BREME VEĆINSKOG ČOVJEKA

Nije loše biti stranac, autsajder u nekoj drugoj kulturi, nečijem tuđem društvu. Nije loše biti ta manjina, pogotovo u pismenom, naprednom, razvijenom, civilizovanom svijetu.
Opušteniji si zato što nemaš toliku odgovornost i ne osjećaš toliku obavezu da budeš bogat i uspješan kao kad pripadaš grupi koja dominira i upravlja resursima. Skoncentrisan si na sebe i svoju “nafaku”.
Ako ne živiš dobro, ako se nekako snalaziš, uvijek se možeš izvući na to da si manjina i marginaliziran.
A ako uspiješ u životu, pa makar i skromno, tvoj uspjeh je spektakularan obzirom na okolnosti.
Drugim riječima: očekivanja su ti manja pa si samim tim rahatniji, zahvalniji i zadovoljniji i onda kada dobaciš do prosječnog standarda.

Najgore je pripadati dominantnoj grupi, biti “svoj na svom” i “među svojima”, a ne snalaziti se najbolje. Onda nemaš nikakvih isprika ako si neuspješan. Sve je do tebe. Svima je jasno da si obično ljudsko smeće sa dna kace, razočarenje i sramota za svoje pleme, narod, vjeru i rasu.
Težak je to teret.
Moraš se dokazivati svojima, a ko će kome ako ne svoj svome, pogotovo ako ste većina.

Ne zna svijet kako je to kada čovjek od tolikog patriotizma, premoći, hegemonije i dominacije nad drugima nema vremena da se posveti i poradi na sebi.