Bojim se da opet nismo promijenili paradigmu.

Ne samo da nismo uspjeli ukinuli partijsku paradržavu već kao da smo postali saučesnici u njoj. Konformisali smo se i preuzeli modus operandi protiv kojeg smo ustali. Prihvatili smo slijediti princip po kojem predsjednici stranaka dolaze na izvršne pozicije prilikom “djelidbe izbornog plijena”.

Građani nisu glasali za izvršnu vlast jer izvršnu vlast čine imenovani dužnosnici. Građani ne mogu glasati za izvršnu vlast. Ne glasa se za izvršnu vlast. Glasači ne mogu odlučivati ko će biti ministri i ministrice. Njih potvrđuju izabrani dužnosnici: zastupnici i zastupnice, poslanici i poslanice koji su dobili glasove i povjerenje građana.

No ipak, ustaljena je praksa da predsjednici partija pregovaraju i dogovaraju između sebe ministarske pozicije u izvršnoj vlasti imenujući često sami sebe i očekujući da potom njihovi stranački zastupnici i koalicija potvrde samoimenovanja svojih stranačkih šefova.

Način na koji se partije i predsjednici partija odnose prema zakonodavnoj vlasti nas je i doveo do krize parlamentarizma i pravosuđa.

Kandidatski status BiH u EU obavezuje zakonodavce na svim nivoima na usklađivanje naše sa evropskom legislativom. Od toga zavisi prijem BiH u članstvo u EU, što znači da nas najveći posao čeka upravo u zakonodavnim tijelima: u parlamentima i skupštinama. I umjesto da se fokusiramo na to, kao partije koje su za tzv. “Evropski put”, mi praktično gledamo kako se partijski lideri samoinstaliraju na pozicije izvršne vlasti.

Ovim se samo na određen način potvrđuje dominacija predsjedničke demokratije, dok se predstavnička demokratija baca u drugi plan, što produbljuje krizu parlamentarizma u BiH.

Parlamentarci su poslodavci vladi. Parlamentarcima ministri moraju podnositi izvještaje o svom radu. U kakvoj je situaciji parlamentarna demokratija u BiH ako su ministri vlade istovremeno i stranački šefovi?

Kako će parlamentarci biti šefovi svojim stranačkim šefovima, a po ustavu bi morali to biti? Kome onda da budu lojalni – ustavu ili svojim šefovima stranaka?

Podsjetio bih da su svi koji su sjeli u poslaničke klupe prvo položili zakletvu da će poštivati i braniti Ustav.

Morali bi prekinuti opasnu praksu koja obrće predstavničku demokratiju u predsjedničku; praksu koja predsjednicima stranka predaje direktno u ruke izvršnu vlast zaobilazeći i zapostavljajući zakonodavnu vlast koja bi po ustavnom uređenju morala biti iznad izvršne.

Ali štajaznam… Ja sam samo običan zastupnik.
Ne znam… Nisam pametan… 🙂
Ne zamjerite što prekomjerno razmišljam.