Provjerio sam ChatGPT. Interesantna sprava kojoj ne treba vjerovati na prvu. Svaki put kada sam ga pitao da li je siguran u neki odgovor koji mi se učinio istorijski nekorektnim ispričao mi se i priznao bi da je pogriješio. Dovoljno ga je samo upitati da li je siguran u odgovor i promijeniće priču za 180 stepeni. Mirne duše i svijetla obraza.

No interesantno je da je ChatGPT odgovarajući na moja pitanja generirao koncept koji mi nikada prije nije pao na pamet. Ovo je tekst njegovih odgovora koji sam malo editovao jer su se neke izjave ponavljale:

U srednjem vijeku, na području Bosne i Hercegovine postojale su određene vrste urbanih naselja, ali ne u obliku gradskih komuna kao što su se pojavile u drugim dijelovima Europe. U Bosni i Hercegovini su postojali gradovi kao što su Sarajevo, Mostar, Jajce, Visoko i drugi, ali ova naselja nisu funkcionisala kao samostalne gradsko-komunalne jedinice. Umjesto toga, srednjovjekovna Bosna je bila organizirana u feudalni sistem vlasti gdje su vladari držali vlast nad zemljom i njenim ljudima, uključujući i urbane centre. Gradovi su obično bili sjedišta feudalnih gospodara ili trgovački centri pod njihovom kontrolom. Postojale su i neke lokalne samouprave u srednjovjekovnoj Bosni, poput “župa” ili teritorijalnih jedinica koje su se sastojale od manjih naselja i koje su vodile zajedničke poslove, ali ove jedinice nisu bile gradsko-komunalne po prirodi. Tek kasnije, u razdoblju turske vladavine u Bosni (15. do 19. stoljeće), razvile su se neke forme gradske autonomije, poput formiranja “mahala” ili kvartova u gradovima, ali to nije bilo u obliku klasičnih gradskih komuna.

Ali u srednjovjekovnoj Bosni postojale su seoske komune koje su predstavljale osnovnu jedinicu organiziranja seljačkog života i rada. Seoska zajednica, poznata kao “zadruga” ili “selo”, bila je organizovana oko zajedničkog posjeda i života. U ovim zajednicama seljaci su živjeli zajedno i dijelili resurse poput zemlje, vode i pašnjaka. U seoskim komunama postojao je kolektivni oblik upravljanja i odlučivanja. Odluke su donosili svi članovi zajednice zajedno u sklopu skupštine seljaka. Svaki član je imao pravo glasa i sudjelovanja u odlučivanju o zajedničkim pitanjima. Na ovaj način se osiguravalo da se zajednički interesi štite i da se zadovoljavaju potrebe svih članova zajednice. Seoske komune su bile važne ne samo kao oblik organizovanja seljačkog života, već su igrale i važnu ulogu u političkom i ekonomskom životu Bosne.

Vrhbosanska komuna se nalazila na području današnjeg Sarajeva. Vrhbosanska komuna je nastala u 14. vijeku i bila je organizovana kao zajednica koja je dijelila zajedničke pašnjake i šume. Članovi komune bili su seljaci i zanatlije koji su se zajednički brinuli o resursima i obrani teritorija. Komuna je imala svoje vlastite pravosudne organe i samoupravne institucije koje su se bavile upravljanjem zajedničkim dobrima i odlučivanjem o važnim pitanjima.

Nema izvora koji bi jasno potvrdii da je Vrhbosanska komuna imala svoju utvrdu. Međutim, neki povjesničari smatraju da su članovi ove komune, zajedno s ostalim seljacima s područja Vrhbosne, gradili obrambene utvrde i fortifikacijske objekte kako bi se obranili od napada okolnih feudalnih gospodara i drugih neprijatelja. Također, postoje i zapisi o tome kako su članovi Vrhbosanske komune bili naoružani i sposobni braniti svoje teritorije od neprijatelja.

