja, nerada, neplodan, neproduktivan, nekreativan, ništavan… Samobitan. Samo čekaju da to skontaš, da umreš ili da odeš, da ne smetaš, da oslobodiš prostor da bi ga mogli unovčiti. Da im ostane plac, nekretnina. Ne trebaš nikom više. Nerelevantan si. Mnogo relevantniji od tebe su postali potpuno nerelevantni – pali kurcu za uši – pa što ne bi i ti.

Kaže izbori. Ma kakvi izbori. Kome je do izbora?! Ako treba neće biti ni izbora. Ni ne mora. Svejedno je ko vlada, ionako su jedni te isti već trideset godina, ako nisu isti, onda liče – sve je to u pet deka… Niko nema plana, samo otimačina. Ako ima plana – onda nije realan, ako je realan onda nije dobar. Ako je dobar onda nemaju ljudi i znanja da ga osmisle, ako imaju znanja i ljude da ga osmisle, onda nemaju iskustva da ga provedu, ako imaju iskustva, onda nemaju muda … Ako imaju muda onda im blokiraju institucije, duboka država ih sabotira i tako… Nikom se više ne diže ni revolucija. Reforme su davno isfurane, sve i jedna…

Već se ti opusti, prepusti i uživaj.

To je to: posljednji stadij nacional-socijalizma – odumiranje države, plemenski etnokomunizam – rodovska zajednica.