Najvrijednija stvar u ovoj zemlji je sama zemlja. To znaju svi oni koji su bacili oko na naše šume, njive, pašnjake, voćnjake, na naše rijeke, naše planine. Ona je vrijedna sa nama ili bez nas.

Ali vrijedi li ona nama i koliko nam vrijedi?

Vrijedi onoliko koliko smo mi vrijedni. A koliko smo mi vrijedni? Koliko vrijedimo mi koji živimo na ovoj zemlji, u ovoj zemlji. Mi vrijedimo koliko vrijedi naš glas. Na to se svela sva demokratija, takozvana “kontrolisana demokratija” – prikrivena autokratska diktatura za koju je najveća vrijednost, vrijednost veća i od same zemlje vaš glas. Oni to dobro znaju. Oni znaju da od vašeg glasa zavisi hoće li ova zemlja biti plodna i blagorodna ili će biti jalova i opustošena, hoće li u njoj vladati mir i blagostanje za sve ili samo za neke, ili permanentni rat, glad i siromaštvo za većinu. Oni znaju da od vašeg glasa zavisi hoće li ova zemlja procvjetati i biti puna izobilja, na šta će ličiti, u šta će se pretvoriti, hoće li rađati ili će rijeke presahnuti, voćnjaci usahnuti, sjeme zatrti, brda pozobati kamenolomima. Od vas zavisi hoće li zemlja biti prljava, zagađena, prokleta, ukleta, ili će biti čista, zdrava, berićetna. Kako budete glasali – tako ćete i posijati, a kako budete posijali – tako ćete i požnjeti. Ako posijete mržnju, svađu i razdor – požnjećete pustoš. Oni sve to znaju, oni su toga svjesni, a da li ste vi?

Zemlja pripada onima koji je vole, a ne grabljivcima koji je vide kao plijen. Okrenimo se zemlji, okrenimo se ljubavi prema zemlji, volimo zemlju, pazimo zemlju, njegujmo je i vratiće nam stostruko. To je mutualizam, uzajamnost.

Mi se nismo zavadili međusobno, mi smo se zavadili sa zemljom. Mi se nismo ogadili jedni drugima, mi smo se ogadili sami sebi, nama se zemlja ogadila, naša je zemlja zbog toga pusta i zagađena.

Šta je zavladalo u ovoj zemlji? Zavladala je mrzost pustošenja. Zavladali su oni koji su opustošili sve. Mi smo ih doveli na vlast, dali im da vladaju ovom zemljom.

Ovom zemljom mora zavladati red i mir, ljubav i blagostanje, ovo može biti raj na zemlji, ako mi to želimo, ako joj se vratimo, ako se spustimo na zemlju i okrenemo svojoj zemlji, ako snivamo svoje snove sa svojom zemljom, u svojoj zemlji, a ne sijemo košmare; ako živimo u miru sa prirodom, sa zemljom, a ne povodimo se lošim društvom i ne slijedimo loše i zle ljude, štetočine.

Posijali smo pustoš i dozvolili da sve u korov zaraste. Nismo kultivisali zemlju, a kada ne kultivišemo zemlju, ne kultivišemo ni sebe, svoje unutrašnje nebo, svoj duh, svoju dušu. Kada je zemlja zapuštena, zagađena, nečista, neuređena, neuredna to je znak da je i duh zapušten, neuređen, zagađen, nečist, neuredan, da u duši društva vlada nered, haos, rasulo, bezvolja…