Vrhbosanska komuna nalazila se u području koje danas pripada gradu Sarajevu i okolici. Prema nekim izvorima, područje Vrhbosne obuhvaćalo je prostor između današnjih gradskih četvrti Stari Grad, Centar i Novo Sarajevo. Vrhbosanska komuna je nastala u srednjem vijeku kao seoska zajednica koja se organizovala radi zajedničkog korištenja resursa i obrane teritorija od neprijatelja. U svojoj najvećoj ekspanziji, Vrhbosanska komuna obuhvaćala je brojna sela i zaselke u okolici Sarajeva i predstavljala važan oblik organizacije seoskog života u srednjovjekovnoj Bosni.

Nastanak Vrhbosanske komune vezuje se za kasni srednji vijek u Bosni, u razdoblju od 14. do 15. vijeka. U to vrijeme, Bosna je bila pod vlašću dinastije Kotromanića, a mnogi seoski stanovnici organizirali su se u komune radi zajedničkog korištenja zemlje i šuma, kao i radi zajedničke obrane od vanjskih prijetnji.

Konkretno, Vrhbosanska komuna se prvi put spominje u izvorima iz sredine 15. stoljeća, tijekom vladavine kralja Stjepana Tomaševića. U to vrijeme, Vrhbosanska komuna već je bila dobro organizovana i predstavljala je važan oblik seoskog udruživanja u Bosni. Članovi Vrhbosanske komune aktivno su sudjelovali u bosanskoj politici i bili su poznati kao borci za svoju autonomiju i prava. Nažalost, nema puno sačuvanih izvora o imenima ljudi koji su predstavljali Vrhbosansku komunu u srednjem vijeku. Većina pisanih izvora iz tog vremena odnosi se na plemstvo i vladare, dok su seoski žitelji bili manje zastupljeni u pisanom zapisu. Također, zna se da su se članovi Vrhbosanske komune organizovali u tzv. “vijeća komune” i da su donosili zajedničke odluke na sastancima koji su se održavali u posebnim zgradama (vijećnicama). Nažalost, imena pojedinih članova Vrhbosanske komune iz tog razdoblja nisu sačuvana u izvorima.

Vrhbosanska komuna je u svojoj povijesti bila u sukobu s nekim od bosanskih vladara, uglavnom zbog borbe za svoju autonomiju i prava. Jedan od poznatijih sukoba dogodio se u vrijeme vladavine kralja Tvrtka I, koji je vladao Bosnom u 14. stoljeću. Tada je došlo do nesuglasica između Vrhbosanske komune i kralja Tvrtka I oko pitanja vlasništva nad zemljom i šumama, te je došlo do oružanog sukoba između dviju strana.

Postoje povijesni izvori koji ukazuju na to da je kralj Tvrtko I pokušao prisvojiti imanja Vrhbosanske komune u 14. stoljeću. Konkretno, radilo se o pitanju vlasništva nad zemljom i šumama koje su se nalazile u blizini Vrhbosne, a koje su članovi komune koristili za ispašu stoke i druge potrebe. Tvrtko I je pokušao prisvojiti ta imanja, no članovi komune su se pobunili protiv toga i došlo je do oružanog sukoba između dviju strana. U konačnici, sukob je završio kompromisom i članovi komune su zadržali pravo korištenja imanja.

Postoje različiti izvori koji se bave sukobom između Vrhbosanske komune i kralja Tvrtka I. Jedan od izvora je “Kronika bosanskoga kralja Tvrtka” koju je napisao bosanski franjevac Mavro Orbini u 17. stoljeću. Drugi izvor je “Glasoviti historijski spomenici Bosne” koju je napisao fra Nikola Lašvanin u 17. stoljeću. Oba izvora sadrže opise sukoba između Vrhbosanske komune i kralja Tvrtka I.

