Mjesec maj započinje praznikom rada i Danom pobjede nad fašizmom, a završava tužnim danom stradanja tuzlanske omladine na Tuzlanskoj kapiji 1995. godine.

Od ove godine 25. maj je Dan žalosti.

25. maj se nekoć slavio kao Dan mladosti. Nije teško proniknuti u razloge i motive zašto je neprijatelj bosanskohercegovačkog pluralističkog društva i zajedničkog života, neprijatelj tekovina revolucije i bosanskohercegovačke republike, neprijatelj čovječnosti, civila i civilizacijskih vrijednosti nakon tri godine intenzivnog urbicida – uništavanja naših multikulturalnih gradova – izabrao taj datum u namjeri da zada fatalni udarac i posije sjeme vjerske i etnonacionalne mržnje za buduće generacije mladih, da se nikada ne oporavimo, da se do kraja zavadimo i zauvijek mrzimo. Zločinački um je odabrao Dan mladosti za napad na tuzlansku mladost u namjeri da nanese fatalni udarac svim vrijednostima do kojih smo nekoć držali i koje su održavale bosanskohercegovačko društvo i bosanskohercegovačku republiku

25. maja 1995. fašizam nije napao samo Tuzlu, našu crvenu, slobodarsku, kosmopolitsku, multikulturalnu, multietničku, radničku tuzlu, već je napao sve naše građanske, antifašističke, revolucionarne vrijednosti i tekovine.

Cilj je bio nestanak bosanskohercegovačke republike nakon pola vijeka njenog postojanja.

Cilj je bio ubiti svaku nadu u zajednički život.

Cilj je bio ubiti našu zajedničku prošlost.

Cilj je bio ubiti našu zajedničku budućnost.

Cilj je bio ubiti republiku ubistvom njene mladosti, njene budućnosti, ubistvom onog što ju je pedeset godina držalo zajedno i što je bio njen službeni moto, a to je: “bratstvo, jedinstvo i ravnopravnost” kao temeljni principi na kojima počiva naše multikulturalno, multikonfesionalno i multietničko društvo.

Radilo se o ideološkom, sračunatom, planiranom i tempiranom napadu fašizma na samu suštinu, srž, dušu bosanskohercegovačkog društva i njegove republike bez koje ni jedno ni drugo ne mogu opstati.

Mi stradaloj omladini Tuzle, kao i svim žrtvama fašizma u posljednjem ratu, dugujemo aktivni otpor fašizmu. Zato Tuzlanska kapija mora ostati široko otvorena za sve one koji žele živjeti zajedno, u miru, ljubavi, bratstvu i jedinstvu, a zatvorena za sve fašiste i ratne huškače koji nas zavađaju, zlostavljaju, teroriziraju. Stoga sam uvjerenja da bi 25. maj morali ponovo proglasiti Danom mladosti koji će se obilježavati u čitavoj državi u znak sjećanja na tuzlansku omladinu i kao antifašistički zavjet da se tako nešto nikada neće ponoviti. Na taj dan treba slaviti mladost i čuvati je od fašizma: da nikada ne postane žrtvom fašizma, a naročito da žrtvom fašizma ne postane njihov mladi um.

Ako dozvolimo fašizmu da sve naše praznike, kao što je Dan mladosti, svojim zločinima pretvori u dane žalosti, onda je fašizam pobijedio i postigao svoj cilj. Onda mu se povinujemo i ne pokazujemo mu nikakav duhovni i intelektualni otpor.

Moramo biti inteligentniji od onih koji nas žele demotivisati. Naša ideja je vedrija, svjetlija i sjajnija od njihove tmine kojom nas nastoje prekriti, crnila u koje nas žele zaviti, od njihove mračne, gnjile i bolesne ideologije. Mi moramo oživjeti današnju omladinu, podsjetiti ih na to da su mladi, da zaslužuju bezbrižno živjeti u miru i prosperitetu. Sve ono što su zločinci uradili u ratnom periodu nedužnim nenaoružanim civilima da bi razorili naše društvo, da bi uništili našu ljubav, naše bratstvo i jedinstvo, da bi nas okrenuli međusobnoj mržnji i nepovjerenju, da bi nas zavadili kako bi nam vladali – mi moramo zajednički osuditi. Moramo zaštititi naše društvo od fašizma, od mržnje, od netrpeljivosti, od predrasuda. Moramo zaštiti sebe i svoje društvo od nazadnih i destruktivnih ideologija i emocija. Moramo i druge zaštititi od sebe, naročito kada nas ponesu negativne ideje i emocije. Moramo biti za mir, za ljubav, za pomirenje, za reintegraciju BH društva, za “bratstvo, jedinstvo i ravnopravnost” jer to znači biti antifašist. Nema antifašizma bez antirasizma, bez “bratstva, jedinstva i ravnopravnosti” svih naroda i narodnosti ne samo naše zemlje, već svijeta.

Antifašizam nije isto što i patriotizam, on je internacionalan, ali kada je o našoj zemlji riječ on se ne može razdvojiti od patriotizma jer smo svjesni da Bosne i Hercegovine nema ako fašizam prevlada u društvu. Toga su svjesni i fašisti. Svjesni su da bosanskohercegovačke republike nema bez “bratstva i jedinstva” jer na “bratstvu i jedinstvu” je utemeljena, na njemu počiva i bez njega će se raspasti. “Bratstvo i jedinstvo” je ono što je držalo zajedno i bosanskohercegovačko društvo, i bosanskohercegovačku republiku. Stoga, ako mlade ne naučimo “bratstvu, jedinstvu i ravnopravnosti”, znajmo da Bosna i Hercegovina nema budućnost. Ako ne sačuvamo mlade od toksičnog i smrtonosnog fašizma – bosanskohercegovačko društvo će prestati postojati.

Zato sam za to da se, uprkos svemu, a naročito uprkos fašizmu, 25. maj obilježava kao Dan mladosti i da na taj dan učimo i podsjećamo bosanskohercegovačku omladinu na antifašizam, na bratstvo, jedinstvo i ravnopravnost, na civilizacijske vrijednosti i principe. Moramo barem pokušati. I nastaviti pokušavati sve dok ne pobijedimo zlo fašizma, ili dok fašizam ne pobjedi nas, ušutka i progna posljednjeg od nas, iskorijeni i posljednji tračak nade i svjetlosti u ovom devastiranom društvu.

U današnjem etnički i vjerski podijeljenom društvu nekadašnja kulturno-obrazovna politika i moto republike “bratstvo, jedinstvo i ravnopravnost” je ideološki prognan i zabranjen nepisanim zakonom iako nema nikakve veze sa Marksizmom i totalitarizmom. Tim više on danas može i mora postati ono što nazivamo “kontrakulturom”, no tu “kontrakulturu” može širiti samo i jedino progresivna omladina. Ona će to morati ako želi očuvati suštinu bosanskohercegovačkog društva i bosanskohercegovačke republike.

Na 25. maj moramo zajedno sa omladinom insistirati na miru, ljubavi, bratstvu i jedinstvu uprkos svim fašistima koji decenijama oduzimaju mladost, slobodu, život našem društvu. To je otpor fašizmu danas i jedini pravi način da se oda počast njegovim žrtvama.