Tebamo pročitati tekst presude prije nego javno osudimo pravosuđe. Možda presuda ima smisla. Možda tužba nije bila dobro osmišljena, (kažem da je moguće, ali ne i da je tako), no u svakom slučaju – svi smo gnjevni.

Kao bivši zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo i budući federalni parlamentarac moram i sebe i kolegice i kolege, jednako kao i sve svoje sugrađanke i sugrađane podsjetiti da se politika ne smije miješati u nezavisno pravosuđe, ali zato javnost smije.

Građani u ovom slučaju moraju predstavljati sebe i izraziti svoju volju.

Predstavnička demokratija čini zakonodavnu, ali ne i sudsku vlast, ne smije se miješati sudovima u posao. Javnost mora reagovati, a stranke mogu podržati, no nipošto organizovati, voditi ili kidnapovati taj pokret.

Ovdje ne treba rušiti sistem već ga spašavati jer sistem je već pao. Pao je u ruke onih koji su se borili protiv njega. Oni su uzeli i zakon i pravdu i pravosuđe u svoje ruke.

Moraju pasti stranački vojnici i klijentela u javnom sektoru, u pravosuđu. Mora pasti partitokratija: duboka, zarobljena, partijska država.

Država mora postati “javna stvar” i prestati biti ičiji “amanet”.

Trenutno nam vladaju despoti, vođe, elite i njihove sluge u državnim službama, institucijama, preduzećima. Vladaju vaninstitucionalno, vanparlamentarno. Donose odluke po krčmama i hotelima. Postavljaju se iznad institucija, iznad zakona. Preziru pluralizam i parlamentarnu demokratiju i vode iz trenutne autokratije ka diktaturi i apsolutizmu.