Bosanskohercegovački patriotizam/domoljublje ne može i ne smije biti ljubav koja je selektivna i koja isključuje određene dijelove ili određene narode, jer to onda nije bosanskohercegovački patriotizam/domoljublje. Isto tako ne smije biti ni bezuslovna ljubav, ne smije tolerisati razdor, fašizam i netrpeljivost ili pak štetan i neodgovoran odnos društva, naroda i građana prema prirodi i okolišu, već se mora kritički odnositi prema takvim pojavama. To je patriotizam/domoljublje.

Ljubav prema domovini

Patriotizam/domoljublje je ljubav prema domovini, a ne ljubav prema državi i ne smijemo ih brkati. Ljubav prema domovini je ljubav prema zemlji i njenim ljudima.

Bosanskohercegovački patriotizam/domoljublje bi po tome značio emocionalnu privrženost i identifikaciju sa cijelom Bosnom i Hercegovinom i njenom populacijom; sa cjelokupnom bosanskohercegovačkom prirodom i cjelokupnim bosanskohercegovačkim pluralističkim društvom; sa svim narodima i manjinama, svim građanima koji u njoj žive.

Bosanskohercegovački patriotizam/domoljublje ne može i ne smije biti ljubav koja je selektivna i koja isključuje određene dijelove ili određene narode, jer to onda nije bosanskohercegovački patriotizam/domoljublje. Isto tako ne smije biti ni bezuslovna ljubav, ne smije tolerisati razdor, fašizam i netrpeljivost ili pak štetan i neodgovoran odnos društva, naroda i građana prema okolišu, već se mora kritički odnositi prema takvim pojavama. To je patriotizam/domoljublje.

No sve to i dalje nema nikakve veze sa bosanskohercegovačkom državom i generalno odnosu prema državi, državnom aparatu i državnom uređenju, prema samoj ideji/konceptu države. Ipak, sigurno ste primijetili, mnoge patriote/domoljubi danas, a naročito oni koji se predstavljaju bosanskohercegovačkim patriotima/domoljubima često brkaju ili možda namjerno žele poistovijetiti bosanskohercegovački patriotizam/domoljublje sa svojim emocionalnim odnosom prema bosanskohercegovačkoj državi.

Razapeti su između odbrane i očuvanja državnoprvnog kontinuiteta bosanskohercegovačke plurinacionalne republike nastale na temeljima ZAVNOBiH-a u okviru međunarodno priznatih AVNOJ-skih granica na jednoj i njenog dokidanja ustavnim promjenama na drugoj strani.

Javna rasprava o tipu države, o državnom uređenju je legitimna politička rasprava, filozofska rasprava i tim više je ne treba banalizirati i svoditi na emociju domoljublja/patriotizma, jer je u uspostavi svakog ustavnog poretka potrebna prije svega politička mudrost, bistra i hladna glava.

Vidjeli smo da je domoljublje/patriotizam emocionalni odnos prema zemlji i narodu, ljubav prema domovini je ljubav prema predjelima, zemlji i njenim ljudima. Ali ljubav prema državi je nešto drugo.

Etatizam

To nije etatizam. Etatizam je politička filozofija koja drži da je velika i jaka država neophodna (obično je nauštrb i na štetu i u sukobu sa privatnim/realnim sektorom).

Čak i ako je etatizam takav da većina u društvu kontroliše vladinu politiku, on ipak predstavlja potpunu državnu kontrolu privrede. Ta većina može biti sastavljena od raznih socijalnih kategorija koje uglavnom ovise o državnom budžetu i koje insistiraju na socijalnoj državi, ali i na račun privatnog/realnog sektora koji puni budžet porezima. U slučaju zarobljene/partijske države tu kontrolu nad privredom preuzimaju partije i njihovi lideri, nastaje partitokratija ili autokratija, a potom se ta partijska državna kontrola prenosi i na čitavo društvo tako da to neminovno vodi u diktaturu i totalitarizam, a samim tim i uništenje srednje građanske klase nezavisnih i privatnih poduzetnika.

Niti je etatizam isto što i patriotizam/domoljublje, niti je anarhizam (koji je suprotnost etatizma) antipatriotski ili nepatriotski. Etatizam je državni socijalizam, državni kapitalizam, nacional-socijalizam, fašizam, imperijalizam. Etatizam je daleko od toga da bude patriotska/domoljubna ljubav prema zemlji i narodu, pa čak ni ljubav prema državi. Jedina ljubav koju etatizam podrazumijeva je ljubav prema moći i kontroli.

Ljubav prema državi

Preostalo je analizirati ljubav prema državi. Šta je ljubav prema državi? Ljubav prema državi je fetišizam države.

Moderna država republikanskog uređenja kao što je bosanskohercegovačka država je “javna stvar” – res publica – i pripada svima, ali je i dalje “stvar”, a ne biće. Mi možemo i trebamo voljeti članove svoje uže i šire porodice, svoje prijatelje, svoju zemlju, svoj narod, sve ljude, životinje, biljke, sva živa bića, ali kada volimo predmete, stvari koje je čovjek napravio pripisujući im uz to inherentne vrijednosti, osobine i moći koje predmeti/stvari nemaju, to je po definiciji fetišizam koji vodi u idolatriju, u ovom slučaju u idolatriju države, a idolatrija države vodi dalje u prinošenje ljudskih žrtvi “na oltaru domovine”.

Fetišizam i idolatrija države, imperijalni velikodržavni nacionalistički kult države i vođe su, moguće je, najveće zlo u istoriji svijeta, zlo kojeg se čovječanstvo mora osloboditi, a nikako mu se prepuštati.