Razmišljao sam o onome što je izjavio drug Igor Stojanović komentarišući izjavu gospodina Bakira Izetbegovića koja je glasila: “dok su pune džamije, bit će i Bosna jaka”. Kao što znate, Islamska zajednica je reagovala na Stojanovićevu izjavu i nazvala ga islamofobom.

Moram se danas javno donekle ograditi od izjave druga Stojanovića i reći da se ne slažem u potpunosti sa njegovom konstatacijom da se “vjera pokušava nametnuti kao mjerilo patriotizma”.

Znam šta je time htio reći, ali moramo se podsjetiti da i pored toga što je Bosna i Hercegovina moderna sekularna država, ustavna demokratija republikanskog uređenja, patriotizam kao ljubav prema domovini, prema svojoj zemlji, njenim narodima, njenim žiteljima, uključuje i vjeru, tj. religiju. Ne kažem da moramo biti ili postati religiozni da bi bili patrioti, domoljubi. Kažem da moramo prepoznati i prihvatiti činjenicu da Bosna i Hercegovina bez bilo koje od njenih religija, u prvom redu Judaizma, Islama, Pravoslavlja i Katoličanstva – nije Bosna i Hercegovina. Bosanskohercegovačko društvo, ako nije multikulturalno i multikonfesionalno – nije bosanskohercegovačko društvo. Onaj ko isključuje bilo koju od konfesija iz svoje ljubavi prema Bosni i Hercegovini ne može za sebe reći da je potpuni, tj. istinski patriota, barem ne Bosne i Hercegovine. Oko tog aspekta njegove izjave drug Stojanović i ja se sigurno možemo složiti.

No glavna razlika između njegovog i mog viđenja stvari je u tome što ja ne mislim da vjera, tj. vjerska organizacija, konkretno Islamska zajednica, pokušava poistovijetiti ljubav, privrženost i odanost jednog naroda svojoj sekularnoj, modernoj, građanskoj državi sa njegovom ljubavi, privrženosti i odanosti Bogu (kako je to intepretirala i “prva dama” na svom Facebook-u) jer to naprosto nije kompatibilno sa Islamom.

Ako uopšte ima neku ulogu svemu onom u čemu se prepoznala da ima (mada objektivno nije nemoguće da ima ako uzmemo u obzir da je potpredsjednik SDA istovremeno i predsjednik Sabora Islamske zajednice koji postavlja vjerskog poglavara, što neodoljivo podsjeća na srednjovjekovnu tradiciju “investiture” biskupa od strane svjetovne vlasti) ja mislim da sve što Islamska zajednica nastoji jeste poistovijetiti ljubav, privrženost i odanost jednog naroda svojoj državi sa njegovom ljubavi, privrženosti i odanosti svome begu.

To je već izvjesnije i više nalik na koncept organskog društva iz srednjeg vijeka, na feudalni društveni poredak i ulogu koju su “crkva”, tj. vjerska organizacija i njeni poglavari imali u njemu pri uspostavljanju, investituri ili generalno legitimiziranju vlasti neke dinastije, vladarske kuće, u našem slučaju tzv. “hibridnog režima”.

Rekao bih još i to da Bosna – sa ili bez punih džamija, crkvi i sinagoga – nije ni slabija, ni jača, ni gola, ni bosa, ni posna, ni rosna, ni prkosna, ni krasna, već ponajviše klasna.

Bosna je klasna i u Bosni se vodi žestoka klasna borba za ekonomsku i političku prevlast već tri decenije tranzicije. Vodi se protiv radništva i srednje građanske klase. U nekim dijelovima BiH je aktivno i organizovano vodi bivša aristokratija, konzervativno plemstvo koje koristi demokratske i vjerske institucije s jedne (gornje), a osiromašen narod i građane koje su pretvorili u podanike sa druge (donje) strane kako bi uspostavili i održali svoj hibridni režim.

U toj borbi se služe svim sredstvima, a rezultat te njihove klasne borbe je progon i odlazak na stotine hiljada slobodnih radnika, seljaka i građana koji odbijaju postati njihovim kmetovima.