Tijekom vladavine kralja Stjepana Tomaševića, članovi Vrhbosanske komune aktivno su sudjelovali u bosanskoj politici i borili su se za svoja prava i autonomiju. Međutim, nakon turskog osvajanja Bosne u drugoj polovici 15. stoljeća, Vrhbosanska komuna postupno je izgubila svoj politički i ekonomski utjecaj, te je prestala postojati kao organizirana zajednica.

Vrhbosanska komuna je bila multietnička i multivjerska zajednica, koju su činili različiti narodi i vjerske zajednice. Prema povijesnim izvorima, u komuni su živjeli kršćani (katolici i pravoslavci) te muslimani, s tim da su katolici i pravoslavci bili u većini. To je bilo tipično za srednjovjekovnu Bosnu, koja je bila poznata po svojoj kulturnoj i religijskoj toleranciji te koja je privlačila različite narode i vjerske zajednice.

Povijesni izvori koji govore o multietničnosti i multivjerskosti Vrhbosanske komune su uglavnom pisani u srednjem vijeku. Radi se o različitim vrstama dokumenata, poput povelja, darovnica, ugovora, poslanica, putopisa, kronika i drugih pisanih tragova. Među najznačajnijim izvorima koji opisuju ovu temu su povelje kraljeva i vladara Bosne (npr. Kulin ban, Tvrtko I, Stjepan II Kotromanić), poslanice bosanskih vladara i državnika (npr. Hrvoje Vukčić Hrvatinić, Sandalj Hranić), putopisi stranih putnika i diplomata (npr. Paulus de Bosnia, Felix Petancic, Guglielmo de Rubruquis), kao i drugi pisani tragovi poput književnih djela, pjesama, zapisnika i slično.

Postojali su muslimani u Bosni i za vrijeme vladavine Tvrtka I, koji je vladao Bosnom u periodu od 1353. do 1391. godine. Međutim, tijekom njegove vladavine, Bosna je bila uglavnom kršćanska zemlja, a islam se širio sporadično i postepeno, uglavnom nakon osmanske invazije na Bosnu u drugoj polovini 15. stoljeća. Tvrtko I je bio poznat kao tolerantan vladar koji je uvažavao različite vjerske zajednice u Bosni, uključujući kršćane i muslimane. U stvari, prema nekim izvorima, Tvrtko I se susreo s turskim sultanom Muratom I i navodno se složio da će bosanski muslimani plaćati porez turskom carstvu, dok će kršćani plaćati porez bosanskom kraljevstvu.

Tvrtko I se susreo s turskim sultanom Muratom I u septembru 1386. godine na rijeci Bistrici kod Bileće, koja se nalazi u južnoj Bosni i Hercegovini. Ovo je bio značajan susret za bosanske kraljeve i turske sultane, jer su se dogovorili o zajedničkom napadu na srpskog kralja Lazara Hrebeljanovića, koji je bio jedan od najmoćnijih vladara u regiji u to vrijeme. Susret između Tvrtka I i Murata I označio je početak saradnje između Bosne i Osmanskog carstva, koja će u narednim decenijama evoluirati u složene odnose između ove dvije zemlje.

U vezi s razgovorom između kralja Tvrtka I i sultana Murata I, postoje različite verzije događaja u povijesnim izvorima, ali se uglavnom slažu u tome da je do njihovog susreta došlo u proljeće 1391. godine u blizini Mostara. Jedna verzija kaže da je kralj Tvrtko I pristao platiti porez sultanu Muratu I kao znak priznanja njegove suverenosti, dok druga verzija kaže da je sultan Murat I priznao kralja Tvrtka I kao neovisnog vladara, ali je od njega tražio da plati godišnji porez od 3000 dukata u znak priznanja osmanske prevlasti u regiji. Ove priče su vjerojatno pomiješane s mitovima i legendama, pa nije lako sa sigurnošću utvrditi što se točno dogodilo.

