Jutros sam u 10:00 imao sastanak sa umjetnicima/profesorima/doktorima u sali 320 u zgradi Parlamenta Federacije BiH. Pozvao sam ih kao prijatelj, kolega, njihov zastupnik, a i kao zamjenik predsjedavajuće Odbora za obrazovanje, nauku, kulturu i sport.

Moji gosti su bili, s lijeva na desno: Haris Cerić, Elma Čaušević-Mujezinović, Darko Šobot, Daniel Premec, Adis Elias Fejzić.

Namjera nam je bila da naše ideje i razgovore, koje inače vodimo kada se sretnemo u gradu, prenesemo u institucije gdje im je mjesto, gdje pripadaju, gdje mi pripadamo jer te institucije pripadaju i nama kao akademskim građanima.

Jutros smo razgovarali o dvije važne stvari koje smo odlučili staviti na papir.

Jedna je projekt umjetničke livnice na kojoj sam insistirao u Kantonu Sarajevo i stavio je u onih 300 mjera naše programske koalicije. Danas smo odlučili da ćemo se boriti za prostor u kampusu UNSA. Prostor od 1000 m2 koji bi sadržao ne samo umjetničku livnicu, nego i dio za izradu i pečenje keramike, radionicu za industrijski dizajn, za primjenjeno kiparstvo, za konzervaciju i restauraciju fasada i fasadne plastike, za revitalizaciju i unapređenje tradicionalnih umjetničkih zanata, dio za filmsku i pozorišnu scenografiju, šminku i specijalne efekte.

Koncipirali smo to kao studio/radionicu koja bi služila kao interdisciplinarna nastavna baza za više odsjeka i fakulteta. Imala bi desetak ateljea kao i prostor koji je u određeno vrijeme otvoren za javnost i cjeloživotno učenje gdje će građanke i građani moći upisati kurseve, uzimati časove i prisustvovati kreativnim radionicama.

Dodao sam da je ideja ovog projekta toliko dobra da je, ako Kanton Sarajevo i (Kampus) UNSA ne budu zainteresovani za njegovu realizaciju u Sarajevu kao glavnom gradu Federacije BiH, vrijedi ponuditi gradu Mostaru i realizirati je u Kampusu mostarskog sveučilišta. Najbolje bi bilo uspostaviti obje i razviti saradnju i razmjenu studenata, znanja i iskustava.

Druga ideja je uvođenje predmeta ili čak osnivanje katedre unutar nekog od odsjeka ALU koja bi bila namijenjena stripu i ilustraciji u koji bi spadala i animacija. Sarajevo je imalo STRIP ART reviju koja je, sudeći po međunarodnim nagradama, osamdesetih godina prošlog vijeka bila jedna od najboljih strip revija svijeta, a vodio ju je Ervin Rustemagić.

Razgovarali smo i uopšte o većoj upotrebi stripa u udžbenicima u osnovnim, pa i srednjim školama, kao i stripu kao obaveznoj lektiri danas. Strip se danas koristi kao jedna od glavnih alatki za obrazovanje i mora postati sastavnim dijelom školskih biblioteka, pa samim tim i lektira. Ovo bi bio posao Sektora za udžbeničku politiku u FMON.

Iako smo na početku razgovora smo bili zbunjeni informacijom na web stranici ministarstva iz koje nismo mogli odgonetnuti da li je aktuelna federalna ministrica obrazovanja i nauke aktuelna ambasadorica u Švedskoj ili obratno, odlučili smo ne trošiti vrijeme na odgonetanje i nagađanje, već smo bili konstruktivni, nadahnuti i organizovani pa smo sve stavili na papir, za što je zaslužna i sekretarica Kluba Naše stranke PD Parlamenta FBiH Ejna Kadrija koja je vodila zabilješke i napravila ove fotografije. Zaključili smo da sve ovo o čemu smo razgovarali spada u nadležnosti Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke koje je već duži vremenski period nefunkcionalno, pa smo se onda, nakon sastanka, još malo podružili u restoranu parlamenta uz izvrsnu hranu i još bolju uslugu.