Investicije u poljoprivredu u Federaciji BiH u proteklim godinama nisu bile visoke u poređenju s drugim sektorima i pored toga što poljoprivreda i dalje ima značajan udio u ekonomiji Federacije BiH i predstavlja važan izvor prihoda za mnoga domaćinstva, posebno u ruralnim područjima. Da bi spriječili masovni odlazak stanovništva u ruralnim područjima, da bi obrnuli trend, da bi pusta sela prestala biti svakodnevna slika naše zemlje – mi moramo ulagati u poljoprivredu, a jedna od najvažnijih mjera je “plavi dizel”.

To je dokazana mjera kojom se stimuliše razvoj poljoprivrede u koju se godinama ulaže premalo. Ako ne bude imala strateško ulaganje naša poljoprivreda neće opstati. Poljoprivreda mora biti generator prehrambene industrije u FBiH i to uporno ističu sami poljoprivrednici.

Trenutno Federacija BiH izdvaja za poljoprivredu samo 3% budžeta, a cilj bi trebao biti 6-7% (uključujući i ruralni razvoj). Aktuelna strategija za razvoj poljoprivrede uopšte nije strategija za razvoj već za puki opstanak poljoprivrede kao neprofitne djelatnosti što demotivira i obeshrabruje naše poljoprivrednike. “Plavi dizel” je jedna od mjera koja se mora uvesti zajedno sa drugim kako bi se podsticao taj razvoj.

Naravno da se samo uvođenjem “plavog dizela” ne može spasiti poljoprivreda u FBiH, ali njegovim neuvođenjem i daljnjim oklijevanjem njegovog uvođenja propast poljoprivrede u FBiH, a tim i proizvodnje hrane (koju 82% uvozimo), postaje više nego izvjesna, što predstavlja direktnu prijetnju ne samo po ekonomsku stabilnost, već i sam suverenitet i nezavisnost.

Ako do toga dođe, sasvim je sigurno da će vlada koja se odlučila skoro punu deceniju ignorisati opravdane zahtjeve poljoprivrednika za uvođenje “plavog dizela” snositi istorijsku odgovornost za uništenje poljoprivrede i proizvodnje domaće hrane. “Plavi dizel” mora biti uveden i to je jednoglasan stav svih udruženja domaćih poljoprivrednika.

Kome odgovara upolovljena poljoprivredna proizvodnja u FBiH? Kome odgovara manjak domaće hrane u FBiH u situaciji u kojoj ionako uvozimo 82% hrane? Kome odgovara da se u Federaciju BiH uvozi 100% hrane? Kome odgovara da domaći poljoprivrednici napuste svoju zemlju i odu u druge zemlje trbuhom za kruhom? Kome odgovara takav scenario koji se, ako iole obratimo pažnju, već odvija pred našim očima? Naši poljoprivrednici su mišljenja da to ponajviše odgovara uvozničkom lobiju koji, očigledno, ima veliki uticaj na aktuelnu vladu i premijera. Svi oni zajedno, kako se čini, ne vide dalje od trenutnog i ličnog interesa.

Takav odnos prema poljoprivredi ne možemo nazvati planiranjem, ne možemo zvati razvojem, već pustošenjem zemlje.

U zemlji u kojoj se od daleko manjih stvari prave veće drame, nije nimalo pretjerano ovakav odnos, ovakvu politiku, nakon više od osam godina, gotovo decenije njenog provođenja u Federaciji BiH polako početi nazivati sistemskom izdajom domaćeg proizvođača, sistemskom izdajom domaćeg poljoprivrednika od strane vlasti, od strane države, sistemskim uništenjem domaćeg proizvođača, poljoprivrednika i to, kako sami poljoprivrednici ocjenjuju, u korist uvozničkog lobija.

Novalićeva vlada izgleda ne vidi (svoju) korist od uvođenja “plavog dizela” iz prostog razloga jer je njena politika veoma jednostavna i jednostrana: ona odbacuje svaku inicijativu koja se tiče ukidanja akciza, carina i PDV-a, pa čak i kada se radi o ”plavom dizelu”. Ona mora izabirati između finansiranja najglomaznije državne administracije po glavi stanovnika na jednoj i građana na drugoj strani, u ovom konkretnom slučaju poljoprivrednika, proizvođača domaće hrane koji se neće zadržati u svojoj i na svojoj zemlji ako vlada nastavi sa ovakvom politikom.

Ako joj je namjera bazirati svu ekonomiju na uvoznicima i tako od stanovništva napraviti samo i jedino potrošače uvozne robe, a ne i proizvođače i izvoznike sopstvene onda je to gospodarsko samoubistvo.

Protivim se tako nepromišljenoj, pogubnoj i autodestruktivnoj politici koja, nakon skoro deceniju ove vlade, pokazuje stravične rezultate i već dolazi na naplatu.

Percepcija domaćih poljoprivrednika je ta da je uvoznički lobi upotpunosti razorio domaću poljoprivredu, a samim tim i proizvodnju domaće hrane.

Država je dužna zaštititi domaću proizvodnju, a naročito proizvodnju domaće hrane. To je njen osnovni zadatak, ako ništa drugo, a ono zato što bez proizvodnje domaće hrane nema ni nezavisnosti ni suvereniteta jedne zemlje. Premijer Novalić je, izgleda, svjestan toga kada se radi o namjenskoj industriji (obzirom da je vlasnik iste), ali izgleda da njegova logika prestaje tamo gdje počinju interesi uvozničkog lobija.

Ono što već dugi niz godina izjavljuju poljoprivrednici upućuje na zaključak da je uvoznički lobi u saradnji sa politikom upotpunosti razorio domaću proizvodnju hrane, a time doveo u pitanje nezavisnost i suverenitet zemlje koju bi trebali voditi kao izvršna vlast. Poljoprivreda je postala neprofitna djelatnost i za to je kriva država, konkretno politika aktuelne vlade koja je uništila naše poljoprivrednike i natjerala ih da masovno napuštaju zemlju. To je veleizdaja našeg čovjeka, našeg seljaka, našeg radnika, zemljoradnika, našeg proizvođača.

P.S.

Pošto sam ovaj tekst objavio 20.04. o istom trošku bih podsjetio i na ovaj “plavi dizel“: