U februaru, sa početkom rata u Ukrajini i posljedicama koje je on izazvao, anticipirao sam situaciju na kraju godine i insistirao na tome da bi tema izbora morala biti hrana, tj. nestašica i cijene hrane. Rekao sam da je jedini način da se taj problem dugoročno riješi strateški povratak našoj zemlji i proizvodnji zdrave domaće hrane, jer apsurdno je insistirati na suverenitetu jedne zemlje ako njena populacija nije u stanju samu sebe prehraniti na toj zemlji. Naša zemlja je izvor vode i hrane koji nas sve zajedno može održati u životu, zdravlju, miru i slobodi.
HRANA
Koliko rano i na vrijeme se mora početi insistirati na tome da se moramo vratiti zemlji, da moramo ulagati u ruralni razvoj u situaciji u kojoj 70% poljoprivrednog zemljišta leži neiskorišteno dok 80% hrane uvozimo; koliko rano možemo nešto anticipirati, a da se to u međuvremenu ne smetne s uma i ne zaboravi zbog distrakcije izazvane tradicionalnim predizbornim ratnim bubnjevima koji dolaze iz stranačkih centrala, online stranačkim psihološkim ratovima i prebrojavanjima?
HRANA
Previše je lidera i političkih opcija koji nisu u dodiru sa stvarnošću i vremenom u kojem žive, koji vještački proizvode drugu stvarnost i žive u drugim vremenima. Premalo ih misli na građane, na to kako će se i čime građani prehraniti u narednom periodu. Naravno, profiterima neće nedostajati hrane, već naprotiv, kriza će ih ponovno učiniti multimilionerima na račun građanstva.
HRANA
Sa početkom rata u Ukrajini započela je nestašica pšenice, ali i nestašica umjetnog gnojiva čije su cijene učinile proljetnu sjetvu mnogo skupljom. U međuvremenu smo imali sušu, evropsku, globalnu sušu koja će dodatno umanjiti, a samim tim i poskupiti ovogodišnji rod. Čovječanstvo galopira prema gladi, a mi imamo 70% djevičanske zemlje, netaknute pesticidima, herbicidima i umjetnim gnojivom što je naše najveće bogatstvo, najveći resurs, najveća sreća u tridesetogodišnjoj nesreći, no i pored toga uvozimo 80% hrane. Imamo izvore vode, pitke vode koju zagađujemo besplanskom/bespravnom i neodgovornom izgradnjom. Nama ne nedostaju prirodni resursi, nama se osipaju ljudski resursi, fale nam stručni, obrazovani, pametni, pošteni, vrijedni, vješti ljudi koji napuštaju našu zemlju i koje moramo inspirisati i ohrabriti na povratak u prvom redu legislativom: zakonskim regulativama koje će im omogućiti održivi povratak i održivi razvoj.
HRANA
Nemam namjeru plašiti ljude glađu na isti način na koji nas neki plaše ratom, ali glad nam kuca na vrata i ne smijemo je dočekati nespremni jer ćemo tako vrlo brzo pasti u ropstvo za koru kruha, izgubiti svoju slobodu i biti prinuđeni jeftino i ishitreno rasprodati prirodne resurse.
HRANA
Vjerovatno postoje umovi koji drže da hrana i moguća glad nisu prioriteti, da se mogu baviti “zahvalnijim” populističkim temama, patriotizmom, “poliranjem” nacionalnih korpusa i “etičkim čišćenjem” od nepoželjnih antiratnih i pacifističkih elemenata, nepodobnih, nelojalnih, “nečistokrvnih” i neposlušnih. Ti umovi bi da vode našu zemlju, da nastave uvoziti hranu iz zemalja protiv kojih bi kao ratovali u predizbornim kampanjama. Te i takve umove će ubrzo nakon izbora razbuditi prazni stomaci čija će rika nadjačati predizborne ratne bubnjeve, ali se plašim da će tada biti prekasno i da će buđenje i otriježnjenje iz predizborne ostrašćenosti, opijenosti mržnjom i nacionalizmom biti veoma mučno, te da će teško pasti na prazan stomak.
Nadam se da će građani postupiti racionalno i dati povjerenje onima koji vide dalje od dnevne politike i politikanstva, onima koji se drže principa, koji ne prave kompromise sa bezumnicima, koji čvrsto stoje na zemlji i uzdaju se u našu zemlju, u trud, znanje, rad, slogu i saradnju naših ljudi. Nadam se da će priliku dobiti oni koji vide širu sliku i razmišljaju na većoj skali, na duže staze, onima koji gledaju naprijed i sposobni su anticipirati i izbjeći katastrofe i kolaps društva. Nadam se da građani neće slušati sirene militantnih etnonacionalista, sirene koje ih ponovo dozivaju i mobilizuju strahom razvrstavajući ih u torove po onoj staroj: “zavadi pa vladaj”.