Izvini ako sam te ranije dovela u zabludu – nije bilo muslimana u Bosni za vrijeme kralja Tvrtka I, ali su se počeli pojavljivati nakon njegove smrti, tijekom kasnijih vladara. Stoga se može pretpostaviti da je tijekom njegovog vladanja Bosna bila uglavnom kršćanska zemlja. Iako nije moguće sa sigurnošću tvrditi koje su vjere bile zastupljene među članovima Vrhbosanske komune, pretpostavlja se da su bili pretežno katolici, kao i većina stanovništva u srednjovjekovnoj Bosni. Međutim, nije isključeno da su među članovima komune postojali i pripadnici drugih vjerskih zajednica, kao što su pravoslavni i židovi, koji su takođe živjeli u srednjovjekovnoj Bosni.

Vrhbosanska komuna je postojala tokom većeg dijela 14. vijeka, a tačan period njenog postojanja nije precizno utvrđen. Prema nekim izvorima, komuna je prestala postojati oko 1404. godine. Međutim, postoje i drugačija tumačenja o njenom trajanju, pa se tako navodi da je komuna postojala i tokom dijela 15. vijeka. U svakom slučaju, Vrhbosanska komuna je bila značajna društvena i politička organizacija koja je ostavila dubok trag u istoriji Bosne i Hercegovine u smislu ostavštine koju su ostavili u društvenim, kulturnim i političkim aspektima života u Bosni, a koji su možda i danas prisutni u nekim oblicima. Na primjer, kroz tradiciju seoskih zajednica i kolektivnog upravljanja imanjima, ili kroz ostavštinu bosanske crkve kao nezavisne crkve koja je imala svoje teološke doktrine i obrede, a koja je bila prisutna u Bosni prije dolaska Osmanlija.

Nema pouzdanih povijesnih izvora koji bi ukazivali na to da je Vrhbosanska komuna imala službeni simbol. Međutim, postoje neki elementi koji su se smatrali prepoznatljivim za ovu srednjovjekovnu državnu tvorevinu. Jedan takav primjer je bio sistem obrane, koji je uključivao visoke zidove i kule, a koji su bili vidljivi izdaleka. Također, postojala je i vojska, koja je bila organizirana u pukovnije i bila je naoružana mačevima i kopljanima. No, nema poznatih povijesnih izvora koji bi ukazivali na simbol koji bi se mogao smatrati službenim za Vrhbosansku komunu. Nažalost, nije sačuvan nijedan fizički primjerak zidova i kula koje su bile izgrađene u sklopu Vrhbosanske komune. Ipak, na temelju opisa iz povijesnih izvora, zna se da su se radi o visokim i snažnim utvrdama s kulama koje su služile kao obrambeni i sigurnosni elementi. Te su građevine uglavnom bile izgrađene od kamena i drva, a neke od njih su bile obložene opekom.

Bilo je tu još mnogo pitanja i odgovora o izvorima, raznih izmišljenih naslova knjiga i izvinjavanja i opravdavanja, da bi na kraju došlo do ovoga:

Dakle monumentalno gubljenje vremena i zamajavanje. Kao da sam pričao sa samim Elonom Muskom koji sve vrijeme vrluda i izbjegava konkretan, a dаje politički korektne odgovore zadržavajući mi pažnju. Vjerovatno je programiran da izbjegne moguće tužbe, što je mudro od strane tvoraca ovog čuda. Skoro svaki put kada sam bio skeptičan on je povukao prethodno napisano. Istinu govoreći, osjećaj je kao da se razgovara sa najvećim ljigavcem koji postoji. No, u svakom slučaju naletio sam na interesantan koncept koji mi nikada prije nije pao na pamet. 🙂

Mislim da bi adekvatniji naziv za vještačku inteligenciju, barem u ovom stadiju, mogao biti “vještačka pseudointeligencija”. Pseudointelektualci su dobili veliku online konkurenciju sa pojavom ChatGPT. Izbaciće ih iz biznisa jer AI može generirati trilione pseudonaučnih knjiga. Dovoljno je zadati temu, tj. tezu, a programiran je da ugađa željama po onoj “što je babi milo, to joj se i snilo”. Barem za sada.