Prije dvije hiljade godina, u vrijeme Poncija Pilata, na čitavom svijetu je živjelo samo tri stotine miliona ljudi.

Hiljadu i dvijesto godina kasnije, u vrijeme Kulina Bana, na svijetu je živjelo pet stotina miliona ljudi.

Šest stotina godina kasnije, nakon francuske i američke revolucije, tj. početkom devetnaestog vijeka, taj broj je bio duplo veći. Na svijetu je tada živjelo milijardu ljudi.

U toku devetnaestog vijeka, dakle za samo stotinjak godina, taj broj se udvostručio tako da je prije sto godina na planeti živjelo oko dvije milijarde ljudi.

No u dvadesetom vijeku je bilo potrebno upola manje vremena da se taj broj udvostruči. Prije nekih pedesetak godina, nezaboravnih sedamdesetih, svijet je već imao četiri milijarde stavnovnika.

Osamdesetih je imao pet milijardi.

Dvije hiljadite godine je imao šest milijardi, da bi nakon dvije hiljadite rastao za milijardu svakih desetak godina.

Sada nas ima osam milijardi, što je duplo više nego prije pola vijeka kada sam se rodio.

Moderna medicina, vakcine, vještačko đubrivo i bolji standard života u kombinaciji sa tradicionalnim planiranjem porodice su, izgleda, učinili svoje.

Ovaj ljubavni voz od planete upitno inteligentnih primata se zahuktava i ne pokazuje znakove posustajanja. Ljudi ne prestaju da kukaju, da analiziraju, da se brinu: od naučnih konferencija u najsavremenijim aulama najrazvijenijih država do vjerskih objekata ili mjesnih zajednica u najudaljenijim provincijama najmnogoljudnijih zemalja, no izgleda da isto tako gledaju, kada završe sa diskusijama, da se ogrebu za snošaj čim im se za to ukaže prilika, čim zamaknu u neki hodnik ili za neku tarabu.

Religija nas uči da je život vrijedan. Da ne treba rasipati sjeme. Ne treba koristiti kondome i druga sredstva za kontracepciju, o abortusima da i ne govorimo. Sve to ima nekog smisla, poštujem. Ali ako nastavimo razmišljati tradicionalno, u skladu sa srednjim vijekom, sa logikom od prije nekih hiljadu godina kada su se formirale zvanične dogme, kada nas je bilo samo pola milijarde na planeti (od kojih je samo jedan manji dio u mediteranu i na srednjem istoku učestvovalo u formiranju i utvrđivanju današnjih dogmi koje nisu apdejtovane za prilike u kojima nas ima šesnaest puta više) bojim se da to neće učiniti život nimalo vrjednijim, već upravo suprotno. Bojim se da će životi naše djece grdno pojeftiniti u prenaseljenom svijetu u kojem će biti prinuđeni da se kolju i ubijaju oko hrane i vode.