Moramo se učiti toleranciji, ali se moramo naučiti i nultoj toleranciji prema nasilju, naročito nasilju u porodici. To što smo “naši” ne znači da iko ima pravo psihički ili fizički zlostavljati, vršiti nasilje nad bilo kim, pa čak ni nad “najrođenijima”.

Potrebno je zato uz pojam “nasilje u porodici” dodati i pojam “nasilje u narodu”, ako razumijete na šta mislim.

Kome i kako prijaviti psihičko nasilje u sopstvenom narodu? Kome prijaviti nasilje nad razumom, umom, nad slobodoumljem; kome prijaviti nasilnu homogenizaciju, uspostavu hegemonije i jednoumlja prijetnjama, govorom mržnje, ucjenama, klevetama i sl. unutar sopstvenog naroda? Kojem ombudsmenu da se obrati povratnik ako nasilje dolazi iz redova sopstvenog naroda? Ko je taj autoritet kojem se možemo obratiti?

Da li su to oni koji su dobili najviše glasova nekog naroda? Da li su oni nadležni? Predsjednici narodnjačkih stranaka? Članovi predsjedništva iz reda tri naroda? Jesu li oni “zaštitari” naroda i zaštitnici vitalnih nacionalnih interesa, kolektivnih i individualnih ljudskih i građanskih prava i sloboda? Da li njima treba da pišemo online peticije (milion potpisa za individualna građanska prava i slobode), otvorena pisma, itd? Pa to nasilje i dolazi od njihovih kerbera, njihovih botova.

Možda da ih javno i učtivo zamolimo da ih opozovu sada kada su izbori završeni ili je sezona lova na vještice i dalje otvorena? Ima li išta u Ustavu po pitanju zaštite vitalnih individualnih i političkih prava i sloboda? Naravno da ima. Ali ima li te pravne i građanske države barem lokalno, ako ne na čitavoj teritoriji, “na svakom pedlju”?

Ako su narodi zavađeni i žive u segregaciji (jednaki ali odvojeni), ima li te građanske i pravne države barem unutar istog naroda i njegovih etnički čistih gradova i teritorija? Ima li je na privatnim korporativnim platformama, mrežama, portalima, medijima, na ovim “crnim parlamentima” interneta ako je već nema u javnom prostoru na nacionalnom planu, tj. na čitavoj teritoriji? Ima li, na kraju krajeva, neko “zemaljsko antifašističko vijeće individualnog oslobođenja” u BiH da osudi tu tiraniju, taj teror i nasilje? Šta kažu novoinaugurirani “građanski predsjednici” po pitanju “cybernasilja u narodu”?